[emo_palacg]
Fijasko javnih investicija i šansa za privatne investicije- nešto kao – dok jednom ne smrkne drugom ne sviće. Paradoksalno, nema što!?
Međutim kako uistinu stojimo sa paradoksima?! Da li stvarno jedan mora propasti ( mislim na projekte, želje, planove ect) da bi drugom svanulo( otvorilo se , pružila mogućnost, dozvolila šansa, poslovna mogućnost ect)?
Što je to paradoks? Koliko vrsta paradoksa poznamo? Za koji paradoks bi se opredijelili u ovom konkretnom slučaju?
Krenimo redom: paradoks se obično određuje kao privid bez smisla iza kojeg je skrivena istina. Do sada smo upoznali pet paradoksa i to: paradoks po smislu, paradoks po događanjima,paradoks po vremenu,paradoks po subjektu i na koncu , paradoks paradoksa.
Ali, možemo li se riješiti svih ovih paradoksa i/ili uopće paradoksa , prihvativši koegzistenciju javnih i privatnih investicija?
Svakodnevnicu 2013 kažu nije teško predvidjeti: Izbori nam neće polučiti bolji život. Unutar zajedničkog kokošinjca nećemo slobodnije disati i govoriti. Gdje god da živimo, hrvatska industrija političke laži ući će u nas, sagraditi nam stajališta i oprati mozgove, sugerirati sutrašnjicu i ogaditi sadašnjicu.
U Novu godinu dakle ulazimo sa starim problemima, no alternative bankarsko-političkom svijetu nije da nema:
Akcija Sretno Življenje – Svakom Jedna Održiva Samodostatna Kuća
VIDOŠEVIĆ NAPAO GUVERNERA HNBa