Samo mali ispravak. Valuta se ne tiska u klasičnom smislu, već se emitiraju krediti. Slučaj tiskanja valute je sa Šv. frankom. Zbog pritiska na franak, Švicarska je tiskala franke i dobivala “bezvrijedne eure”. Naravno da to nema smisla. Što će njima uopće euri. A što će drugima šv. franci? Jer sa šv. francima se može kupovati samo roba iz švicarske i “trgovati” na tržištu valuta. Međutim, franak je izdan na pologu navale eura. Pa je tako stabilan koliko i euro. Švicarci ne mogu zlatom garantirati vrijednost franka.

Svaka valuta bi trebala imati svoju kupovnu vrijednost u zemljama koje je koriste za robe koje se proizvode u tim zemljama. Stoga je zamjena novca jedne države tj. zamjena kupovnih vrijednosti pogrešan čin čuvanja vrijednosti štednje. Da pače ta operacija je potpuno nekompatibilna. Puno bi bilo normalnije da je za npr. euro kupljeno zlato, a onda to zlato prodano švicarcima za franke. Tako bi znao da si im dao vrijednost u zlatu, a oni tebi kupovnu moć (pokrivenu tim zlatom u najgorem slučaju). Međutim, tu je vidljivo nešto drugo. Euro ne bi napustio državu, nego zlato. Tako bi euro bio još slabiji jer bi bila ista količina eura, a sve manje roba koje se mogu za njega kupiti (i zlato).

Dakle, tu nije u pitanju valutni rat, nego rat zlatnim rezervama. Kada valute izgube kredibilitet, zlato je način kako da se donekle sačuva stabilnost u emisiji novca (konverziji valuta). Vjerujem sa su švicarci iskoristili devizne rezerve i krenuli u kupovinu zlata. Tako franak može biti stabilan bez obzira na emisiju tokom valutnog rata.