U kriminalistici me uvijek impresionira lokacija krivice! Lokacija kaznenog djela, lokacija žrtve i lokacija počinitelja. Riječju, otkrivanje počinjenja kaznenog djela i njegovo razjašnjenje.
Impresioniranost mi se posebno pojačava kad se prisjetim dva povijesna primjera:
1. Alcapone nikada nije odgovarao za kaznena djela koja je počinio sustavno, nego je odgovarao za poreznu utaju, sa čime je kriminalistička obrada bila zadovoljena( čitaj: otkriće počinjenja kaznenog djela i njegovo objašnjenja) , a sam pravda je zadovoljena jer je Alcapone umro od sifilisa i u mukama kakova je priređivao svojim žrtvama;
2. Prvi falsifikator novčanica nije odgovarao za falsifikat novca, nego za falsifikat potpisa guvernera. I ovim je kriminalistika mogla biti zadovoljena, ali ne i svi prevareni i sustavno opljačkane žrtve.
Nešto se slično upravo dešava kod lokacija bankarskih krivica i sankcioniranja. A mene zanima napr. da li će odgovarati oni koji su proveli mirovinske reforme i dozvolili da se ogromna količina sredstava slije u univerzalne banke, da li će odgovarati oni koji su uveli i dozvolili univerzalno bankarstvo itd.itd.