to je definitivno gore nego u zadnjih 20-25 godina jugoslavenskog komunizma, hrvatski neokomunizam je u rangu staljinističkih režima iz 50-ih godina prošlog stoljeća.

zanimljivo je da ama baš nijedna institucija eu ne nastupa protiv ove sramote.

Za osi03

“Stierkoepfige Voelker”

Slavica Lukić i naši novinari protiv kojih se vode sudski postupci imaju “peh” da je upravo sada u fokusu Madžarska sa pobjedom Viktora Orbana, odnosno ljutnja zašto “Evropa gleda na drugu stranu” i ne reagira na Orbanovo ruganje cijelom Zapadu, demokraciji i EU vrijednostima. Nažalost, niti Madžarska za EU nije jako važna, a kamoli Hrvatska. EU ima na raspolaganju malo instrumenata za reagiranje, a i to koristi jako malo, tek simbolički.

Hrvatska na žalost EU zanima još neusporedivo manje, a sada je uz to još u fokusu anti-ćiričini referendum koji ima za cilj praktično onemogućavanje srpskoj manjini korištenja svog jezika i pisma. To dolazi u vrijeme kada i Milan Bandić, da bi se umilio svojim biračima, ispaljuje ideju o trećem entitetu u BiH. Reakcije u EU će uslijediti, ali će i one biti mlake.

Jedini oštri tekstovi na tu temu mogu se naći u njemačkim medijima ali i oni su oprezni zato jer se za probleme sa Madžarima i Hrvatima tamo zna još od Marxa (onog pravog, “originalnog”) kojeg su i Madžari i Hrvati ljutili pa je o njima pisao kao o “narodima s glavama bika” (Stierkoepfige Voelker). Tako i Njemačka, koju The Economist opravdano naziva “neodlučni hegemon” ima vezane ruke, ovog puta zbog Marxa.
Morat ćemo dakle i dalje čekati da se Njemačka “oslobodi” svoje neodlučnosti i počne djelovati.

Šteta!

Nije problem što tema Medikola nije javni interes nego je problem pristupa novinarke toj temi koju obrađuje s jasnim ciljem sramoćenja, a ne informiranja javnosti. Prezentira se da je navodni problem to što Medikol “dobija” javne novce, a to je zapravo opasan spin jer nitko ne dobija novce nego mu se plaćaju obavljene usluge. Novinarka nije analizirala kakvu uslugu dobiju osiguranici u Medikolu za te javne novce, da li je cijena usluge realna kada se usporedi s drugim zemljama, kakva je produktivnost te usluge posebno u usporedbi s javnim zdravstvom, da li je Medikol možda u predstečajnoj nagodbi jer mu je cijena usluge jednostrano smanjena od strane HZZO-a i zbog zaustavljenih investicija. Da je novinarki cilj informiranje javnosti, onda bi potegnula ta pitanja i objavila što kažu o svemu tome u Medikolu. Ovako je jasno da joj je cilj bio sramoćenje. Ovaj zakon je zapravo nužan jer sprečava naručene medijske hajke pod krinkom interesa javnosti, a koje dominiraju našim medijskim prostorom.

sudovi su nezavisni,pa kako kome bude.Ovi nounari stvarno misle da su oni nešto posebno [emo_plazi]

pišeš neprovjereno. taj je zakon donijela bivša vlast, a ja to podržavam. novinari svašta pišu i ne odgovaraju nikome. mogu preko noći čovjeku upropastiti život bez posljedica i tomu se mora stati na kraj. šteta što će upravo ova vlast očito taj zakon mijenjati upravo pod pritiskom OESS-a. zamisli da neki novinar o tebi piše gadarije i ti mu ne možeš ništa. očito ti takvo stanje priželjkuješ za druge, ali kad bi se radilo o tebi govorio bi drukčije. ili jednostavno nemaš pojma o čemu govoriš.

to je zato što vi mislite da ja pod neokomuniste svrstavam samo sdp; nosioci boljševizma su hdz-ovci, a sdp-ovci su samo slijepi sljedbenici.

to što govorite nema nikakve veze ni s čim. za nanesenu štetu i duševne boli može se tužiti bilo koga, no mora se ta šteta i boli nekako dokazati; dok ovaj koncept “sramoćenja” samo omogućuje da se što brže i što lakše osude novinari za svako nepovoljno pisanje.

posebno je bezobrazno da se fokus odgovornosti stavlja osobno na novinare. novinar članak samo napiše na svom kompiju, a nakladnik je onaj koji odlučuje o javnoj objavi članka, i koji tu javnu objavu provodi. skidanje odgovornosti s nakladnika, a stavljanje izravno na novinara očito ima za želju da uguši cijelo novinarstvo.

to je zato što vi mislite da ja pod neokomuniste svrstavam samo sdp; nosioci boljševizma su hdz-ovci, a sdp-ovci su samo slijepi sljedbenici.

to što govorite nema nikakve veze ni s čim. za nanesenu štetu i duševne boli može se tužiti bilo koga, no mora se ta šteta i boli nekako dokazati; dok ovaj koncept "sramoćenja" samo omogućuje da se što brže i što lakše osude novinari za svako nepovoljno pisanje.

posebno je bezobrazno da se fokus odgovornosti stavlja osobno na novinare. novinar članak samo napiše na svom kompiju, a nakladnik je onaj koji odlučuje o javnoj objavi članka, i koji tu javnu objavu provodi. skidanje odgovornosti s nakladnika, a stavljanje izravno na novinara očito ima za želju da uguši cijelo novinarstvo.

[/quote]

ma već mi je suza krenula zbog jadnih napaćenih novinara. toliko su zla nanijeli ovoj državi svojim pesimističnim tekstovima da to nitko još dugo neće moći ispraviti. to u biti uopće nisu novinari nego osobe bez novinarskog fakulteta koje u strahu od otkaza ugovora pišu što se od njih i očekuje. mogu napisati bilo što, pa ti kasnije tuži, no ne može se nekakva udarna naslovnica više nikakvim novcima ispraviti – jednostavno takvom je čovjeku život upropašten. novinari su ti koji osuđuju ljude prije suda, koji optužuju prije drž. odvjetništva i zato je potreban ovakav zakon da ipak malo razmisle o čemu će pisati i je li to provjereno i ako jest, hoće li to nekome naštetiti za čitav život. ne shvaćam čemu takva obrana novinara. pa gdje ti živiš? ne vidiš li ti što se i kako piše? ništa se ne provjeri, glavno da se prodaju novine, nema tu stručnjaka, samo se pljuje po svemu čega se dohvate. kako bi se to trebalo riješiti? naknadom štete od nakladnika??? moš mislit..