….mene moj otok – čekaaaa….i ja svim srcem želim odmoriti dušu i tijelo…na najljepšem dijelu našeg Jadrana…….
Podrška malim brodarima….da se ne moramo stalno voziti grdosijama , koje su poluprazne van sezone…
Na otocima je lijepo zimi .
To se najbolje vidi za 9 mjeseci .
Kada broj otočana poraste.
Ljeto je nužno zlo na otocima .
Kada navale turisti-teroristi ode i naš mir.
Jedva čekam da se ispune obečanja o gradnji mostova prema otocima.
Ili gradnji tunela do otoka.
Kad je moj otac , građevinar privatnik…prije više od 35 godina, kupovao
zemlju na jednom otoku, rekla sam mu ko djevojka….da me to ne zanima,
da nije normalan, da mu neću dolaziti u posjete, i tko je vidio da se
svaki put moram voziti trajektom…i misliti, kada će se trajekat vratiti..
da me ne ostavi zauvijek na tom otoku..
A on je samo želio mir i zdravlje na morskom zraku…nadao se da će
u mirovini neke koristi i biti od njegovih apartmana…
Vodio me ko mladu ženu po otoku i govorio…kao da se ispričava:
…evo, gledaj…nitko se ništa ne brine…pogledaj ovo kako je zapušteno,
pogledaj ovaj nemar…gle, kako to nikome ne smeta..a ja sam jedva čekala
da odem—-
Prošlo je toliko godina…danas me vodi po otoku, i hvali se…gledaj ovo,
gledaj cijeće, pogledaj palme,sviđaju ti se kafići..? …gle , gdje ja pecam..gle kako je predivno…..kaj veliš ??? I ja onda sve to
gledam, divim se, hvalim Dalmatince…
No, sad sam i ja učinili isto što i on…kupila sam zemlju na pustom otoku,
srednje-južno…ne znam … pustoš, loše gostoprimstvo od strane domaćih..
još duža vožnja trajektom…. gledam neuredan i zapušten OTOK, divlji okoliš.. i uopće me ne smeta…
Ne zanima me , da li imaju vode, ne smeta me što nema luksuznih kafića..
ne trebam ni slatičarnica , ni pekara..ni marketa…samo MORE, MIR…
Još nisam oca dovela, da vidi , MOJ KUTAK NA JADRANU, kako ću ja pobjeći od svih….a on- jedva čeka….da ga vidi…….
Ne mogu ti reći, ali prognoziraju mu lijepu turističku budućnost…za sada
samo u wikipediji…neotkriveni dragulj….oko Trogira…
Ma necu ti ja doc tuc reket ne boj se.