Hmmm,…
Okoristili se za vrijeme rata a sada trkeljaju i šalju vodu na svoj mlin.
Prvo treba ukinuti županije i mnoge općine, tj. provesti regionalizaciju države a nakon toga ide sve ostalo.U tom procesu bi kojekakva općinska i županijska potrčkala ostala bez posla “partijski i Kradezeovski drugovi” što bi dovelo do gubitka glasova.
To je početak reformi a sve ostalo su brzopotezna naklapanja.

Hmmm,..

Poslodavcima bi odgovaralo da radnik nema apsolutno nikakva prava da sindikati ne postoje, a bilo bi im najpogodnije kada nebi trebali isplačivati plaću.(Što i neki rade pa opet loše posluju).
Tu dolazimo do ključnog problema gospodarstva-NESPOSOBNI MENAĐERI I POSLODAVCI.
Ali ne, najlakše je okriviti drugoga, u ovom slučaju nemoćnog radnika.

Što ovaj lik MUDRUJE?
HU Poslodavaca mu je položaj sa kojega može držati moralne predike, bez osvrta na svoj utecaj na stanje u hrvatskom gospodarstvu-
Cijeli radni vijek u RH on je u sukobu interesa, počevši od kada je na mjestu resornog ministra Ministarstva pomorstva prometa i veza,omogućio pretvorbu poduzeća “Hrvatska pošta i telekomunikacije” izdvajanjem telekomunikacija i pljačkom hrvatskog pučanstva koje je investiralo u TK infrastrukturu. Potom je “preko veze” otišao na mjesto predsjednika uprave HT-a, koja je bila u istom Ministarstvu, te dvostruko većom cijenom impulsa, nego što je u ima TELECOM u EU, ponovo oštetio hrvatsko pučanstvo. Potom je otpustio je pola radnika, a velik dio uz dokup staža poslao u fiktivnu mirovinu, pa opteretio mirovinski fonda itd .itd.
Samo “mudrek” još treba promijeniti ime u HRVOJE i pokupiti sva Hrvatska odlikovanja i zapjevati
OD STOLJEĆA 21.

[emo_kuna]

Ako svi samo budemo gledali što će Vlada poduzeti, nećemo napraviti dobro. Vlada je uostalom morala prije ulaska u EU stabilizirati proračunske prihode, odraditi fiskalizaciju, poreznu kontrolu. Prihodnu stranu proračuna su sredili, međutim istovremeno su zakasnili s reformama koje bi omogućile usklađivanje rashodne strane s prihodnom pa se gap između prihoda i rashoda povećava jer nema rasta. A trebalo je sve raditi izbalansirano. Većina stvari koja se radila na prihodnoj strani bila je dakle potrebna, no trebalo je paralelno raditi i na smanjenju potreba na rashodnoj strani, i s druge strane, određenim investicijama – pa makar i javnim, te javno-privatnim partnerstvima i poticajima za privatne investicije – angažirati dio domaćih resursa da bi se osigurala zaposlenost i kakav-takav rast BDP-a. Taj bi rast onda dao više prostora da se rashodna strana ne mora drastično rezati jer to opet dovodi do smanjenja potrošnje i sekundarno potencijalno do socijalnih nemira što nije dobra klima ni za domaće ni za strane ulagače. U ove dvije godine Vlada je očito isprobavala prvo jedan scenarij, pa drugi, pa je analizirala treći mogući scenarij, i tu se negdje izgubilo dosta vremena. Međutim, mislimo da je sada konačno svima jasno gdje je izlaz, što treba napraviti, i to je dobro. Po komunikaciji iz Vlade, vidimo da se prepoznalo da treba gurnuti investicije. Zakon o strateškim investicijama, kakve god komentare netko može imati, sigurno može pomoći da bar neke od investicija što prije ožive, a one će sigurno uposliti dio resursa.