Hrvatska treba masivnu krizu i kolaps drzavnih financija da bi se stvari pocele mjenjati. Tocku u kojoj nece biti samo svoj nego i problem EU. Nazalost male zemlje i male ekonomije su i mali sistemski rizik pa trebaju propasti jako duboko da bi im EU napokon pocela pomagati.
Nitko ko ovisi o glasovima hrvatskih glasaca nemoze nista promjeniti jer glasaci nisu spremni podrzati promjene.
Tragedija.
Nastavno na ono što je dobro rekao Twixer bilo bi dobro postaviti pitanje koliko godina mrcvarenja je još pred nama jer će ih biti najmanje 4-5, a ne samo jedna. Naime nešto se može očekivati tek kada se počne ostvarivati plan primarnog budžetskog suficita zajedno sa suficitom bilance tekućih plaćanja na koji nitko još uvijek niti ne pomišlja. Hoće li to biti tek nakon “pada zastavice” i bezuvjetne predaje kraditorima (a la bivšaSFRJ) ili možda prije ostaje da se vidi.
Nažalost, niti jedan od predsjedničkih kandidata nije iznio stav da Hrvatska mora najzad početi pokazivati ponos i ambicije.
.
Godinu-dvije će potrajati izrada samog plana, svađe, diskusije i demonstracije koje će režirati naši sindikati djelatnka koji su “na budžetu”. Oni jesu beskorisni ali zato dižu veliku buku i prave velike probleme. Bit će i padova vlada, izvanrednih izbora itd., riječju poznata “klasika”.
Kada se to “istutnji” i počne raditi, samo postizanje primarnog budžetskog suficita će potrajati 2-3 godine. Samo pogledajte najnoviji cirkus u Grčkoj: plan pomoći s opet produžuje, nema izlaska ove godine a politička kriza će vjerojatno “srušiti” Antoisa Samarasa i anulirati sve što se do sada reformama postiglo.
A onda nakon toga – ajmo Jovo nanovo!