…dobro je dobro…popravljate se…al ajmo još malo…zašto baš poduzetnička ideja “volim jabuke”…( baka imala voćnjak,kuhala mi kompot svaki dan,roditelji mi imaju voćnjak,mirisao mi jabučni cvijet…visio sam stalno na kompu ) pa mi sinula ideja…idem prodavati jabuke preko interneta…

…želim čuti kako je krenula vaša poduzetnička ideja…koja podloga i okruženje joj je bilo… ( to vam je uostalom potrebno i kad izrađujete poduzetnički plan )

…i dajte nam još malo o parama…znam da se o tome ne voli pričat,al novac je bitan dio poduzetništva…pa bi bilo lijepo čuti koliko to novca za taj vrajži”start up” treba…tko je dao pare,mama,tata,baka ili čak banka…

Tko dostavlja i na kolike udaljenosti .. Bilo bi dobro kada bi se organizirali kao posrednik i nudili slavonske proizvode na moru , nedavno je bio prilog na tv u o tome kako na jadranskim trznicama nema slavonskih proizvoda (bilo mesnih, biljnih ili drugo) a sigurno bi bili i više nego traženi. Naglasak je na tome da je potrebno ujediniti slavonske (a s vremenom i sve druge) male proizvođace kako bi se u hrvatskoj moglo kupovati hrvatske proizvode.

Ovaj projekt temelji se na jednoj jako dobroj ideji, međutim trebao bi se dodatno brandirati, spomenuta je franšiza na području RH, ali i u susjednim zemaljama iako smatram da bi se bilo bolje osvrnuti na razvijenije europske zemlje upravo zbog prakticiranja zdravog načina života. Cjelokupan projekt je usmjeren prema “jabuci” kao proizvodu, dok bi ciljnoj populaciji trebalo iskomunicirati tu istu jabuku kao namirnicu koja je temelj zdravog načina zivota svakog pojedinca, od djeteta koji će za užinu pojesti jabuku do starije gospođe koja želi ostati vitalna u svojim godinama. Događaji kao sto je Dove fashion week,Cro a porter i slične manifestacije su također jedna prilika za brandiranjem ovog projekta kroz prirodne sokove od jabuke. Sok se može naći u kafićima, stoga bi preko Facebooka treba komunicirati s mlađom populacijom, ukazati im važnost jabuke kao zdrave namirnice, animirati ih kroz nagradne igre da saznaju vise o vrstama jabuke i njihovim svojstvima te bi pri tome mogli osvojiti besplatne sokove od jabuke u tim istim kafićima. Projekt stvarno ima potencijala te se može razvijati ne samo na hrvatskom tržištu već i na razvijenim zapadneuropskim tržištima.

Pročitao sma ideju i vrlo zanimljiva je ali u svemu tome postavlja se pitanje dali je dotični gospodin prije nego što je pokrenuo taj posao ispitao trziste.Većina poduzetnika pokreće neki posao a uopće nema ispitano tržiste dali bi to moglo proci,koja su potrebna ulagačka sredstva za sve to,koliki su troskovi svega toga,koja je zainteresiranist potencijalnih kupaca,dali moze konkurirati postojecim firmamam ili hypermarketima koje prodaju jabuke …Da bi uopce neki biznis ili posao mogli u potppunosti realizirati,da bi taj posao bio produktivan i financijski isplativ mora se do najsitnijih detalja napraviti plan realizaicje,ispitati trziste ili potencijalni kupci su danas najvazniji,dali se u svemu tome m oze biti konkurentan cjenom,uslugom itd…Ideja kao ideja je odlična ali osobno mislim da u tome nece imati nekog posebnog uspijeha jer konkurirati hypermarketima je danas jako tesko što se tiče cjene jabuka.U Hrvatskoj vlada besparica,svako mjesto ima placeve gdje se prodaje voce i povrce i svemu tome konkurirati,nevjerujem da se moze uspijeti a uz sve to zaraditi i pokriti troskove.Za takav biznis doticni bi morao imatu u svakom vecem mjestu u Hrvatskoj logisticki centar u kojem bi trebao imati kamione,određenu količinu jabuka,zaposlene ljude koji bi sve to razvozili onima koji bi putem interneta narucivali.Voce i povrce je roba koja je pokvarljiva,jabuke moraju biti uskladistene na određenoj temperaturi,to je roba koja neSMije biti ostecena prilikom transporta,kalo se krece negdje oko 30% itd…Mislim da je tu jos puno posla oko toga,neznam koliko doticni gospodin ima iskustva sa vocem i povrcem ali osobno mislim da premalo jer ideja nije uspijesna ako nedonosi profit njemu osobno i svima onima koji su u sve to ukljuceni…Ovo je dobro namjerna kritika jer godinama radim sa vocem i povrcem,znam dobro lose i dobre strane,mjesecno u firmi u kojoj radim prodamo 120 tona jabuka u svojim hypermarketima,nabavna cjena jabuke je 0.35 eura,sada ako doticni gospodin moze po toj cjeni nabaviti jabuke,jos u sve to nabaviti jeftinu ambalazu itd,moze konkurirati ali bojim se da nema teoretske sanse da golden delicius koja je najprodavanija sorta jabuke nabavi po 0,35 eura za kg…Da smao nekritiziram,moj prijeldog dotičnom gospodinu je slijedeci:
-Neka organizira trziste po vleikim mjestima kao sto su Split,Rijeka,Zadar,Dubrovnik,Sibenik,Pula gdje neuspijevaju jabuke i neka prodaje jabuke iz boxeva i da uz sve to ima plasticne kante velicine 2,3 ili 5kg da si kupac moze sam napuniti tu kantu jabukama..Boxevi imaju 400 kg jabuka i neka ide sa minimalnom zaradom od 40-60% na nabavnu cjenu…Kad bi kupovao jabuke u boxevima,smanjuje se nabavna cjena jer proizvođac nemora ulagati u ambalazu gdje se npr,jabuke pakiraju maximalno 6,5kg u kartonsku ili plasticnu ambalazu…Takav sistem prodaje jabuka ima u Italiji,Austriji i prema informacijama koje imam,prodaju se ogromne kolicine jabuka i ti pokretaci biznisa uspijeli su u tome jer prodaju jeftije jabuke nego sto rade hypermarketi jer kupac uz jabuke dobiva plasticnu kantu koja mu sluzi za druge stvari.Uz sve to ide sa manjom marzom,ljudi danas gledaju puno na cjenu a najjeftnija jabuka je idared koja se u Poljskoj moze nabavti po jako povoljnoj cjeni…Takvi nacinom prodaje jabuke ovisno o mjestu gdje se prodaje moze se minimalno dnevno prodati 3 tone jabuka.Ako je cjena u prosjeku 3-5 kuna,to je 10 tisuca kuna i 6 prodajnih mejsta to je 60 tisuca kuna dnevno.U takvom slucaju kao kupac bili bi na osnovu količine zanimljivi proizvođacima,vremenom bi se mogla postici dobra cjena,bili bi prepoznatljivi na trzistu i imali svoj dio svakodnevnih kupaca ili potrosaca…Za sve to ili uopce pokretanje nekog biznisa osim dobre ideje treba najprije ispitati trziste,napraviti plan da budete konkurentni postojecim firmama,ako niste konkurentni da uspijete su jako male sanse.. i onda prema tome pokrenuti ideju i sam biznis…

…eto to je ono što ja cijelo vrijeme pokušavam reći…kad se kreće u pokretanje nekog posla treba napraviti poduzetnički plan ( tj.utvrditi koliko i čega ćeš proizvoditi i po kojoj cijeni,koliko troškova,koliko prihoda,koliko zaposlenih pa to sve po godinama,od kud ćeš namiriti sredstva za pokretanje posla… )

…pa onda najvažnije kome ćeš to prodavati,dal tog proizvoda već ima,zašto bi netko kupovao baš od tebe a ne od drugoga…itd.

…kad se poduzetnički plan napravi,onda se vidi jel se može u to krenut ili ne može…

…može se utvrditi da isti i ne drži vodu i od njega odustati…,a ne da ćeš u posao zato jer ti eto direktor ide na živce…

…i da će se sve prodavat jer se reklamira preko interneta…

Sve najbolje mu želim ali prodaja prehrambenih proizvoda putem interneta za male poduzetnike lici na utopiji. U hrvatskoj ima desetke jakih domaćih i stranih trgovačkih kuća sa prometom preko milijardu kuna pa je ipak samo konzum uspio ostvarit takvu prodaju a čak ni jaki stranci iza kojih stoje moćne korporacije nisu uspjeli,to zahtjeva odličnu organizaciju,skladištenje,distribuciju i milijunska ulaganja

@ biznis1
Osobno mislim da Vam je analiza izuzetna, ali iz pozicije osobe kojoj je jabuka jedan mali dio asortimana roba s kojom radi… Ako se nalazite na tržištu kao veletrgovac Vama je jedini argument cijena. Vi nemate vremena za marketinški dio tog posla, za građenje brenda, prepoznatljivosti logotipa, smišljanje novih načina pristupa kupcu. Drugim riječima nevidim razloga zašto ovakva ideja nebi mogla pokrenuti čak i malu revoluciju “sitnih” ali uspješnih poslova. Npr. da li je obrtnik koji dostavlja plin u boci konkurencija INA-i? Naravno da nije, ali postoji jaako puno osoba koji su spremni platiti i višu cijenu jer za tu cijenu dobiju proizvod i još nešto dodatno. Zapad je ovakve ideje odavno prepoznao, tamo je gotovo nemoguće naći artikl koji je na prodaju a da ga nije moguće naručiti on-line i sa dostavom na kućnu adresu. .. A vjerujte ni istok nije daleko od iste filozofije..

… i još jedna stvar, možda je dotični gospodin i proizvođač (što bi bilo dosta čudno da netko želi u ovoj Državi), što bi značilo da su mu margine beskonačne – na jednoj strani može svoj proizvod prodati na gore opisani način direktnom kupcu koji cijeni njegov proizvod i njegovu uslugu, ili je na drugoj strani može predati nekom trgovačkom lancu ili otkupljivaču kojeg subvencioniraju za taj posao (koliko znam da je subvencija oko 0,50 kn po kg), a koji će mu je obezvrijediti proizvod preko bilo koje granice što kvalitativno što kvantitativno (jer oni ionako mogu kupovati škart iz EU, ili malo pristojniju robu iz Poljske za 0,35 EUR po kg). I još za taj "fer" odnos mu neće platiti 150 dana u boljim slučajevima debelo zadirući u novi proizvodni ciklus..

Slažem se, ali nije logistički teško imati on-line trgovinu i dostavu ako u ponudi imate samo jedan artikl, zar ne?

A tko meni garantira da cu ja dobiti prvoklasne jabuke, da necu dobiti neke crvljive koje nece niko jesti? Na slici izgledaju super rumene, crvene, a kad stignu nisu ni za sta. Uostalom cuo sam za slucajve kad se placa pouzecem narucis nekih proizvod recimo putem njuskala i on ti posalje ciglu a ti ocekujes laptop. Najbolje je to uzimati iz prve ruke kad vidis sta kupujes. Nisam bas za to da se kupuje nesto na slijepo. Mislim moguce je nesto malo dati novca unaprijed i doci osobno da se uvijeris sta kupujes, a ne gotov posao i na kraju kupis zapravo nista 🙂