Soli na rep.
Nisu društveno odgovorni, a trebali bi bit, bez obzira šta nisu u JDD-u

Ma uvijek postoji način, ako nikako drugačije onda putem medija…
[/quote]

Medija, ha, ha.., kojih , a da su kompetentni,.

Možda putem HR-pravosuđa ii HANFA-e , moš mislit…

Izgleda, da če biti puno posla (i novca) na lokaciji Ada Huja (Beograd).

Link: http://www.ekapija.com/website/sr/company/preview.php?id=86797

1. Montmontaža d.o.o. Beograd projektuje trgovinski centar na Ada Huji, ranije najavljena vrednost investicije od 60 mil EUR

2. Projekat Trgovinskog centra na Ada Huji, koga investira BRIF Balkan Reconstruction Investment Fund, vredeće čak 80 mil EUR !

Link: http://209.85.135.104/search?q=cache:ydQmJj2UjP8J:www.eko.bg.gov.yu/index.php%3Foption%3Dcom_content%26task%3Dview%26id%3D679%26Itemid%3D127+Montmonta%C5%BEa&hl=sl&ct=clnk&cd=30&gl=si

3. Obaveštenje o donetom rešenju kojim je određen obim i sadržaj studije o proceni uticaja na životnu sredinu

Tko pravi, da nema informacije. Treba samo poguglati, pa jih ima puno.

Za isplaćenih 400 tisuća maraka dugova MIORH-u Montmontaža dobila 14 milijuna kuna vjerovničkih potraživanja Inkobroda
KORČULA – Iako su Zagrepčani u Korčuli uspjeli izgraditi samo jedan trup broda, njihov je ukupni poslovni rezultat dobar jer su za samo 400 tisuća ondašnjih maraka postali najveći vjerovnici korčulanskog brodogradilišta u stečaju sa 14 milijuna kuna potraživanja.
Nesretni događaj i tragična smrt Nikole Lisičara, čelnika Montmontaže, aktualizirao je i iznova potaknuo stare dvojbe vezane za njegovo poduzeće, čiji je kratki ulazak u brodogradilište Inkobrod d. d. u stečaju neslavno završio. Naime, Montmontaža je krajem 90-ih u korčulansko brodogradilište ušla kao zakupoprimac, s namjerom da ga na kraju stečaja i kupi. Dovela je dizalice, strojeve i ostalu brodograđevnu opremu, oživjela prazne navoze škvera opustošenog stečajem. Međutim, stalna razmimoilaženja sa radnicima okupljenima u sindikatu i ostali problemi iscrpili su Zagrepčane. Poduzeće je nakon izgradnje i porinuća jednog trupa broda napustilo Korčulu. U međuvremenu je tvrtka postala vjerovnik škvera. Za plaćenih 400 tisuća maraka dugova prema MIORH-u dobila je 14 milijuna kuna vjerovničkih potraživanja Inkobroda-deset puta više! Kako se to moglo dogoditi?
U to je vrijeme, kaže nam Frano Skokandić, nekada tehnički direktor brodogradilišta i sadašnji član odbora vjerovnika škvera u stečaju, zagrebačka tvrtka na ime neplaćenog mirovinskog osiguranja svojih radnika MIORH-u dugovala 1,7 milijuna ondašnjih maraka. Kako je htjela doći u posjed vlasničkog udjela splitskoga Lavčevića koje je imao MIORH u visini 2,9 milijuna DEM, dug se popeo na 4,6 milijuna kuna. Platila ga je sa 4 tisuće vlasničkih udjela vlastite tvrtke Astra iz Oroslavlja, koja je u to vrijeme bila u postupku likvidacije, sa temeljnim kapitalom od 5 milijuna maraka. Uslijedila je «uspješna trgovina» sa državom u kojoj MIORH na ime duga od 4,6 milijuna DEM-a dobiva livkidiranu Astru. Za preplatu od 400 tisuća maraka Montmontaža od MIORH-a dobiva njegova vjerovnička prava prema Inkobrodu d.d. u stečaju, u visini 28 milijuna kuna.
Montmontaža je, kaže Skokandić, tako financijskim transakcijama s državnim fondom postala veliki vjerovnik korčulanskog škvera. Iako je stečajni sud priznao polovicu iznosa 14 milijuna kuna, zagrebačka je tvrtka tu vrijednost u poduzeću praktički dobila za 400 tisuća maraka ili deset puta manje. Također je stekla dobre pozicije za kupnju Inkobroda na kraju cijele priče. Stvari su ipak krenule drugim tijekom. Zbog slabe organizacije posla tvrtka je zapala u poslovne poteškoće i odustala od najma brodogradilišta u stečaju.
U međuvremenu je domaća brodograđevna tvrtka Leda, kao novi zakupoprimac, ušla u posrnulo brodogradilište i u partnerstvu sa nizozemskim brodograditeljima započela graditi brodove. Suradnja je od početka krenula dobro i u posljednjih pet godina domaći su škverani Nizozemcima isporučili sedam novogradnji. No, kako se rasplet najdužeg stečaja u domaćoj brodogradnji bliži kraju, ostaje pitanje- što će se na kraju dogoditi? Radnici su škvera u većem dijelu svojih potraživanja već isplaćeni. Prilikom prodaje imovine Inkobroda ostaje još najveći vjerovnik Montmontaža. Ona od prodaje brodogradilišta prva čeka naplatu 14 milijuna kuna «svojih» potraživanja koje je od državnog fonda kupila po deset puta jeftinijoj cijeni. Po nekim spekulacijama možda na ime vjerovničkih potraživanja na kraju postane vlasnik Inkobroda. Scenarij je, kažu upućeni, jednostavan. Nakon završetka stečaja Montmontaža se može uredno javiti na javni natječaj i za imovinu Inkobroda ponuditi onaj isti novac kojeg dobiva kao prvi vjerovnik na naplatu. Podsjetimo se, riječ je o famoznih 400 tisuća maraka, današnjih 200 tisuća eura, ili 1,4 milijuna kuna. To je pak 10 puta manje od 14 milijuna kuna stečenih vjerovničkih prava koje sada od Inkobroda potražuje.
Tekst i snimak Ž.

Taj biznis je prodan 2007 g. u 1 kw, zaboravi.

Tačno. I to za 13 mioEUR.
A dobit kojega vodijo u bilanci jim je samo 33 mioKN. A ostalih više od 60 mioKN otišlo u žepove.
Možda su ostalo platili HFP-ju?

Možda, če nam dati kakav dimni signal naš indijanac ili kakvu poruku Vendeta, kojih trenutno nema na vidiku.

Tačno. I to za 13 mioEUR.
A dobit kojega vodijo u bilanci jim je samo 33 mioKN. A ostalih više od 60 mioKN otišlo u žepove.
Možda su ostalo platili HFP-ju?

Možda, če nam dati kakav dimni signal naš indijanac ili kakvu poruku Vendeta, kojih trenutno nema na vidiku.

[/quote]

Ma što ti je 60 milijuna kuna… pa to je samo 7.500 po dionici… valjda je nekome trebalo više nego nama…

[/quote]
Ma što ti je 60 milijuna kuna… pa to je samo 7.500 po dionici… valjda je nekome trebalo više nego nama…
[/quote]

No, zavisi kako čovjek gleda na ovako situacijo.

Ali istina je ta, da su pola novca od 13 mioEUR, pokazali u nekonsiludiranom za godino 2007, a ostalih pola bi mogli vidjeti u nekonsiludiranom za sledečo godino (znači 2008). To se može vidjet u bilanci u točki 116 – Dobici od prodaje dionica i poslovnih udjela, gdje ima uknjiženih 47.366.011 KN (znači oko 6,5 mioEUR).

To nije tako slabo, jer čemo vidjet sledeče godine dobit koji bi još uvijek mogao biti višji od 30 mioKN. Znači isto vrijednost dobitka, plus za sledečo godino bi mogli vidjeti još dodatnog novca (i posledičnog dobitka) od prodaje Pomgrada i MM Hidrogradnja (možda opet podelijo na pola u 2008 i drugo polovico u 2009).
Pa još treba imati na umu, da imajo željo prodati Montcogim Plinaro za oko 20 mioEUR (što znači 100 mioKN razlike; u svoji bilanci vodijo po 45 mioKN, a prodat želijo po 145 mioKN).

To znači, da bi mogli do 2010 ili 2011 vidjet krasne dobitke, koji čejo popeljati ovo dionico na ljepe rezine. Izgleda, da tako po mom skromnom mišlenju razmišlja sam John, koji neče prodati svojega udjela u ovoj tvrtki, dok neče biti prave financijske podlage u bilanci izvještaja. U gornjih napisanih godinama očekujem (djelomično ili u celoti) preuzimanje ove tvrtke, i posledično prodajo sa strane Johna.
Pa još nesmijemo zaboraviti, da je u večinski lasti sam Lavćević, koji če pokazati svoje adute (Omiš, poslovi na plinifikaciji, i još bi mogao pričati) za par godina (opet gornje napisane godine).

Tako zna onaj koji dokupljuje lagano (sve od 30-89k) pod HPB skrbniški, koliko vrijedi ova kompanija.
Slično razmišlajo u Aureusu (Floričič i Purkovič), koji imajo puno ovih dionica.

U vjesniku izašlo da će skupština biti 09.12.2008.
Dividenda 175 kn po dionici, a ostalih 28 milijuna u zadržanu dobiti…

Ovdje je zarada po dionici 3600 kn…

Vjesnik od četvrtka (30.10.) ili petka (31.10.)…
Moram provjeriti…

S obzirom na dobit su mogli dati dividendu 2.000-3.000 kn… šteta…
Ideš li na skupštinu?

Vidim na SDA da je 31.10. ex d/d. Dakle vjerovatno Vjesnik od petka. Bez veze sam potrošio 7 kn. Što je žalosno taj Vjesnik malo ko i drži. Na skupštinu ću vjerovatno doć. Daleko je to još

Tako treba…