Sve, sve, sve – samo nikad ne ono pravo

Male siromašne zemlje i megalomanija gradnje autoputeva su nešto posve uobičajeno i nisu ništa novo. Tu je glavni uzorak Portugal koji danas po stanovniku ima više kilometara autoputeva nego Engleska i jedva nešto manje čak i od same Njemačke.

Ti autoputevi (građeni uz izdašnu pomoć i sredstva EU) danas zjape prazni (vidi tekst “Portugal’s ghost motorways” u Financial Timesu.

Riječju, Portugalu se danas s porugom spočitava da bi bilo pametnije da je te silne milijarde uložio u obrazovanje i izgradnju infrastrukture. No, autoput je nešto čime se najlakše mogu “kupiti” lakovjerni i naivni birači; kako kažu sarkastični kritičari “poput male djece koju neodgovorni roditelji kupuju slatkišima i igračkama”.

Da li vas to na nešto podsjeća?

Inače, za Hrvatsku je Crna Gora daleko više zanimljiva kao opasan konkurent u nautičkom turizmu (vidi “Why Montenegro’s Bay of Kotor is the latest superyacht parking lot”; Financial Times May 2, 2014)

A na šta bi nas to trebalo podsječati ?

Neki ljudi u Hrvatskoj pamte da se iz Zagreba do Zadra autom putovalo dva dana .

A gradilište se na moru moglo kupiti za 3-4 kn/m2.

Za Peru 7

Trebalo bi nas podsjetiti na brojne kritike autoceste Zagreb – Split i njenu nerentabinost (oko 6.000 automobila dnevno, dvostruko manje od minimuma za rentabilnost).

Što misliš, zašto se s tzv. “monetizacijom” toliko odugovlači? Zbog straha od priznanja da je ta tzv. “monetizacja” promašena ideja.

Koliko sam ja to pratio, umjesto te autoceste trebalo je povezati sve gradove na obali – od Rijeke do Dubrovnika (ponavljam, obalom) gdje je kudikamo gušći promet (ljeti da i negovorimo!). Dakle, povezati gradove autocestom, ali uz more.