Meni zbilja nije jasno zasto svi ovdje omalovazavate gradjevinu.

To je dobro placen posao. Iznadprosjecno je placen svugdje pa cak i u Hrvatskoj.
[/quote]

kolega, uopće smisao posta nije bio raspravljati u smijeru u koji si krenuo izvlačeći djelove moga posta iz konteksta i ne vidim zbog ćega si uopće steko dojam da ikako karakteriziram navedene djelatnosti???

smisao komentara je bila upravo tema članka, tj. smisao školovanja i zapošljavanje u razvijenijim drž. EU a upravo navedeni poslovi, bez obzira na školovanost, su početni poslovi velikog dijela naših emigranata koje obavljaju dok ne se ne snađu i upoznaju jezik i sustav

kada jednom upoznaju jezik i sustav, sa tih početnih poslova, svako preferira i traži zaposlenje shodno svome zvanju, školovanosti, diplomi… pa tako i npr. inžinjeri građevine od kojih mnog prvo rade jednostavnije poslove dok ne dođu u poziciju da se zaposle u struci

evo, npr. jedan moj mlađi poznanik , inaće arhitekt, je godinu dana radio na održavanju travnatih terena golf igrališta u US(kosio travu i nateravao krtice) dok nije upravo u kanadi našao posao u struci…

također, pošto se komentiralo o “smislu” života, iako su dobro plačeni, nisam uvjeren da večina sa 40-50etak godina sebe vidi na jednostavnijim građevinskim ili ugostiteljskim poslovima

Interesantno da je kosio travu u US, a zaposlio se kao arhitekt u Kanadi. 🙂

Ogromna je razlika izmedju Kanade i US kada je u pitanju zaposljavanje ljudi. U US je bitno sta znas, a u Kanadi je najbitnije koga znas. On je upoznao na tom terenu nekoga iz Kanade ko mu je nasao posao. U Kanadi nemozes dobiti nikakv bolji posao, a da nemas nekoga da te pogura.

Zato i imamo 700% deficit robne razmjene sa Njemackom, 300% sa Hrvatskom i 100% sa BiH. 🙂

Gle, poduzetnici ovdje kod nas – su / ako se ne radi o financijašima/ uglavnom obiteljski ljudi, a
njihove tvrtke izrasle su na obiteljskoj podršci koju prenose na druge generacije..
Otići van?

Može u tom slučaju- ako odluči -otići cijela obitelj. Ako ode jedna njen član , neće se možda obiteljskom
poslu ništa desiti, ali, ako odu dvoje ili više…nastavak obiteljskog posla je upitan, i odluke se moraju
donositi generalno za sve članove.
Mislite da svaka poduzetnička obitelj- u nevolji- nije barem jednom postavila pitanje- zatvaranje tvrtke
i kolektivnog odlaska u inozemstvo. Reakcije članova obitelji- najbolji su Vam pokazatelj, Vaših
zdravih ili nedovoljno čvrstih odnosa i ciljeva.
Navedite primjer – jedne CIJELE obitelji, koja je posao zatvorila i otišla isto tako- kompletno
živjeti u inozemstvo, te da li su zadovolji, imaju li izvan Hrvatske standard , zadovoljstvo i sreću..
jednaku kao ovdje..? Da li je inozemstvo spremno, funkcionirati uspješno u tim uvjetima, obzirom
na sasvim drukčije odnose djece i roditelja, tj.generacija koje se odvajaju ranije jedni od drugih, i ne zavise financijski jedni od drugih toliko-. kao kod nas?
Želite živjeti svi skupa ko tradicionalne obitelji Rumunja, Turaka, Bosanaca i sl…?u malom stanu,
spavati svi u jednom krevetu..? Ili imate dovoljno financijske snage, za osiguranje vrlo
dobroga standarda života u Njemačkoj, Francuskoj, Danskoj.. Austriji, Kanadi..?
Pogledajte njihove troškove života, cijene režije, zbrojite, oduzmite…koliko članova obiteljoi
mora zaraditi taj novac?…

Zašto ne mislim na poduzetnike financijaše, Zato , jer ovdje prvenstveno mislim na vlasnike velikog
broja dionica , i debelog depozita u nerizičnim fondovima….no, oni se druže s drugim ljudima
otvoreno, a i članovi šire obitelji, stanu, na broj jedne ruke…strah od gubitka kapitala iih ograničava u tom smislu…..

Koja je to vecina? Javni sektor? Znam zenu iz porezne koja pred penziju ima cca 6500kn… ok, mnogo vise nego neki u privatnom, a i nikad nije izgubila posao. Prosjecna danska placa je skoro 4x toga.

Druga prica je s ovima koji pune dzepove kradom, a i ne zele svi raditi u javnom sektoru.

U privatnom ako radis za 1k eur, neki glaubaju i 100h za to. Nemamo svi vezu da postanemo sefovi u opcinama.