mikane
odličan osvrt, jednostavno i svima razumljivo. po meni je glavni kočničar, kao što i sam navodiš, netransparentnost! a takvih je firmi nažalost pun zse i po meni je logično da ih investitori zaobilaze.
s druge strane, koji je motiv i interes uprava takvih nelikvidnih i “zatvorenih” (tvrtki bilo one dobre ili loše) kotiranje na zse? priprema za sutra?? drugi odgovor ne vidim.
randopph, hvala ti puno.
što se listanja na zse tiče, ja također to nisam znao prije, ali izgleda da burza može po vlastitom nahođenju uvrstiti neke dionice, ali to su onda te kotacije poput mtp fortis, koje imaju manje zahtjeve oko objava informacija, izvješća, itd.
mislim da je to svojevrsni odgovor burze na egzodus iz redovnog tržišta. brokeraji mogu zatražiti uvrštenje, a može i sama burza. u ovoj godini uvršteni su neke vrlo zanimljive tvrtke, mahom iz sjeverne hrvatske. na mtpu postoji samo obveza godišnjeg izvješća, što je manja nevolja naspram neažuriranih podataka na mojedionice. i neke končar tvrtke istu muku muče. nisam u miva, sve štima, jedino orijentacija na domaće tržište me plaši. mikane, kako stoje sa izvozom, mislim osim najava uprave, imaju li oni tradiciju izvoza. jer potrošnja mesa je pokazatelj broj 1 stanja gospodarstva – samo zaposleni jedu meso, a znamo da ta kategorija u hrv je iizumiruća vrsta
investimir, nešto sitno su izvozili, ali mislim da je već prošle godine išlo jače i da će se u tom smjeru i dalje kretati.
možda netko zna više.
što se mesa kao jela zaposlenih tiče, mislim da ste jako fulali. 😉
cijene mesa su zadnjih godina takve da je postalo jeftino jelo, a povrće i žitarice su postale “fancy” i skupe.
mislim da nisam, meso je benchmark svake politekonomije. pročitajte izvješća dukata gdje uprava u pratećem izvješću napola u nevjerici navodi da čak i prodaja mlijeka pada. da, čak i mlijeko lošije ide, dalje ne trebamo pričati.
ali tko ima oči, vidi da je vajda vrlo ozbiljna tvrtka. ako bude izvoz krenuo, mene neće više trebati uvjeravati
nažalost, nisam jedini koji crno gleda
Mesoprerađivačka i mliječna industrija Hrvatskoj u posljednjih pet godina uspijevala je održavati razinu proizvodnje i bruto dodane vrijednosti, no zbog kontinuiranog povećanja materijalnih troškova u 2013. godini u odnosu prema 2009. konsolidirana netodobit cjelokupne industrije smanjena je za 75%.
Opstojnost industrije moguća je uz dodatno smanjenje svih vrsta direktnih i ostalih troškova, čime bi se povećala konkurentnost kako na domaćem tako i na inozemnom tržištu. Dodatni problem cjelokupne prehrambene industrije vrlo je niska kupovna moć domaćih potrošača, koja je u Hrvatskoj tek 60% u odnosu prema europskom prosjeku. S druge strane, uz tako nisku kupovnu moć, stopa PDV-a na hranu dvostruko je viša od EU prosjeka. Analize cijena mesa, mesnih i mliječnih proizvoda u članicama EU-a evidentno pokazuju disproporciju cijena u starim članicama s razvijenom industrijom, gdje su cijene za gotovo 30% više, i cijena u novopridošlim članicama, u Hrvatskoj još i više. To je itekako velik hendikep, uz nisku kupovnu moć, za domaću industriju.
gotovo dva mjeseca bez posta ovdje… al dobro, preuzimam odgovornost za to. 😉
malo mi se nije dalo, onda je posao stisnuo u devetom mjesecu… i tako…
baš je bilo lijepo danas gledati ova tri kupca kako se svađaju tko će uzeti ove dionice po 250 s aska… meni je žao da su ova dvojica malih investitora izvisila, ali ako se kupuje nešto osjetno ispod koliko god konzervativne procjene vrijednosti, možda i nije najsmislenije gledati na svaku lipu.
osobno, od sedmog mjeseca sam bio kupac u sedam navrata – uvijek po asku… kupovao sam malo po malo, već u skladu s mogućnostima odnosno tempom prodaje nekih drugih dionica (ipak je to jedan manji portfelj – ali je moj 😉 )
trenutno mi je, po ovim cijenama, vajda nešto malo preko 33% portfelja.
slažem se, za jednu slabo likvidnu dionicu to je jako puno, ali to su valjda te neke posebne situacije i prilike kad treba biti odlučan i uvjeren da su agregatno investitori u krivu a ti u pravu… kao graham i kasnije buffett s geicom, ili ovaj drugi s amexom u ranoj fazi svojeg investicijskog puta.
rekao sam jednoj osobi (ovim putem je pozdravljam 😉 ) da neću više kupovati… ali nisam baš obećao, tako da… 😉
vidim neke dionice i neke firme koje značajno rastu zadnjih dana, iako zadnjih 6 godina nisu ni lipe zaradile, nego se samo crvene… nećemo o imenima, samo ćemo reći da proizvode čarape. 😉
pretpostavljam da ljudi više vole te preokrete, najave, budućnost pa makar i sve bilo još u zraku dobrim dijelom.
jer ta firma je po tržišnoj kapitalizaciji već sad gotovo sustigla vajdu, iako se radi o 55m kn godišnjih prihoda, naspram preko 220m vajdinih i minusima umjesto vajdine zarade i dividende.
pretpostavljam da samo treba biti strpljiv.
pozdrav svim dioničarima vajde, a pogotovo onima koji ozbiljno razmišljaju da to postanu. 😉
interesantna promjena u top 10.
interesantna promjena u top 10.
da.
za ovu koja je ubrzo nakon ponovnog izlistavanja probila u top10, je možda bilo nekakvih upitnika odakle u ovoj dionici.
kod mislovića su stvari vjerojatno malo jasnije.
ne želim previše skakati unaprijed ili predviđati stvari, ali kako su TSHC i MIVA karike u istom lancu, sigurno se mogu značajne sinergije postići.
no, možda su stvari puno jednostavnije… ne može više TSHC-a kupiti pa gleda okolo. 😉
TSHC trenutno mcap 120 milijuna kuna na 210m prihoda.
MIVA trenutno mcap 16 milijuna kuna na 220m prihoda.
naravno, profitabilnost je trenutno vrlo različita, ali podcijenjenost vajde je začuđujuća, s obzirom da su u zelenom svake godine i da gotovo svake dijele dividendu (ili su barem dosad dijelili).
bumo videli… kupaca ima, ali su vrlo strpljivi i ne istrčavaju… barem dotle dok ima nestrpljivih prodavača… a ima, a sad da li su to količine koje zadovoljavaju kupce, vidjet ćemo.
tu je interesantna vlasnička struktura pa je pitanje koliko novca treba da bi se postalo vlasnik npr 10% ili 25%. jednog dan će se i to morati raspetljati.
da, verdi, u pravu ste!
inače, sad vidim da smo se još prije četiri godine dopisivali na ovoj temi! 😉
što se tiče prometa ovom dionicom od ponovnog uvrštenja, protrgovano je 4% od ukupnog broja dionica.
vjerojatno možemo gotovo potpuno eliminirati trejdanje, odnosno iste ljude i kao kupce i kao prodavače… isto tako, ako pretpostavimo da mislović i ivanić nisu ranije imali dionice, onda su ti kupci:
mislović 1,71%
ivanić 1,17
ja 0,12% 😉
dakle točno 3% se zna… još 1% je preostalo.
brojke:
2607 dionica prošlo za ukupno 634.210 kuna.
prosječna cijena nešto malo preko 243 kune.
raspon 220-300 kuna po dionici.
na prodaji je trenutno ponuđeno 5724 dionica, ali čak 4194 njih po cijenama od 400 i više kuna.
Popularnost filma potvrđuje i nastajanje prvoga dokumentarnog filma o Čakovcu 1933. godine. Riječ je o snimanju filma o radu tvornice Vajda koji je trebao poslužiti u reklamne svrhe za prikazivanje diljem Europe.