Ovim potezom Jadranka Kosor je još jedanput je dokazala da je smeće kojoj nije interes dobrobit Hrvatske i izlazak iz krize nego osvetoljubivost zbog gubitka vlasti. Gdje je Uskok i kad će se početi češljati njezina predsjednička kampanja?
zanimljivo je da stranka koja se naziva desnom povlači u ekonomiji poteze u stilu najtvrđih lijevih radikala, onih koje uopće niti trunku ne zanima kako će privreda poslovati, nego samo grabe iz državne blagajne sve što se silom može izvući.
svuda u svijetu desničari idu na reduciranje javnog sektora do krajnjih granica uz devizu “svatko zarađuje za svoj kruh”, ponekad i previše zabriju. a kod nas: hdz kao lenjinova boljševička partija, hsp se opire privatizaciji, ista stvar i s glavaševcima, u slavoniji pravi privatni sektor gotovo da ne postoji, hss dijeli poticaje k’o da imaju tiskaonicu novca, i niti jedna jedina navodno desna stranka nema ni u tragovima neki program koji uključuje reduciranje troškova “javnog” činovništva.
mislim da je u sfrj ’71.-e hrvatska imala više pravih desničara nego što ih ima danas, kad se većina stanovništva kune da je desnica.
ma kakvo rezanje plaća? tko sreže plaće javnom sektoru pokopat će naše gospodarstvo. upravo suprotno treba napraviti. naštampati novce, povećati plaće u kunama i potaknuti malu inflaciju. euro će porasti na 7,7 što je podnošljivo i pokrent će se novi ciklus. rezanjem plaća zabit će se posljednji čavao u naše firme jer one žive od državnih službenika koji jedini nešto troše. ovi ostali štede čekajući otkaze. stoga – ne rezati plaće ni u kom slučaju nego obratno. ili rezati drugdje, no bez diranja u standard građana. primjerice najam zgrada za ministarstva košta 10 milijardi kuna….to odmah treba srezati jer država ima hrpe nekretnina u vlasništvu. ma ima još 100 načina, jedino je pitanje volje i namjere. ako srežu plaće, mnoge firme propast će ili će ih kupiti stranci.
e moji dečaci..iz javnog sektora mora otići onaj koji je kreirao ovako uvozničko potrošačku ekonomiju na plećima zaduživanja države i tko je pogodovao silnim sektorima i to posebnim igračima unutar tih sektora…nevjerovatno je da se još uvijek govori da se javni sektor financira novcem od poreznih obveznika…ta je tvrdnja polutočna jer javni sektor pruža horizontalnu uslugu cijelom gospodarstvu i za svoju uslugu treba biti plaćen..i ima država gdje nudi vrhunsku uslugu i u tim državam je baš javni sektor svojim razrađeni mjerama ,poticajima,regulama i generator razvoja radnih mjesta u privatnom sektoru…dajte malo pitajte Jurčića i Novotnya kako se razvijala Njemačka,Austrija,skandinavske države…i kako vode socijalu da im nije teret već razvojna poluga
Druga je stvar kako određeni sektori pružaju uslugu..to se uvijek može propitivati…
Kod nas javni sektor zaslužuje lošu ocjenu ali zato što je pogodovao čitavom nizu povlaštenih poduzetnika koji su u biti i drmali javnim sektorom..ajde malo analizirajte strukturu ministara
Jer najuspješniji sektori i jesu oni u koje ulaže država…ostalo neproduktivan potrošnja je išla u manjim iznosima ali usmjerena prema većem dijelu stanovništva kako bi se kupovali glasovi
Linearno rezanje plaća znači da ništa ne žele promijeniti..treba odrezati trulo tkivo…
a tamo gdje treba treba još i pojačati kadrove…proguglajte malo Zoran Aralica i vidite vrhunske stavove mladog znanstvenika koji pokazuje koliko je javni sektor bitan z arazvoj privatnog…i kakav ajvni sektor mora biti da pomogao zapošljavanju…
U javnom sektoru je jako puno suspektnih likova koje je tamo postavila politika…
Svuda u svijetu desničari idu na pogodovanje sektorima koji su u tržišnoj utakmici popušili i koji su u biti teret društva…tako se i desila eksplozija javnog duga…
Velika Britanija ima vrhunske javne usluge i da bi desničari spasili one parazite u City-u koji u biti vrijednim ljudima obezvrjeđuju ušteđevine i koji u biti pljačkaju preko baillouta(zbog ovakvog bankarstva više niti jedno ulaganje nije sigurno,i zlatom mogu manipulirati jer im je politika dozvolila da manipuliraju količinom i vrijednošću novca,pravi kapitalizam je robni standard i ništa više…sve drugo je čista državna izmišljotina odrađena preko lobiranja)…
Pola dugova treba otpisati u ovom društvu…
No da sam Nijemac rado bih spašavao banke posebno one državne jer one financiraju gospdarstvo..Evo npr, gdin Luković kaže da očekuje da država digne realni sektor…Nije da ja to nisam znao ali dobro je da gdin Luković to priznao…
I zato koliko god treba odrezati trulo tkivo skoro toliko će trebati i uložiti…ali ovaj put u stvaranje održvih radnih mjesta….a ne radi punjenja džepova….
Čuo sam prijedlog da bi trebalo sada kad su uzdrmane banke-majke pokušati otkupiti npr. ZABA-u (i smanjivanjem kamata u njoj “prisiliti”ostale banke u RH da učine isto) i to bi bila dobra ideja ali to mi se čini neizvedivo i to iz dva razloga.Prvi je što je stranci najvjerovatnije neće prodati jer donosi zaradu (koliko god malu za njih ali je zarada i to konstantna),a drugi je što bi to za nas bilo preskupo.Puno bi bilo jeftinije, svrsishodnije i lakše izvedivo,a rezultat bi u zavisnosti od veličine dokapitalizacije bio i bolji , dokapitalizirati npr.HPB (koja već ima oko 12% tržišta)i onda pomoču nje to izvesti.Zbog sinergijskog učinka (12% sadašnjeg tržišta plus dokapitalizacija) za puno manje novca bi se dobili i bolji rezultati (u najgorem slučaju podjednaki).To bi možda bio dobar prvi korak za oživljavanje hrvatske privrede koja se guši pod težinom bankarskih kamata.
iki3 to su prave mjere koje treba poduzimati i u tom smjeru jačati javne politike…Nego pun mi kufer onog Lovrinčevića…opet bi sve privatizirao,ušao u mirovinsku reformu,natjerao nas da više ulažemo u obrazovni sustav..daleko da ne treb provesti reforme ali taj lik mi je skroz sumnjiv…za koga on radi,čiji je on trbuhozorac…što smo išli na izbore mogli smo komotno njemu dati Vlast…ne želim ga unaprijed otpisati ali ću biti rezerviran prema njemu…iskače iz svake paštete…
Svi ti parafiskalni namet koje nameću javna i komunalna poduzeća u svojoj konačnici imaju kriminal i u biti predstavljaju prebacivanje troškova izvlačenja novca na leđa neprivilegiranih poduzentika
Ministarstvo malog i srednjeg obrta je naznaka da bi se stvari mogle promijeniti..Potrebno je depolitizirati davanje poslova…ciljano davati poslove ,tako su Austrijanci napravili bum na tržištu rada…depolitizirati javnu nabavu…i slično
Samo još malo o desničarima
Bail-out Bombshell: Fed "Emergency" Bank Rescue Totaled $29 Trillion Over Three Years
While the 99% suffered hardship, a new study shows that the Fed propped up buddies in the banking industry and a vast shadow banking system far beyond what anyone has guessed.
Večernji
Sa Srbijom nema pregovora !
Često pitan o mogućem povlačenju hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije, predsjednik Josipović uvijek podsjeti kako o tome odlučuje vlada, ali i napomene kako je on za pregovore, kako se njima može postići više nego tužbama. Slično je stajalište i buduće ministrice Vesne Pusić.
Sve kad bi o tome Zoran Milanović imao drukčije mišljenje, pritisak Josipovića i Pusićke mogao bi biti presudan. Budući da je i Srbija podnijela protutužbu protiv Hrvatske, i budući da u srbijanskoj vladi misle da bi bilo najbolje povući obje tužbe, zapravo bi se trgovalo.
Srbiji bi se u pregovorima priznao ravnopravan položaj, a to automatski znači brisanje razlike između agresora i žrtve, prihvaćanje teze o građanskom ratu, prihvaćanje izjednačenih krivnji pa prema tome i podjednakog progona za ratne zločine, zatim odustajanje od zahtjeva za ratnom odštetom i tako dalje.
Bila bi to prilika Srbiji za iskupljenje, a Hrvatska bi uvelike zanijekala svoju poziciju žrtve i pobjednika u ratu.
Kad je riječ o glavnim obilježjima Domovinskoga rata i posljedicama koje treba snositi agresor, što Hrvatska ima uopće pregovarati sa Srbijom?
Ako na proslavama ratnih obljetnica i u drugim prigodama državni vrh ne dovodi u pitanje ta obilježja i te posljedice, očito je da jedno stajalište ima za narod a sasvim drugo kad je riječ o stvarnoj državnoj politici.
Treba se svidjeti Bruxellesu, ne zamjeriti se moćnim državama u Europi koje Srbiju, unatoč svim zlima što ih je napravila u ratu a pravi ih i danas, ustrajno štite, treba dobivati pljesak, nagrade i priznanja za mirotvorstvo, toleranciju, regionalnu suradnju – makar na štetu Hrvatske.
Ni Ivo Josipović u svojoj ni Vesna Pusić u svojoj predizbornoj kampanji nisu mahali povlačenjem tužbe protiv Srbije, ali sad kad je poslije netom proteklih izbora Hrvatska posve pocrvenjela a idući su jako daleko, ta tema nije opasna. Nitko razuman nije protiv što boljih odnosa sa Srbijom, ali s njom surađivati možemo i moramo kao suverena država, a Hrvatska će uvijek biti na gubitku kad se to čini iz ljevičarske podložnosti i ovisnosti o srpskoj dominaciji, o “bratstvu i jedinstvu” koje je redovito korišteno za kažnjavanje Lijepe naše.
Već je postalo dosadno ponavljati kako nam Srbija duguje informacije o stotinama ljudi nestalih u ratu, kako nam duguje umjetničko blago, kako još pod okupacijom drži ne baš zanemariv dio hrvatskoga teritorija te kako službeno i neslužbeno nitko i ne pomišlja na ratnu odštetu. Kad ti netko pobije dio obitelji, kuću pokrade i razori, ti ga tužiš, on te poziva na pregovore radi povlačenja tužbe i malo-pomalo – ti pristaneš!
Ni po Božjoj ni po ljudskoj pravdi toga nikad nije bilo.
Ali “dobri odnosi sa Srbijom” u hrvatskih ljevičara nisu pitanje pravde i razuma, nego trajne spremnosti na žrtve i ustupke kojima će se kupiti sloga s nasilnim bratom.
Sadašnji vodeći hrvatski političari djeca su komunizma kojim se prigodice i diče i u kojem su upravo Hrvati najžešće kažnjavali one koji bi se usudili spomenuti gole statistike o dominaciji Srba i u Hrvatskoj i u cijeloj Jugoslaviji.
Osim što su zacijelo naslijedili naviku na takav odnos prema Srbima, imaju li Vesna Pusić i Ivo Josipović jedan jedini argument sa srbijanske strane kojim bi potkrepljivali svoju najavu mogućeg povlačenja tužbe protiv Srbije?
I da ponovim, toliko slavljeni srpski premijer Đinđić je na Mesićevu procjenu da bi Hrvatska mogla tražiti ratnu odštetu od 15 milijardi dolara uzvratio da će Srbija u tom slučaju od Hrvatske tražiti 150 milijardi dolara!
Eto, s takvim bi srbijanskim stajalištem počeli pregovori o povlačenju tužbi.
Uostalom, ni Josipović, ni Pusićka, ni Milanović ni cjelokupna nova vlast nemaju legitimitet za donošenje takve odluke koja dotiče općenarodnu ratnu žrtvu i tragediju i pobjedničko oslobođenje zemlje.
Stoga se slažem s jednim povjesničarom da je to pitanje za referendum, ali ponašanje Srbije je takvo da je i o referendumu prerano govoriti.