Na jednom sajtu o kontroliranju i prevencijama za stres zapisali su doslovice: „Budimo iskreni, priznajmo, onaj tko je prekomjerno pod stresom, ne može biti vrlo inteligentna osoba, zar ne? Ima toliko mogućih sredstava na raspolaganju koja nam mogu pomoći u oslobađanju od stresa, s jednostavnim smjernicama, tako da inteligentna osoba, koja zna koliko je važno za zdravlje, prosperitet i romantiku biti bez stresa ne može biti toliko … da to ignorira.“
A menadžeri, koji vode tvrtke i imaju se za pametne, a koji usput za ništa ne odgovaraju, kako vidimo „uzeli su živote u svoje ruke“ i uglavnom svoje vrijeme koriste u omjeru 60 do 70% u prevencijama protiv stresa a 20 do 25 % za edukacije,obilaske kulturnih i kultnih događanja, a tek od 5 do 10 posto vremena koriste za tvrtku koju vode. Bivanje u tvrtki uglavnom se svodi na primanje izvještaja i davanja zadataka svojim podređenima.
Eto to je taj svijet menadžera i tehnomenadžera koji su potpuno potisnuli kako djelatnike tako i vlasnike u tvrtkama. To je taj neofeudalizam i/ili rani kapitalizam.