Menadžer i pobjednički tim

Kritički osvrt na knjigu

Ova knjiga navija za timski rad, zamišljena je kao zaokružena cjelina, sa svim svojim bitnim znanjima koja su u dodiru s temom. Knjiga opisuje model suvremenog timskog rada i može se preporučiti u svim situacijama i svim sredinama. Timski rad postaje naša neminovnost.
Knjiga se sastoji od pet poglavlja, predgovora i uvoda. Već kod uvoda sam stekao toliko impresija da sam se upitao zašto ovu knjigu nisam pročitao prije.
Prvo poglavlje obrađuje razlikovanje tima od radne skupine, koristi i nedostatke timskog rada i još puno toga oko formiranja tima. Tu se radi o školskom primjeru prijenosa znanja i iskustva. Na stranici 38. stoji tekst, citiram: „Želimo dobar tim? Tada izbjegnimo loše temelje!“. To je drugim riječima dana tako poznata narodna mudrost, koja kaže da se kuća ne gradi od krova. Žalosno je da u našem društvu više vrijedi nepotizam, stranačka poznanstva ili ostale nepodopštine, umjesto znanja i vještina koje se mogu steći cjeloživotnim učenjem. Logično je da tim može postići mnogo više nego li pojedinac, knjiga u prvom poglavlju detaljno opisuje prednosti i vrijednosti zajedničkog rada.
Čitajući drugo poglavlje dobio sam dojam da je ovo poglavlje abeceda stvaranja pobjedničkog tima. Toliko podataka, toliko savjeta, toliko ideja i iskustva na jednom mjestu.
Prva dva poglavlja su u hipu pročitana. Treće poglavlje, koja ima naslov Razvoj pobjedničkog tima, obrađuje administrativni ili poduzetnički tim, timski cilj, kreativnost, odlučivanje, motivaciju, koheziju, norme, komunikaciju i sastanak. Obuhvaćeni su i primjeri iz svakodnevnog života. Jedna od stvari koje su me dojmile je spominjanje Maslowljeve teorije koja opisuje motive i svrstava ih u pet razina. Mislim da je tu i bit trećeg poglavlja. Kako sve to pretočiti u realan svijet rada i poslovanja. Nažalost, autori se ne bave načinima implementacije svega navedenoga. Knjiga definitivno obiluje pozitivnim nabojem. Komunikacije, motivacija i kohezija su stručno i znanstveno obrađene, stječete dojam da su tako jednostavne i razumljive za implementaciju.
Čitajući dalje 4. poglavlje koje se odnosi na Voditelja tima, dolazimo zapravo do saznanja da voditelj ima vrlo težak posao – od često nasumično odabrane skupine ljudi stvoriti tim koji djeluje u jednom smjeru i nastoji postići isti cilj.
Što smo dobili ovom knjigom, odnosno što smo naučili? Ja bih rekao sljedeće: kako izabrati visoko motivirane ljude, kako motivirati, kako izbjeći sukobe, kako povećati učinkovitost, kako kvalitetno voditi sastanke, kako postavljati jasne ciljeve i vizije, itd.
Naslov 5-tog poglavlja je Uvođenje pobjedničkog tima u praksu. Puno je toga napisano, navedeno i abecedno je posloženo znanje o tome kako složiti i uvesti pobjednički tim. Po meni ključ je u otkrivanju pravih ljudi za razvijanje pobjedničkog tima, prvi korak je odabir kvalitetnih radnika. Sljedeće je nužno poznavanje kvalitete članova tima, njihove prednosti, mane (ako ih imaju), ali i područja na kojima mogu postići daljnja poboljšanja. Želimo li ulagati u njih i jesu li odabrani radnici željni i voljni daljnjeg školovanja i usavršavanja. Kako sve to prilagoditi i implementirati u realni svijet. Vjerojatno negdje nekome to i uspije, no na žalost, meni se čini da je toga vrlo malo. Kada bi u Hrvatskoj svi ti opisani, savršeno složeni pobjednički timovi, bili implementirani u stvarni život, gdje bi nam bio kraj? Kada bismo to uspjeli, mogli bismo reći ‘Ne boj se Ameriko, Hrvatska stoji uz Vas.
I
Edmond Krusha, ing. inf.teh.