Rast od 3% koji ne generira radna mjesta jer je glavni pokretač rasta isključivo potrošnja kućanstava, dakle višak se stvara “samo” preko prihoda od PDV-a. Državna blagajna se puni ali ne iz svih sektora, puni se isključivo preko trgovinskog sektora, to dakako ne može rezultirati stvaranjem radnih mjesta gdje su potrebni jer u trgovini ne postoji potreba za dodatnim zapošljavanjem . Problem je dakle sustavan. Gospodarstvo bilježi samo pozitivan trend u trgovini, a trgovinau cjelini nam je koma jer svake godine imamo minus u bilanci od nekoliko desetaka milijardi. Proizvodni sektor nam je tako mizeran i slabašan, da je upitno da li se uopće može pričati o tome da takvo što postoji kod nas. Govorimo dakle o onome što se naziva industrijom a od industrije ni i u našoj državi. Onda imamo državu (preko vlade) koja dijeli novac i sredstva okolo kojeg nema (dodatno se zadužuje) da bi plaćala neradnike, gubitaše, neproduktivne tvrtke i pojedince, rodilje i koga i što sve ne. Daje svima koji otvore šaku, a otkako su došli na vlast gotovo su je svi otvorili. Tko god prijeti da će štrajkati ili napustiti državu dobije novac kojeg država nema. Počelo je s javnom upravom pa je nastavljeno, jedan po jedan i sve to bez kraja. Demografiju misle popraviti time da ljudima plaćaju novac i da ti isti koji jedva spajaju kraj s krajem rađaju djecu koja će živjeti u istoj neimaštini kao i oni (dakle bacanje novca). Stavka na stavku koja nije u proračunu. Umjesto da se ljude konačno pokrene i samo plaća onima koji nešto privreduju i pridonose, oni “nagrađuju” nerad i krajnju neproduktivnost. Krediti i kamate na kredite se otplaćuje novim zaduženjem. Odgovor na sve što dođe na naplatu je dizanje novog kredita. Pojedinci i tvrtke se zadužuju u nedogled i još nisu uveli mehanizam da da sasijeku u korijenu. Subvencije se dijele gubitašima. Potpore paušalno, bez obzira na povrat i učinak. Popis se nastavlja i beskrajan je. Kupuju se glasovi i kupuju se “miran mandat” i vrijeme na pogrešan način, posljedice ovakve politike će se vidjeti najkasnije za godinu dana a u biti ne treba čekati jer je jasno kamo sve to vodi, kao i sve dosad, u propast.

@RMG, upravo sve što si naveo je bolna istina. Tvrdnja Z.Marića da se u prošloj godini nije moglo, na planu reformi, ništa poduzeti, je šuplja. Kako je on mogao pripremiti svoju mini-refotmu, mogli su tako i drugi resori, umjesto pola godine plandovanja. Osim toga, javni dug procentualno pada a nominalno i dalje raste, jer i dalje se zadužujemo, istina manje nego prije ali se zadužujemo.