@fahrudin,

ja nisam čuo o ideji privatizacije hep-a…
O monetizaciji autocesta, da. Ali ne kroz prodaju vlasništva, već kroz koncesiju na n godina. To je nešto sasvim drugo.
To nije privatizacija.

Ovdje se pak radi o vlasničkom udjelu. Kako će nešto ostati u vlasništvu građana?
Opet te pitam: kome će mirovinci prodati vlasnički udio da bi isplatili novce novome umirovljeniku?

Kupcu. Tko je taj kupac. Bilo tko osim države. Dakle, stranci. Sigurno ne hr. dioničari.

Također, od kada to mirovinci mogu ulagati u projekte? Obveznice, dionice, bankarski zapisi…
Ja nisam upoznat da mogu u projekte. Ako se pravilo promjeni pa se da mogućnost ulaganja u projekte, čemu dionice?
Osim za kratkoročno krpanje proračuna kroz prodaju državne imovine.

Gospodarski rast se ne stvara ulaganjem u obveznice. Obveznice su dug.
Što država ili tvrtka radi sa novcima dobivenim prodajom tog duga je druga priča.
Npr. nije li bolje da hep izda obveznice koje će kupiti mirovinci a hep ulagati u projekte?

A gle, ti očito ne razumiješ da Hrvatskoj u situaciji poremećaja na svjetskim tržištima i vala nove recesije prijeti default ili bankrot naški rečeno. Smanjenje javnog duga utjecat će barem kratkoročno na rejting države i otplatu kamata, a da ne spominjem da bi u situaciji bilo kakvih globalnih poremećaja, cijena hrvatskog duga ionako ‘per se’ porasla i znatno otežala teret njegove tekuće i buduće otplate.

A ako država defaultira, onda će ionako njezina imovina na bubanj, pa će ti stranci opet postati vlasnici i cesta i HEP-a i ostalog.

Evo da prebacim lopticu, imaš li ti trenutno neko bolje rješenje za jednokratno smanjenje duga i rast rjetinga? Na dugi i na kratak rok?

HEP je već izdao obveznice koje su otkupili međuostalim i mirovinci. Time je HEP prikupio kapital za investicije i poslovanje, no dug države se nije smanjio.

@fahrudin,

Ne. Ne priznajem taj „argument“.

Ako država defaultira, koju cijenu će imati dionica recimo ht-a na burzi?
Ako dug poskupi, koliko će to koštati recimo hep?
Bilo u većim troškovima otplate kredita, nabavci struje (gdje smo ionako rekorderi) ili pak prihodima?
Građani će ostati full neokrznuti defaultom države? Koliko će vrijediti kuna?

Ali to nije uopće na stolu.
Ne ide, ako ne smanjimo javni dug, default, a onda prodaja imovine…
Ide mogući default, MMF, rezanje broja zaposlenih u javnim poduzećima i državi, skidanje plaća, ukidanje županija, gradova, smanjenje mirovina… i onda negdje na kraju prodaja imovine…

Pitaš me što napraviti?
Ne znam. Ali sigurno ne privatizirati hep u trenutku kada je cijena novca na povijesnoj niskoj granici. Sigurno ne kada eu centralna banka iste štampa u hrpetini iznosa svaki mjesec a kraj tog štampanja je za nekoliko godina.

I onda to prodavati ljudima kao poticaj gospodarstvu i otvaranjima radnih mjesta, kada je samo i isključivo krpanje rupa.
Dakle po n-ti put… Prihodi, prihodi i samo prihodi. Ali o rashodima ništa. Dapače, kao što čuješ.. rashodi nam nisu problem. Ništa ne treba rezati.

Zar nakon što smo izgubili telekomunikacijsku neovisnost, energetsku neovisnost, financijsku neovisnost… izlaz je prodaja hep-a i financiranje infrastrukturalnih projekata ovoga puta umjesto iz kredita (što nas je dovelo u ovo stanje danas. Uz naravno privatizaciju 90-tih i sveopći lopovluk, btw.. upravo na tim projektima), iz budućih mirovina?

Koliko puta ćemo mi napraviti istu stvar očekujući drugačiji ishod?
Shvaćaš me? Nazovimo to pravim imenom za početak, pa onda idemo dalje.

Uvijek cemo imati nesposobne vlade.
Sto mi imamo od drzave?
Bas nista.
Al imamo 50 poreza za njihove usluge.
Gdje je nestalo 49 milijardi eura?????

Ti ocito ne citas sto ja pisem i ne razumijes. Ponovno sve procitaj i razmisli. Zadatak vlade kao izvrsne vlasti jest sto i direktora u poduzecu, a to je efikasno upravljati i prevenirati moguce probleme i krize. Ove ad-hoc mjere su na tragu toga. Kao sve mjere imaju svoje prednosti i nedostatke kao i troskove i vrijeme potrebno za njihovu operacionalizaciju. Po mojem sudu, bez uvida u detalje, dakle samo nacelno gledajuci, mjere idu u dobrom smjeru. Povecanje efikasnosti javne uprave i smanjenje rashoda proracuna su predmet dugorocnih mjera koje nije noguce provesti ‘ potezom pera’. U nas uobicajeno apriorno blebetanje kako se time nista nije uradilo jest upravo to – blebetanje.

Telekomunikacijsku i drugu ovisnost i slicne gluposti necu dalje komentirat jer ne znam po cemu je nesto u vlasnistvu Njemca ili Hrvata neovisnije ako su postavljena jasna pravila igre i zakonodavno-regulatorni okvir koji se postuje i provodi?

I opet cu postaviti pitanje, tko dodjeljuje telekomunikacijske koncesije i tko brani drzavi da osnuje novi telekom i pocne pruzati povoljnije i jeftinije telekomunikacijske usluge?

Druga je stvar ako je netko prodano ispod stola ispod cijene. Mirovinski fondovi su u vkasnistvu gradjana, a ne drustava za upravljanje njima. Drustvo se vjerojatno da i promijeniti. Ne znam. Trebalo bi prouciti zakonodavni okvir i ugovore o njihovu osnivanju i upravljanju.

Mirovinski fondovi II stupa su samo birokratski aparat koji plaćamo.
Na papiru nam oni “jamče” naše uloge, ali ako pogledamo samo jedan sloj dublje, vidi se da je jedina bitnija imovina koju imaju HR obveznice.
Odnosno, II stup je potpuno isti kao i I stup, samo što u I stupu nema umanjivanja uloga naknadama za upravljanje.

Nije istina to sto pises. Tzv. 1. stup je ustvari protocni racun kojim se trenutne uplate zaposlenih i ostalih osiguranika uplacuju postojecim umirovljenicima, a ostatak uplata se isplacuje na teret drzavnog proracuna prikupljanjem poreza i ostalih nameta, prodajom imovine ili zaduzivanjem. Doduse postoji Kapitalni mirovinski fond u vlasnistvu HZMO, al njegov znacaj za funkcioniranje 1. stupa i opcenito mirovinskog sustava je marginalan i zanemariv. 2. stup nije u vlasnistvu drzave poput 1. stupa vec osiguranika ili njegovih clanova. Sustav je individualiziran gledajuci sa strane clanova i predstavlja osobnu kapitaliziranu stednju. Druga je stvar u sto fond menadzeri mirovinskih fondova ulazu novac clanova, to bi bio predmet posebne rasprave. 1. stup ne ulaze nigdje i za razliku od 2. stupa nema nikakav fond sredstava osim prethodno spomenutog Kapitalnog fonda.

godina

godina

@fahrudin,

Dakle, ja ne čitam, ne razumijem, blebećem i pišem gluposti.
Mrak. 🙂

Država nije tvrtka. Niti se može voditi kao takva.

Po tebi su moguće ad-hoc mjere, ali samo one koje ti ovdje zagovaraš.
Tko je spomenuo povećanje efikasnosti uprave? Citiraj me. Ako baš hoćeš, jedino moguće povećanje efikasnosti u hr slučaju leži u smanjenju broja djelatnika, ali to niti sam spomenuo niti je tema članka.

Smanjenje rashoda proračuna je moglo napraviti n država sa novim ili postojećim vladama odmah, ali gle u hr. nije moguće isto provesti „potezom pera“, ali je zato rasprodaja, nacionalizacija ili pak uvođenje novih poreza, moguće. I ukazivanje na tu činjenicu je da te citiram: Blebetanje!

Kolika je prosječna brzina broadbanda u hr i cijene iste u odnosu na eu?
Zašto DT urgira kod kancelarke (a onda predsjednica saziva konferenciju na povratku i kritizira vladu) kada hr ima namjeru iznajmljivati optiku pod jednakim uvjetima (HEP-ovu, gle čuda) u komercijalne svrhe? I ukazivanje na činjenicu da se nismo okoristili prodajom ht-a, te da zaostajemo su tebi: Gluposti!
Ali nije ti glupost postaviti pitanje 2016. u državi članici eu: Tko brani državi da osnuje novi telekom i počne pružati povoljnije i jeftinije telekomunikacijske usluge?!

Građani su vlasnici mirovinskih fondova?!
Fond je poslovni subjekt (d.o.o. ili d.d.) registriran za obavljanje djelatnosti upravljanja mirovinskim fondom, čiji su vlasnici osnivači.
Osnivač i stopostotni vlasnik Raiffeisen mirovinskog društva je Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb.
Allianz New Europe Holding GmbH, Austrija i ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, Allianz ZB i AZ d.o.o
Itd, itd…

Građani su vlasnici svojih sredstava. I ničega više.
Da bi se čovjeka koji ide u mirovinu isplatilo, dionica se mora unovčiti. Dakle, prodati, promijeniti vlasnika.

Ali bitno da ja ne čitam, ne razumijem, blebećem i pišem gluposti.
U pravu si, fahrudine.

To nije predmet posebne rasprave, nego je to jedino bitno. Vlada mirovinskim fondovima još od osnivanja svako malo pomiče granice ulaganja u obveznice tjerajući drugi stup da kupuje samo HR obveznice. Ti “medvjedi” plešu kako vlada svira. A ti medvjedi su birokratski aparat. Koji se hrane naknadama iz izdvajanja zaposlenih.

Čim se malo zagrebe ispod površine, vidi se da drugi stup ne može jamčiti s ničim, s čim već HR ne jamči. Ako ode HR ode i II stup.

Ulaganja u II stup su trebala biti daleko slobodnija, daleko, a postotak je davnih dana trebao postepeno rasti sa 5% na svih 20%. O takvom ti II stupu govoriš. A takav ne postoji. Ne u HR.

Ovakav drugi stup meni ne treba, jer služi samo zavaravanju. Idemo svi u I stup, raspustimo mirovinske fondove i smanjimo birokratski aparat. Imali bi veće mirovine. Ne velike, ali veće nego ovako.

U potpunoj si zabludi. U prvom stupu nema niceg. On defacto i ne postoji. A obzirom na depopulaciju RH i demografske trendove, pad zaposlenosti i starenje stanovnistva, na ovoj razini gospodarske aktivnosti i gosp. rasta nas ne bi ni 5 stupova spasilo. Jedina stvarna referenca ulaganja i buducnosti za trecu zivotnu dob sastoji se u vlastitoj stednji i ulaganju te akumulaciji bigatstva. Sve ostalo je demagogija.

Al sto je bilo i kako ce biti nije predmet nase rasprave vec poduzimanje palijativnih mjera za dovodjenje javnog duga u podnosiljve i odrzive okvire. U tom smislu, mjera o kojoj raspravljamo je dobrodosla i nadasve pozeljna. Bas da ne napisem – nuzna.