Evo, ako moderatori dopuste, započeo bih jednu temu s ciljem da se naša markoekonomska situacija sagleda iz nekoliko kuteva.
Za početak bi rado postao članak od nedavno preminulog dr. Ante Čičin-Šajna, star skoro godinu dana, da vas uvjerim kako kod nas ima znalaca koji razumiju gospodarski trenutak u kojem se nalazimo i koji mogu sa velikom preciznošću predvidjet što se može događati u bliskoj budućnosti na našim tržištima.
Problem je što ih ne slušamo ili ne razumijemo.
Pa u tom smislu, nadam se da će članak pokrenuti kvalitetnu raspravu koja je svima, nadam se u interesu.

Što nam političari prešućuju o ekonomiji
Piše: dr. Ante Čičin Šain

Vanjski faktori, relevantni za
gospodarski razvoj Hrvatske, bit će
znatno nepovoljniji nego što su bili
tijekom prijašnjih sedam godina.
Iluzorno je očekivati znatniji porast
životnog standarda u neposrednoj
budućnosti.
Tijekom posljednjih šest mjeseci, u razdoblju od
početka predizbornih aktivnosti u Hrvatskoj, u svijetu je došlo do erupcije vrlo složene
financijske krize, možda najteže od Drugoga svjetskog rata do danas. Ta je kriza tijesno
vezana uz tržište nekretnina i način njihova financiranja. Odatle je sve i počelo. U
međuvremenu je, nakon SAD-a, kriza nekretnina zahvatila Veliku Britaniju, Irsku i
Španjolsku. Iako nitko ne skriva relevantne informacije, u nas i dalje prevladava praksa da
se zbivanja na svjetskim tržištima, ma koliko važna i za nas, uglavnom ignoriraju.
Nedvojbeno je da je Hrvatska, kao izrazito mala i svijetu otvorena zemlja, ne samo
osjetljiva nego i izrazito ovisna o velikom dijelu gospodarskih i financijskih promjena u
svijetu. Pojednostavnjeno, ako su gospodarska kretanja u svijetu povoljna za nas, onda i
nije osobito umijeće voditi uspješnu gospodarsku politiku. Stranka ili koalicija koja se tada
zatekne na vlasti, na ovaj ili onaj način, praktički je osuđena na uspjeh.
No vrijedi i obrnuti zaključak: ako su vanjski uvjeti nepovoljni ili se nenadano pogoršaju,
onda se uza svu raspoloživu pamet, sva umijeća i najbolju volju ne mogu postići ni
približno onakvi rezultati kakvi su bili mogući ili ostvarivani dok su eksterni čimbenici bili
izrazito povoljni. To su činjenice, podjednako čvrste i neumoljive kao što je i činjenica da
smo geografski locirani tu gdje jesmo.
Očito je, dakle, da je jedan od uzročnika naših problema i nevolja izravno vezana uz,
poprilično rasprostranjen, način izolacionističko-ignorantskog rezoniranja. To je otprilike
ovako: ako smo mi sami jednom nešto odlučili i “zacrtali”, onda se to mora i ostvariti,
neovisno o tome što se u tom “bijelom” svijetu zbiva.
Vanjski čimbenici, relevantni za gospodarski razvoj Hrvatske, bili su od početka 2000. do
pred sam kraj 2007. za nas vrlo povoljni. Tijekom tog razdoblja Hrvatska je imala dvije
vlade. Za vladavine jednih i drugih ostvareni su važni rezultati. Ne dovodeći u pitanje
važnost i vrijednost doprinosa dotičnih vlada, činjenica je da su jednoj i drugoj vanjski
čimbenici silno olakšali posao.

Znatno pogoršanje
Od kraja srpnja vanjsko se okružje počelo pogoršavati, a u međuvremenu se znatno
pogoršalo. Za sada su oči uprte nadasve na stanje i daljnji razvoj financijskih tržišta. No
istodobno se misli i na moguće reperkusije za “realni” sektor gospodarstva, pod čim se
podrazumijevaju proizvodnja robe i usluga, privatna i javna potrošnja, investicije, razina
zaposlenosti i druge ekonomski relevantne veličine.
Sudeći prema svemu, tijekom ove godine, a možda i dulje, vanjski čimbenici relevantni za
gospodarski razvoj Hrvatske, bit će znatno nepovoljniji nego što su bili prijašnjih sedam
godina. Zbog toga je trenutačno iluzorno očekivati neki znatniji porast životnog standarda u
neposrednoj budućnosti.
Očito je riječ o nepopularnoj konstataciji, no ona zbog toga ne bi smjela biti dovođena u
pitanje. Naravno, i vanjski će se uvjeti jednom promijeniti. Ne čekajući, pasivno, samo na
te promjene, mi sami moramo što brže iznaći način kako se uspješno prilagoditi
novonastalim okolnostima.
Za nas su osobito važna zbivanja na tržištima nekretnina. Glede stanja, razvojnih
tendencija i njihova utjecaja na daljnji gospodarski razvoj Hrvatske valja reći sljedeće.
Prvo, sigurno je da u idućem razdoblju cijene nekretnina neće rasti onakvim tempom
kakvim su rasle u posljednjih nekoliko godina. To je neponovljivo.

Drugo, zbog nadolazeće stagnacije, možda čak i pada, cijena nekretnina ubrzo će izostati
pozitivni učinci tzv. wealth efekta, tj. osjećaja i spoznaja o naglom povećanju vrijednosti
imovine. Štoviše, vjerojatno je da će taj efekt početi djelovati u suprotnome smjeru. Naime,
vlasnici nekretnina – posebno onih u našim turističkim područjima – postupno će shvatiti da
njihova imovina ipak vrijedi znatno manje nego što su donedavno mislili.
Oni će stoga morati mijenjati vlastite potrošačke navike, a to im, naravno, neće biti milo.
Ubrzo će se tragati za nekakvim dežurnim krivcem. S tim u vezi valja se prisjetiti poznate
uzrečice: “Drumovi će poželjeti Turaka, ali Turaka više biti neće”. Neovisno o tome tko će
biti percipiran kao glavni krivac za sve nevolje do kojih će, vrlo vjerojatno, doći na tržištu
nekretnina, sigurno je da će sve to djelovati u pravcu pada ukupne razine potrošnje. To,
bar za neko vrijeme, implicira dodatnu stagnaciju gospodarskih aktivnosti.
Opasna praksa banaka
Financijskih kriza i slomova burzi te kraćih ili duljih razdoblja recesija bilo je, dakako, i prije.
No ovog se puta, čini se, događa ipak nešto novo. Riječ je, naime, o inače neuobičajenoj
pojavi da se slom burzi događa u razdoblju u kojem većina gospodarstava u svijetu i dalje
ostvaruje relativno zadovoljavajuće stope rasta, a i velik dio prognoza za neposredno
nadolazeće razdoblje i dalje je relativno zadovoljavajući. No ipak je zavladao strah, pa i
panika, koja očito još traje.
Kako objasniti te pojave? Odgovor se može svesti na samo nekoliko riječi: poljuljalo se
povjerenje u postojeći financijski sustav. Preciznije rečeno, naglo je palo povjerenje između
vodećih članica tog sustava. Dok je većina građana i poduzeća i dalje ostala vjerna
“svojim” bankama, te iste banke naglo su prestale vjerovati jedna drugoj. Za to su
vjerojatno imale svoje razloge. Jedan dio tih razloga tijesno je vezan upravo uz način
financiranja gradnje i kupnje nekretnina, ponajprije u Americi, ali i u drugim zemljama.
Čini se da je odjednom prevladao strah da većina banaka posjeduje, drži u vlastitoj aktivi,
goleme iznose veoma problematičnih “vrijednosnih papira”. To se nadasve odnosi na niz
novih oblika vrijednosnica, posebice onih koje su velike banke prodavale uz privlačne
kamatne stope, ali uz “osiguranja” utemeljena na hipotekama nižeg reda (engleski:
subprime mortgages). Tek tijekom vremena probila se spoznaja da se radi o izvanredno
kompliciranim, pravno često nejasnim i i netransparentnim vrijednosnicama veoma
problematične kvalitete.
Pojavila su se i mišljenja da velik dio takvih financijskih instrumenata ne zavređuje ni
kvalifikaciju tzv. junk bonds, tj. obveznica koje ne udovoljavaju ni minimalnim “investment
grade” kriterijima. Takve su ocjene ubrzo prevladale nakon izbijanja afere s engleskom
hipotekarnom bankom Northern Rock potkraj srpnja prošle godine. Jedna od posljedica te
pojave očitovala se i u obliku opće navale na jednu poslovnu banku (tzv. bank rush) prvi
put nakon 1876. godine. Ubrzo se dogodio i svojevrsni slom tržišta novca u Velikoj Britaniji,
koji se očitovao u naglom porastu kratkoročnih kamatnih stopa i faktičkom prekidu rada tog
tržišta.

Cijeli članak možete pročitati ovdje.

http://www.jutarnji.hr/magazin/clanak/art-2008,2,2,,107204.jl

sjecam se ovog clanka, ali napisao je i sad u 9 ili 10 mjesecu jos jedan.
u kojem se, ako se ne varam opisivao kako je to-manje vise to!
da je dno krize dosegnuto.

Sumnjam da će Roha krpati fiskalni deficit.
Do određene granice će možda braniti tečaj i držati inflaciju pod kontrolom, ali mu je prvi cilj ipak sačuvati devizne rezerve.
Proračun je određen uz pretpostavljeni rast od 2%, a ja vjerujem da ćemo možda već u prvom kvartalu u recesiju.
U tom slučaju će trebati rebalans ovisno o intenzitetu usporavanja, i zbog smanjenog uvoza, odnosno potrošnje. To je ona priča: Što je starije? Jaje ili kokoš?
Najvjerovatnije će se i pozvati Joker(MMF), ali on neće posuđivati, odnosno praviti standby aranžman bezuvjetno.
Prvi zadatak koji ćemo sigurno dobiti je da treba dovesti proračun u ravnotežu, a kuna će se moguće braniti iz deviznih rezervi do određene svote, a kad se to potroši tržište, odnosno, zakon ponude i potražnje će odrediti novu vrijednost kuni.
Plaće će u tom slučaju nominalno možda ostati iste ili se malo smanjiti, ali će zbog devalvacije realno biti znatno niže.
U tom slučaju smo dobili i dobre pretpostavke za rast i izvući će nas proizvodnja gaća. Ovo je crni humor jer smo dosadašnjim načinom doveli se u situaciju da imamo nezaposlenost 14 ili više%, a da se istovremeno ne isplate mnoge proizvodnje zbog niske produktivnosti, malo jer nedostaje kapital za suvremenije strojeve, a malo zbog preskupe radne snage u industrijama koje zahtijevaju mnogo manuelnog rada. Želimo li biti konkurentni takve se stvari mogu kompenzirati jedino jeftinom radnom snagom.
Ne znam u kakvoj je tko situaciji, ali iz pisanja mogu shvatiti da nikoga na PD-u još nije ozbiljno zdrmala "kriza" (osim možda mene: kriza srednjih godina ), jer ovo su zadnji lijepi dani. Morati ćemo smanjiti očekivanja.
Ja već polako gledam kako ću možda pokrenuti nešto svoje i moja druga novogodišnja odluka je da počnem neke korake u tom smjeru.
Prva je standardna, kao kod mnogih: dijeta

To će uzrokovati i promjenu strukture zaposlenika. I to će najjače osjetiti Zagreb. Mnoga strana zastupstva će u novonastalim okolnostima početi premišljati svoj položaj. Tutači i što ti ja znam čega se tu sve dovuklo. Obzirom da ih najviše ima u Zagrebu…
Pa onda svi ekskluzivni butici, razni saloni za frizuru, masažu, nokte, solariji sve će to nagrnuti u Nadu Dimić i Heruc.
Zagreb će se vratiti onome što je uvijek bio. Opet će, kao u socijalizmu, biti sivi radnički grad. Ovaj moment koji je na izdisaju je samo posljedica zaduživanja i života iznad svojih mogućnosti.
More umirovljenika će još teže krpati kraj sa krajem. Ja sam studirao u Zagrebu u vrijeme dok su mirovine bile 100DEM i živo se sjećam redova za crni kruh, prekapanja po kantama za smeće.

Ako je netko računao…
Deficit je u prošloj godini bio oko 1900kn po glavi stanovnika. [bye]

Mjesečno

I da sve najbolje u Novoj želi Vam vaš nepopravljivo crni:

opr. [thumbsup]

1900*4.500.00*12=102.600.000.000

Da ne izvodim zaključke, po ovom izračunu i po strukturi rečenice štovanog korisnika prošlogodišnji deficit je bio oko 102 milijarde kuna.

Što po meni naravno da nije istina..

1900*4.500.00*12=102.600.000.000

Da ne izvodim zaključke, po ovom izračunu i po strukturi rečenice štovanog korisnika prošlogodišnji deficit je bio oko 102 milijarde kuna.

Što po meni naravno da nije istina..

[/quote]
Netko i provjerava. [thumbsup]

Da, zeznuo sam se u računu, jer sam došao do podakta da je deficit u prvih 11 mjeseci 75,8mlrd kuna. Obzirom da se u tom tekstu, cijelo vrijeme spominjalo prva tri kvratala 2008 i ja sam tih 75,8mlrd deficita uzeo kao da je napravljeno u prva tri kvartala, a ne 11 mjeseci.
Dakle, deficit je 1545kn mjesečno po glavi stanovnika.
[cool]