U Afriku teško dok traje ova kriza s migrantima i dok se ne riješi situacija s ovim teroristima.

S druge strane, dok je čiko Erdogan na vlasti, tu nema brige. Fala čiko Erdogan.

Po meni, sve ovisi o turoperatorskim tvrtkama. Imali su već takve dogovore s Turcima pa evo vidimo kako ih sad lagano zaobilaze. U HR se potpisuju ugovori o 3-5 godina zakupu i sl. Meni se čini da će situacija neko vrijeme potrajati, a i kad se vrate kompletno na tržište, ostat će im mrvice onoga što su nekada imali s obzirom na narušen ugled. Do tada će HR otići daleko naprijed pa se postavlja koliko će i biti Turska konkurent? Također ih pere inflacija i nisu više tako jeftini.

S jedne strane to je dobro kod novootvorenih objekata, ali kod uhodanih je to mač iznad glave i pitanje kad će udariti (vidi Turska).

Valamar je npr. skužio da to treba balansirati i iskoristiti operatore dok objekt ne postane etabliran na tržištu. Sa svojim loyalty programom i brendom kod kupaca koji su već bili neće imati problema s direktnom prodajom, a to je kao što znamo najveća dobit.

Ja sam gledao da rezerviram preko Njemačke, ali kad sam dobio ponude direkt od Valamara, nisam imao dvojbe. Ključ je da ti gost dođe prvi put, a onda je sve u tvojim rukama.

Plag 7000kn, lrh + lrhc na 5375kn. Ovo vise nije sala!

I LRH treba nesto u toj smjeri , da …

http://www.marketwatch.com/amp/story/guid/D3DAF0C1-D77D-4231-8C58-10FF08BF7200

Može jedno pitanje za stručnjake i znalce?

Zašto je u nas takvo uzbuđenje oko turizma?

Firme rade dobro, novac se okreće, no ne bi li trebalo polako razmišljati o ulaganju u nešto drugo? Malo je vjerojatno da će se skokovit rast dosadašnjih godina nastaviti odnosno vjerojatno će usporavati. Nekako iz mojeg laičkog rakursa jer nisam turistički djelatnik što se tiče ulaganja na domaćoj burzi trebalo bi se okrenuti nečem drugom, ili hrani ili prometu i telekomunikacijama ili nečem trećem. Čim je nešto potisnuto to znači da je neinteresantno, a čim je neinteresantno onda je možda i jeftinije i povojnije?

Turizam nije loše ulaganje i dugoročno je što je također dobro, no prostor za rast zarade postaje sve uži.

Ali prostor za rast postoji…

Ja ću Vam dati svoje viđenje stvari…

Zašto sam skoro cijeli u turizmu?

Mene isključivo zanima dugoročna krivulja rasta. Znači, koja je to razina rasta i o čemu ovisi? Ovdje gledam što moja tvrtka može napraviti, isto kao kod svakog biznisa. Konkretno, kod turističkih tvrtki to su investicije i povećanje kapaciteta. Neke tvrtke još imaju hrpu portfelja koji treba kompletno obnoviti ili ažurirati. Pogledajte recimo Valamar Pinia Suites što je to sada i što će biti…Za iduću godinu nema cijene ispod 250€ po danu. Na potražnu stranu ne možemo direktno utjecati, ali možemo postati konkurentniji s ovim akcijama gore i utjecati na potražnju.

Druga stvar je najvažnija teorija u ekonomiji, a to je teorija komparativnih prednosti…U čemu smo to mi globalno konkurentni? Ni u čemu. Postoje samo iznimke koje potvrđuju pravilo.

Dakle, postoje te neke firme koje koriste te naše prednosti (more, lokacija, razvijaju se ostali sadržaji) i generiraju nove prihode te povećavaju imovinu.

Ključno je bilo ući na vrijeme u turističke dionice te zaraditi extra na kapitalnom prinosu iznad dugoročne stope rasta takvih tvrtki. Jesu li dosegnule svoj potencijal, to će tržište odrediti. Ne zamaram se korekcijama, vjerojatno ću dokupiti ako budem imao keša. Stoga me više ne zanima potcijenjenost nego stopa rasta postojećeg biznisa.

S tim u vidu, računam da je održivi rast negdje između 7-15% godišnje, a bio bih super zadovoljan nekom sredinom. Meni je to udvostručenje svakih 8 godina.

Nadam se nekom stabilnom okruženju te održivom rastu, a ne pada mi na pamet investirati u neke apartmane ili depozite. Niti bih to radio, niti vidim mogućnosti neke zarade u tome. Sve situacije s kojima sam upoznat su ili nerealne ili lažne ili zahtijevaju potpunu posvećenost tome. Na razini biznisa, hoteli su puno bolji.

Ovako imam svoje firme koje lijepo rade, a ja sudjelujem u nagradi jer sam bio spreman riskirati kad sam procijenio da je bilo podcijenjeno i da se okruženje, odnosno cijeli sektor mijenja.

Stoji, samo što na cijenu dionice mogu utjecati i brojni drugi faktori koji nemaju veze sa poslovanjem same firme. Moje je pitanje više išlo u smjeru, koliki je rizik dodatne kune zarade? Mogu se složiti da prostor za rast još postoji, al treba biti svjestan svih okolnosti koje su išle u smjeru rasta cijena i dobrih poslovnih rezultata. Dakle ništa, nije išlo u suprotnom smjeru.

Zamislite sljedeće godine pad od 10 ili 15% u turističkoj potrošnji? Iz bilo kojeg ili više razloga koji djeluju u istome smjeru. Što to znači za prihode? Turističku potrošnju? Zaduženost? Profitabilnost? Državni proračun? Gospodarski oporavak?

I da li je realno da recimo toliko padnu prihodi prehrambenoj industriji ili farmaciji ili telekomunikacijama?

Poanta je ta, da turističke firme uopće nisu bezrizične ili nisko rizične kakvima ih se često percipira i da svaki rast cijene u sebi nosi rizik neispunjenja očekivanja, pa što je cijena viša, to je viši i potencijal eventualne korekcije. S druge strane, što je cijena viša manji je potencijal daljnjeg rasta istom stopom. Tako da, moje mišljenje je da kao i u svemu treba tražiti balans i ne čekati vrhove jer ih je najčešće do slične strategije i efekturiranja maksimalne vrijednosti, nerijetko teško ili čak i nemoguće dočekati.

Inače se slažem, bolje je imati turističku dionicu nego direktno investirati u nešto što generira turističku potrošnju, pod pretpostavkom da to nešto nema izuzetnu položajnu rentu, da nije specifična novina koja ima snažnu potražnju ili neku drugu konkurentsku prednost u vidu monopola ili sl. pa je praktički u određeno vrijeme na određenoj lokaciji nezamjenjiva ili je nije moguće supstitutirati nečim drugim u kratkome roku.

Koje su to firme u RH u koje bi ti ulagao u prehrambenoj industriji i telekomunikacijama?
Šta se farmacije tiče pogledaj si Teva-u i naš najveći OMF.

Kao što rekoh, cijena dionice me kratkoročno ne zanima. Ova ulaganja gledam dugoročno i ne planiram ih prodavati osim u slučaju neke nužde ili poremećaja.

Upravo zbog toga gledam samo dugoročne drivere rasta poslovanja i posljedično cijene dionice. U usporedbi s prinosom ostalih investicijskih klasa cijena će ići gore ili dolje. Na to ne mogu utjecati.

Dakle, nije bilo negativnih okolnosti…Pa za negativne okolnosti moraš imati samo plan koji ćeš aktivirati (manji broj zaposlenih, manji radni broj dana, niže cijene), a dugoročno si poduzeo mjere (struktura zaduženja, manji opseg investicija itd.). Pa neću raditi za negativne okolnosti i situacije. Biti ću najbolji što mogu sada da se mogu bolje nositi s negativnim (ako dođe) jer se tako najbolje priprema. Svijet, uz sve svoje probleme, ide naprijed i ne planiram čekati sa strane.

Što mislite, ako se pojave negativne okolnosti za turizam, što će biti s ostalim sektorima?

U ostalom dijelu nije mi jasno čega se bojite. Kad bi se bazirao na sve negativno, ne bih iz kuće izlazio.

A recimo da svjetska ili europska ekonomija zapadne u recesiju?

Kakav je tada plan?

Svjedoci smo da smo ove godine imali nagli skok u broju dolazaka, noćenja i vjerojatno potrošnje. Što ako sljedeće godine taj rast izostane i dogodi se stagnacija ili pad? Kako će to percipirati investitori u turističke dionice, kao privremeni poremećaj ili dostizanje dugoročnije razine prihoda i potrošnje, drugim riječima plafon?

Ostali sektori su manje osjetljivi na pad potrošnje, ovi gore koje sam spominjao.

hype oko turizma me pomalo podsjeća na bankovnu groznicu i groznicu građevinara od prije desetak godina. Tada je banka na 2 booka bila jeftina, a za građevinara je bilo dovoljno da ostvari dobit i da mu cijena skokovito naraste. Ne mislim da je turizam toliko rizičan niti da smo mi na nekoj opasnoj razini koje bi moglo ugroziti i neke druge sektore gospodarstva, ali opet još uvijek ne razumijem ono što sam već pitao: Koliki je rizik svake dodatne kune zarade? I koliko je naše prilično zaostalo i nelikvidno tržište kapitala efikasno u vrednovanju turističkih, ali i ostalih kompanija?

Inače, 7-15% rasta je visok do jako visok rast za djelatnost o kojoj raspravljamo, a to znači da ste vi zapravo na tragu razmišljanja da smo mi još daleko od zrele faze poslovanja turističkih kompanija. Ja tu stvar ne mogu procijeniti. Da li nas sad čeka skokovit rast prihoda ili je ovo bila godina za pamćenje.

Pa imali ste ga prije 10-tak godina. Pogledajte što se desilo, vjerojatno će se iste stvari ponoviti.

Skok nije nagli, dešava se već 5 godina konstantni rast turizma. S obzirom na ulaganja, posve očekivano.

I to je vaše mišljenje i vaša preferencija rizika.

Nema nikakve groznice. Malo izračunajte prihod po sobi, troškove i zaradu. Pa usporedite s imovinom. Pa usporedite s bankama i građevinarima. Firme imaju EBITDA 35% (tridesetpetposto)!!!

Rizik si računajte sami, neću vam ja računati.

Pa daleko smo od zrele faze poslovanja. Nije isto hrvatski turizam kao francuski, španjolski, talijanski, kao što nije isto PLAG, RIVP i ARNT, kao što nije isto Pero, Jozo, Anto.

Moje mišljenje je da ćemo ući u zrelu fazu kroz 3-5 godina i do tada očekujem udvostručenje valuacija, give or take. Tada ćemo podvući crtu.

Da, imaju 35% Ebitda, ali zamislimo pad cijena od 10% ili 20% što nije nemoguće jer su cijene rasle brže zbog nezadovoljavajuće ponude odnosno potražnja nije mogla u kratkom roku odgovoriti na ponudu.

Rizik vi ne možete izračunati sve da i hoćete jer nije to tako intuitivno ni jednostavno.

Ja krećem od zdravorazumskih stvari, a te su da je primjerice kapitalizacija RIVP trenutno veća od kombinirane kapitalizacije ATGR, PODR i KRAS zajedno. Te tri firme ostvaruju godišnje više od 10 mlrd. kuna prihoda i imaju ebitda na razini od 970 milijuna kuna. Valamar će ove godine možda dosegnuti i 550, pa i 600 milijuna kuna EBITDA i s te strane moguće je da je operativna profitabilnost Valamara al pari sa ove tri proizvodno prehrambene kompanije. S te strane razumijem i da RIVP nosi određenu premiju na rast i rezultate, no pitanje je održivosti tog rasta u duljem roku. Znam da nije korektno, a niti je popularno reći da je nešto skupo ili politički rečeno da više nije jeftino, no moram priznati da me čudi vaš stav da očekujete udvostručenje valuacija za 3-5 godina. To može značiti dvije stvari, ili daljnji visok rast cijena ili povećanje popunjenosti od barem 50% ili čak 100% bez rasta cijena. Mislim da se moramo nad time svi skupa zamisliti koliko je to realno?

I inače, vrednovanja domaćih turističkih firmi su se koliko vidim približila ili čak i premašila vrednovanja vodećih svjetskih turističkih firmi poput Marriota ili Hiltona. Znam da je njihov koncept rada drugačiji jer vani se uglavnom prodaje franšiza, ali to opet govori o tome da li se vani očekuje daljnji rast ili čak alternativno da su naše procjene lokalnog turističkog rasta možda preoptimistične. Barem u pogledu njegove daljnje održivosti. Naše firme koliko ja shvaćam imaju valuacijsko sidro u nekretninama, al koliko je to prednost u smislu vrijednosti odnosno svojevrsnog kolaterala za uložen novac toliko je i nedostatak u smislu fleksibilnosti poslovanja i prilagodbe tržišnim trendovima.

Nekako mi se ipak čini da smo mi u posljednjoj trećini ili čak i četvrtini dosegnutih vrijednosti i da tržište taj rast poslovanja i dalje pretjerano honorira. Ja se ne slažem s vama očito što je zapravo i dobro jer i meni i vama otvara prostor za daljnje razmišljanje i možda korekciju naših dosadašnjih procjena.

Vjerojatno ste mislili da ponuda nije mogla odgovoriti. Moguće, zato sada radimo 4 i 5* i kuće za odmor, a ne apartmane od garaža (mada i to ima prođu).

Slažem se, zato ga ja procijenim odokativno jer ako se bacim u bilo kakvu kompleksnu računicu, promašim jednu varijablu, dobijem rezultat kao i da sam procijenio 🙂

Ne znam zašto uspoređujete te firme s npr. Valamarom. Niđe veze. Možemo naći neke zajedničke poveznice, ali to nisu isti sektori niti okolnosti.

ATGR – kapitalno deficitarna, obični trgovac kojega može zamijeniti bilo koji trgovac. Tavori na istim razinama otkad je izašla na burzu.
PODR – državno upravljana firma, I rest my case.
KRAS – obični konditor s zastarjelim proizovdima bez ikakvog pozitivnog pomaka. Jedina nada je da ih netko preuzme.

I što je svima zajedničko djeluju na tržištu Balkana. Koji su planovi, gdje je rast, bilo što. Možda ok za neke konzervativne, ali ja sam još mlad :).

Te firme da se ide likvidirati, imovina ne može pokriti obveze…znači kapitala nema.

Meni to nije nemoguće.
Cijene 3-4%
Ažuriranje kapaciteta 3-4%
Akvizicije 3-4%.

Bilo koja kombinacija koja daje 10% mi je ok. Znači kroz 5 godina imamo duplo. Koliko je to realno nek procijeni management. Ako kupuju firme, ako investiraju u vlastite kapacitete, ako sklapaju dugoročne ugovore, očito je da se neki vrag realan.

Nastavak…