Vidim da su neki moje pisanje doživjeli kao nešto negativno?
Ja se nebi složio. Svaka medalja ima dvije strane pa tako i ova ali to ipak treba malo bolje sagledati.
Idemo po redu.
Opatija kao suvlasnik.
Jeli to pozitivno ili ne? S jedne strane daju “sigurnost”, a sa druge strane ne ponašaju se tržišno (primjer zbrinjavanja radnika)
Po meni dugoročno nemaju što tražiti u vlsništvu, a novac koji dobiju za svoj udio bit će uložen u infrastrukturu grada što je plus za LRH. Zamjena Opatije sa nekim drugim investitorom po meni je plus za ostale dioničare.
Dokapitalizacija, da ili ne?
Novac za LRH nebi trebao biti problem. Tvrtka genereira veliki pozitivan cash flow, i ima ogromnu vrijednost u nekretninama koja se može koristiti za dizanje kredita. Ako se krene tim putem dugoročno značajno smanjujemo pozitivan cash flow kojeg investitori vole, a za nas je poželjno da budemo interesantni investitorima.
Treba li LRH investirati?
Naravno vidimo da ulaganje ovdje donosi velike stope povrata i povećanje profitabilnosti. Dizanje kategorije za jednu * povećava prihod i za 50%, a zaradu i više. Recimo da je povrat na inv. u primjeru 10% godišnje (a veći je).
Koji je model bolji? Mnogima se model gdje bi se odrekli dijela vlasništva tako da strateški investitor dokapitlizira tvrtku ne sviđa.
Tu se hvataju u zamku koja je česta kod nas i odlučuju se na banke, ali vođeni krivim motivima. Motivom čuvanja 100% vlasništva. (na ovo se nerado pristaje tek kad tvrtke zapadnu u probleme)
Ja ću vam sad dati malo drugačiju računicu koja ne uključuje samo čisti efekt kredita i invesicije nego prikazuje utjecaj cash flow-a. Novac košta, a kod kredita košta 2 puta. Jedan puta kroz kamatu koju plaćate banci, drugi puta kroz to što ste se na određeni period smanjili cash flow.
Pojednostavljeni primjer LRH. Brojke su naravno vrlo grubo zaokružene.
Imamo tvrtku sa kapitalom od 900 (mi je cijenimo 1200m) mil kuna koja generira EBITDA od 100 mil kuna. Pretpostavka je da trebamo investirati ili akvizirati za 500 mil kuna što će povećati prihod i EBITDA za 50%.
Model kredit od 300 mil kuna+ ostatak iz zarade. Kamata 6% na 10 god.
U prvoj godini tvrtka podiže 300 mil kuna kredita i ima 100 mil kuna vlastitog novca. Investira od toga 359 mil jer mora platiti anuitet (41 mil)
Invsticija od 500 mil kuna se proteže na 4 godine jer se cash flow smanjuje za iznose anuiteta. U 4 godine investirano je 500 mil kuna, vraćeno je banci 164 mil i tek se tada pojavljuje slobodan novac= 36 mil.
Tvrtka nakon toga počinje zarađivati 50 mil kuna više.
Za 10 godina saldo je: 1300 mil zarade + 300 mil kredita – 410 mil otplata – 500 mil investicija = 690 mil kuna.
U slučaju 2 gdje se kredit zamijenjuje dokapitalizacijom od 300 mil uz odricanje 20% vlasništva.
Budući da nema povrata kredita investicija se zatvara u 2 godine (300 mil dokap + 2 x 100 mil zarada) Nakon toga EBITDA raste kao i u prvom primjeru.
Za 10 godina cash flow saldo je 1400 mil kuna zarade + 300 mil kuna dokap – 500 mil kuna investicija = 1200 mil.
Nije sve naše jer smo 20% “prodali” partneru ali odmah vidite kolika je razlika i koliko je ovo bolje za tvrtku pa onda samim tim i za dioničare.
Ako je tvrtka na početku vrijedila po nama 1,2 miljarde kuna, pa smo za 300 mil kuna dali 20% vlasništva koliko vrijedi tvrtka za 10 godina.
1,2 milijarde + 690 mil = 1890 mil i sve je 100% naše
u slučaju b
1,2 milijarde + 1.2 milijarde = 2,4 milijarde i 80% je naše = 1,920 milijarde
Pa skoro isto?
NIJE, jer faktor vrijeme je presudan. Kod kredita mi imamo pozitivan cash flow tek nakon 4 godine i npr u 5 godini imamo tek 145 mil kuna pozitivnog cash flowa, a u slučaju dokapa smo već na 450 i spremi smo za novu investicije koje će povećati prihod, zaradu i povrat.
Jasna vam je razlika da ako u 5. godini mi napravimo novu akviziciju to nije isto kao da ju napravimo u 9. U 9. je tvrtka (dokap) već u 4. ciklusu.
To znači da imamo 200 % rast prihoda i zarade ili samo 100%

Mislio sam da sam jučer nešto napisao na temu “razvodnjavanje” ali sad to ne vidim, možda nisam stisnuo pošalji ili me moderator zbrisao?

Samo kratko:
Ok svi znamo da LRH vrijedi više pa kritika da “puštanje” nekog u kapital i po 4000kn/dionica je opravdana (napisao sam poslje zašto to ipak nije loše)

Znam da će sad neki kritizirati da maštamo o vrijednosti LRH a cijena na ZSE je 2400 ali:
Trenutna cijena po sobi je 32.000 eur
Po tome hotel Kvarner vrijedi sa svojih 60ak soba 2 mil eur 🙂
Ako netko dokapitalizira po 4000 to je 50.000 eur po sobi ali samo 3 mil eur za Kvarner.
A koliko vrijedi hotel Kvarner (sada sa 4*)
Koliko bi koštao da sagradite isti takav?
Kad bi uopće mogli naći takvu poziciju?
Kad bi mogli sagraditi 150 godina star hotel 🙂

Ako je villa Magnolia koja je u Lovranu a ne u Opatiji prodana za 5 mil eur a ima 15ak soba rekao bi da Kvarner vrijedi 15-20 mil eur.
To je samo 10ak puta više nego što mu je cijena gledana kroz cijenu dionice.

Kada tako gledamo onda je ulazak nekoga i po 100.000 eur po sobi razvodnjavanje.

Sve ok randopph. Znamo šta znaći Ostoja i njegov stav prema malim dioničarima.

Razmatramo samo različite ideje i mogućnosti. Jer svi mi imamo različite informacije i kad vidiš različite priče, možda složiš bolju sliku.

Šta će biti i kako će pokazati vrijeme. Zna se šta su najave gradočelnika i šta su najave uprave LRH sa zadnje skupštine (i sa time koja opcija je najrealnija). Koji je pravi motiv Ostoje još ne znamo ali vjeruj mi, da i tajkuni na nekoj razini počne graditi svoj pozitivni brand image putem dobrim djelom (poštovanje predpisa i slično). Da li ćemo to vidjeti ne znam i ne računam na to.

Po meni je ok, što ponude dionica unutar hrvatskog turističkog sektora nema puno, tako da će LRH i njezino poslovanje, koje ide znatno na bolje, doći na svoj red.

Možda treba uzeti i stav, da equity kapital nešto košta te da se prinos prati uz količinu angažinarog kapitala (relativno)? Naime činjenica je, da je zatraženi equity prinos barem oko 15%, međutim financiranje kreditom sam si napisao oko 6%. Tvoj zapis po cash flowu je ok samo ako uzmeš u obzir, da nema dividende odnosno, da equity nema troška. Ali kakva je onda na kraju naplata dioničarima?

Slažem se sa tome – naime ako nekoga pustiš u kapital čak i jeftino, a on sam ti napravi nešto, što sam ne možeš, onda ti u tom djelu pokriješ deltu. Jer na kraju je ipak bolje imati 80% od 300 nego 100% od 200.

Lijepo je da vas sto vise komentira. Dosta sam sa daliborom diskutirao i meni je ipak draza opcija rasta iz vlastitog poslovanja. Prema daliborovoj formuli mi prodajemo sobu lrh po 50 000eur i sa tom lovom bi radili akvizicije. Hotel cavtat je proslost i svaka sljedeca kupovina ce biti znatno skuplja. Osim toga unutra cemo imati novog suvlasnika, koji ce biti blagoslovljen od ostoje. Tko nam garantira da se dionica nece delistirat ili da dokap nece biti neposten. Dalibor puca da ce nam svjetsko ime donijeti benefite. Samoj tvrtki mozda i hoce, no nama malima daje neizvjesnost.

Dalibor racuna da bi ostoja u dokapu mogao pasti na 51% vlasnistva, a novi suvlasnil bi trebao imati 45% vlasnistva. Nama malima u tom slucaju ostaje istiskivanje po cijeni koju je platio suvlasnik, a to je tih 50 000eur po sobi.

Kakvo istiskivanje i zašto?
Mislim da se previše opterečujete time da smo bitni većinskom i da oni svoju zaradu vide u tome da zarade nešto na naših par posto. Mnogi su bili skeptični isto tako i na HCVT i računali da će se igrati igrice oko preuzimanja nebi li se zakinulo male iako je to bilo potpuno besmisleno i neinteresantno. Pa i ovo što je ostalo bit će relativno fer plaćeno i besmisleno je da gube vrijeme i kompliciraju za 200.000 eur u poslu teškom 150 puta više.
Istiskivanje će ići u HCVT iz razloga pripajanja što je logično.
U LRH ja predviđam savim drugačiji trend, suklada praksi u svijetu i načinu na koji razmišljaju investitori koji će prije ili kasnije doći kod nas, a ovdje su na pragu.

@kanabis
Svako ima svoju strategiju ali kod nas i najveći polako shvaćaju da je bolje dijeliti veliki kolač nego imati svoj mali jer vremenom veliki kolač postaje sve veći a mali sve manji. Kad ste ovako isključivi prema kapitalu sastrane onda zapravo razmišljate slično onima koje “optužujete” tj većinskom koji je po vama u vama ne vidi partnera nego neprijatelja koga treba izbaciti iz igre, a ne da zajednički udružite kapital i napredujete.

@matejt
Naravno da equity kapital ima svoju cijenu o tome i pričam. U onom primjeru gore tvrtka naravno može već treće godine početi vraćatei kroz dividendu dioničarima kapital, ali svima jednako.
Za sada čini mi se da oni bolje upravljaju mojim novcem nego ja jer na primjeru HCVT vidimo koliki je povrat pa mi je za sada draže da zaradu investiraju nego da mi je vraćaju.

Svako normalan bi istianuo ostale dionicare ako dodje do 96% vlasnistva. Meni je to potpuno logicno, ne znam kako vi ne vidite tu prijetnju. A to da ce malima ponuditi 6-7tisuca kuna, a prije toga da ce novi suvlasnik kupiti dionice od opatije po 1,2 booka mozete objesiti macku o rep. Ovdje smo vec imali ponistenu javnu ponudu i ostoja je unutar godine dana kupovao dionice iznad njegove javne ponude, pa opet nije bio duzan ostalima nadoknadit iznos. Dakle ne treba se nadati da ce mali dionicar sa svoja 4% biti bilo cega postedjeni.

Ali tko je onda taj koji istiskuje?
Pa u ovakvoj situaciji nitko nema 96%
Kalkulira se da bi strateški unio dio kapitala, eventualno preuzeo paket od Opatije.
Dao doprinos svojim imenom i znanjem, angažirao svje kanale prodaje itd.
Ja ne vidim poželjniji razvoj situacije nego taj.
No dozvoljavam da griješim.

Rekli ste da opatija prodaje svoj paket od 25% dionica, a nakon toga strateski uz ostojin blagoslov unosi svjez novac u firmu i za to dobiva jos 20% vlasnistva. Po toj matematici ostoja ima 51%, novi suvlasnik 45%(mozda ikoji postotak vise, jer ce mu i mali prodati), a malima ostaje maksimalno 4%. Ovim potezom ste malima razvodnili kapital, a ostoja i novi suvlasnik mogu istisnuti ostale dionicare. Nema razloga da to bude visoka cijena,jer bi mediji napravili linc od opatijskog gradonacelnika. Sami kazete da opatija moze dobiti oko 1,2 booka, pa ne vjerujem da bi mali dobili 2 ili 3 booka. Ako ovakva igra bude, taj novi vlasnik ce imati deal sa ostojom i logicno da ce djelovati zajedno, a tih max4% malih ce im samo smetati.

1. zašto bi im smetalo 4% malih?
2. Po kojoj osnovi bi 2 vlasnika istiskivala, takva zakonska opcija uopće ne postoji, ZTD je tu jasan.
3. mudri većinski vlasnici razmišljaju o trenutku kada će “prodati” dio ili cijeli posao. Model će prilagoditi vremenu ali oni svakoko dobro znaju kako će dionicu učiniti primamljivu budućim investitorima. FF je važan faktor i jednog dana ne isključujem ni ideju matejat o sekundarnoj ponudi, ili već nešto drugo. U svakom slučaju u takvim situacijama FF je poželjan.

Mislim da sad već malo silujemo temu jer ovo je već puno šire i općenitije od teme LRH. Za sve nas bi bilo dobro da se poćne razmišljati na način da je tržište kapitala (ne mislim ograničeno samo na burzu) ono koje je motor gospodarstva i razvoja te da pravilnom upotrebob tog “alata” možemo svi skupa puno više profitirati. I gospodarstvi i kao pojedinci, i kao zajednica.
Zatvaranje u svoje leno i inzistiranje na 100% vlasništva nad nečim, čini nas malima, ograničenima i nekonkuretnima. Veliki jedu male i tako će uvijek biti, zato treba biti velik ili dio nečeg velikog.