Iako nije direktno u temi trzista dionice, mislim da ima interesa s obzirom na sporove koje vode mnogi.
Ako moze tko to malo prokomentirati…
P.S:
Fala Frenkiju koji mi je ukazao na ovaj link….
Mogu ja malo prokomentirati iako nisam sretan kada to radimo na forumu.
Preko slučaja LRH uspostavlja se jedan oblik presedana u našem pravosuđu. Cijelo zakonodavstvo po pitanju preuzimanja dioničarskih društava je relativno novo, pa nema neke velike sudske prakse prema kojoj se možemo voditi, no na same postupke utječu i drugi propisi koji također zadnjih godina imaju niz izmjena i postoji dosta dvojbi.
Upravno pravo je dio toga što se zadnjih godina značajno izmijenilo i radi dosta problema u postupcima, ne samo nama.
Svi koji ste u postupcima znate kronologiju pa je neću ponavljati.
Postavlja se nekoliko pitanja.
1. Mogu li dioničari biti stranke u upravnom postupku Hanfe kod “utvrđivanja” obveze objave ponude o preuzimanju. Namjerno sam napisao “utvrđivanja” jer i tu je upitnik, dali Hanfa utvrđuje ili samo deklarira.
2. Mogu li dioničari biti stranke u upravnom sporu (vodi se pred upravnim sudom) i dali se na upravnom sudu odlučuje o samom meritumu (postoji ili ne postoji obveza) ili o zakonitosti postupka Hanfe.
3. Dali je Hanfa vezana presudom upravnog suda tj dali je ovlaštena ponovo pokrenuti ili obnoviti postupak na temelju novih činjenica ili na traženje zainteresirane strane
Nisam pravnik ali mogao bi Vam napisati malu disertaciju na ovu temu i pojasniti detalje ali mislim da nije baš mjesto prikladno za to.
No ukratko:
Činjenica je da je upravni postupak jednostranački postupak gdje je jedina stranka preuzimatelj, a upravno tjelo donosi odluku na temelju svojih ovlasti i činjenica koje ima i može ih saznati i od dioničara, ali oni prema tumačenju Hanfe nemaju pravo stranke u postupku, uvid u isti itd.
Dakle dioničari pred upravnim tijelom nemaju mogućnost da se pred njime ispita njihovo pravo koje proizlazi iz samog upravnog postupka.
Možemo to i prihvatiti.
Nakon toga pitanje je dali onda dioničari mogu kao zainteresirana strana sudjelovati u upravnom sporu. To nam je pravo (udruzi i 2 dioničara) VUS priznao (zainteresirana strana) no NIJE razmatrao niti uzeo u obzir činjenice bitne za taj spor koje smo mi dostavili. Dakle u samom sporu dioničari nisu ostvarili mogućnost da netko na temelju naših tvrdnji, dokaza i činjenica odlučuje o našem pravu koje proizlazi iz tog spora.
Na kraju kada se predmet ponovo vrača na HANFU (tu se postavlja ono pitanje iz br 2 dali je VUS odlučio nešto ili je vratio Hanfi da završi postupak ili obustavi. Ako presuda zamjenjuje rješenje čemu Hanfa nastavlja postupanje?) opet nas odbija Hanfa da budemo stranke u postupku (potvrdio i US) što znači da opet nismo imali priliku da netko na naše traženje odlučuje o našem pravu koje proizlazi iz zakona.
Dakle po svemu ovome ispada da dioničari ne mogu pred upravnim tijelom niti pred upravnim sudom štiti svoja prava.
Možemo to i prihvatiti ali tu ima također još nekih dvojbi i problema.
No iz ovoga svega (meni izgleda kao prebacivanje loptice) onda proizlazi (što Hanfa sada i tvrdi, i novi ZPDD potvrđuje) da dioničari bez obzira na postojanje ili nepostojanje rješenja Hanfe imaju pravo zatražiti da se o njihovom pravu (ali to onda vrijedi samo za onoga tko je pokrenio tužbu i ne širi se na ostale) odlučuje sud koji je dužan utvrditi dali obveza postoji ili ne postoji pa tek onda naložiti i sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica.
No sudska praksa i tu je drugačija. Prvo Vrhovni sud je imao presude gdje je zauzeo stav da mora postojati rješenje Hanfe kao osnova za tužbu. A i trgovački sud sada “odbija” utvrditi dali postoji obveza prema dioničarima smatrajući da je o tome presudio drugi sud (upravni).
Ne znam koliko je ovo jasno?
Iz svega ovog proizlazi da dioničari nemaju mogućnost da netko odluči o njihovom pravu koje se temelji na Zakonu.
To je neustavno i u suprotnosti je sa konvecijama o ljudski pravima u kojima je pristup sudu, kako se to naziva, jedno od temeljnih ljudksih prava i predmet je zaštite Ustava i Ustavnog suda, a onda i suda za ljudska prava u Stasbourgu.
Očekujem da će Ustavni sud vrlo brzo donijeti presudu!!
USTAV RH
Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama…
Prema evidenciju Ustavnog suda sa 1.1.2014 postoji 2293 neriješena predmeta u našoj signaturi. Predmet je U-III-4195/2012 i podnesen je 24.7.2012.
Ustavni sud zaprima mjesečno oko 400-500 predmeta u tu istu signaturu što je oko 8000 predmeta koji su zaprimljeni nakon našeg. Dio ih se odbaci na vijeću koje odlučuje o postupkovnim pretpostvkama (obično u roku od 3-4 mjeseca). To su oni predmeti koji uopće ni ne dođu pred Ustavni sud zapravo.
Naš predmet je prošao taj dio i sada će o njemu Ustavni sud odlučivati.
Presudu zato očekujem vrlo brzo i naravno da očekujem da Ustavni sud razjasni sve ove dileme koje su u prethodnom postu.
Ustavni sud možda ni ne poništi presudu VUSa iako moje je mišljenje da ima i više nego dovoljno razloga da napravi to, ali po meni je najvažnije da konačno i nedvojbeno razjasni tko i gdje mora odlučiti na naše traženje i na temelju činjenica i dokaza koje smo mi dostavili o našem pravu. Jeli to Hanfa, upravni postupak, upravni spor ili redovni sud.
Kada jednom dođemo u priliku da negdje dokazujemo da postoji obaveza za preuzimanje temeljena na Zakonu onda naravno nije gotovo ali s obzirom na ogroman broj dokaza i činjenica uopće ne sumnjam da ćemo isto dokazati.
Ukartko:
1. Zaključak SO Opatije koje je VUS uzeo kao “krunski” dokaz je pravno ništav dokument.
2. Postoji 2 odluke radnikčkog savjeta o pretvorbi, prva koja je uključivala ovaj ništavi Zaključak i druga koja je provedena kroz Agenciju i u Trgovačkom sudu koja je u suprotnosti sa Zaključkom
3. Pretvorba je pravomoćno i konačno završena, titular uspostavljen dionice raspoređene, mijenjale vlasnika i na kraju po Sporazumu dodijeljene Opatiji
4. Ne postoji ni jedan jedini način prema tada važećem ZPDDu da se ovakav slučaj izuzme iz nastanka obveze i to ne samo po jednom nego po više kriterija. Općine su zajednički djelovale i formirale društvo na koje su prebacili dionice, dionice su stekli na temelju Sporazuma u kojem je jasno navedeno da su im iste dodijeljene kao odšteta u sporu koji su vodili oko sporne imovine.
5. Dionice nikada nisu u Fondu bile rezervirane za Opatiju kako to često izjavljuju (postoje jasna očitovanja Fonda o tome) niti su ako su i trebali nešto dobiti trebali dobiti toliki broj dionica jer je za dio imovine nedvojbeno utvrđeno da je “vlasništvo” LRH, dio je vraćen bivšim vlasnicima, dio se i sada vode postupci a dio je prodan s tim da je dio novaca isplaćen općinama.
Itd itd…..
Na kraju krajeva što izravno što neizravno, pokušajem izmjene zakona ili proglašavanjem ništetnosti Sporazuma iz 2007 i država (HFP) i općine su priznali da su u obvezi.
Samo to bi sudu moralo biti dovoljno.
Ako sad kažu da su lagali da su lagali onda se izvrgavaju i kaznenom progonu.
P.S.
Koristim priliku da vas pozovem da uplatom članarine “obnovite svoje članstvo u Udruzi”, ovih dana spremam neke obavjesti i sastanke. Poslat ću i pozivnu anketu za skupštinu i ažururanje evidencije. Moram samo ponovo osposbiti mailing listu koja je nešto zaglavila.
[emo_palacg]
Drazene, hvala.
A sto se tice obveze ne zaboravi da je i Dujmic u novinama izjavio da su obvezi ali da su bili obmanuti … mislim da ima tj clanak iz NL.
[emo_palacg]
Podržavam borbu za rasčišćavanje ovih brljanja i muljanja.
Drago mi je što nisu svi malodušni i što vjeruju u ishod svoje “borbe”
To i je najvažnije, jer ako sam ne vjeruješ da si u pravu teško će ti netko drugi to povjerovati.
Neki dan sam napisao da ja svakodnevno tu dokazujem da LRH vrijedi puno više nego joj je cijena na burzi, i mnogi to podržavaju i vjeruju u to, ali ipak nitko ne lupa po prodaji, što će reći da ipak postoji sumnja. (kod mene ne, kod mene postoji manjak novca 🙂 )
Do jučer se skidalo po 6-7% višoj cijeni a sada je problem dati 1% više?
A izvješće koje je najbolje u zadnjih 23 godine povijesti tvrtke izlazi najvjerovatnije u ponedjeljak!?!
Dakle povijesno najbolje izvješće a cijena?
U odnosu na povijesno najvišu cijenu dionice vrijednosti LRH je sada na 30% iste, a prihodi su narasli 60%, EBITDA za 300%
Ev/EBITDA bio je tada dobro preko 50 !!!
Danas bi na istoj cijeni bio puno prihvatljivijih 15 (12-15 je sasvim prihvatljivo za sektor) No s obzirom na projekcije rasta prihoda i zarade to može ići i više jer kod EV/EBITDA se ipak gleda malo unaprijed, a ne trenutno stanje.
Tko ce ostati na bidu ako ovi daju tih 1% vise? Slazem se da ce izvjesce biti najbolje u povijesti, no to je trend kod svih turista.
Trgovine su sastavni dio turističke ponude i Opatija ih sigurno treba više, no ne sumnjam da će to poduzetnici brzo prepoznati. Opatija sigurno ne cila na istu skupinu gostiju kao neka druga turistička mjesta pa se ponuda treba tome i prilagoditi. LRH kao najveći subjekt uvođenjem branda Remisens pokrenula je neke promijene i rezultati se vide.
Često se broje gosti i noćenja ali tu ima bitnih promjena koji se ne vide iz ovih sumarnih podataka. Da strategija LRH daje rezultate vidljivo je kroz nekoliko podataka.
2011 i 2012 imali su rast prihoda unatoč smanjenju broja gostiju. Najveći doprinos je dala zamjena kanala prodaje, okretanje direktnoj prodaji i smanjivanju alotmana (postižu se 30% više pros.cijene)
2013 je godina prekretnice i promjene koje su postepeno uvodili su dale rezultate i u broju gostiju. Rast fizičkog obujma je najmanje između 8 i 10% (po mojoj procijeni)
Iz dostupnih podataka je vidljivo da se mijenja dobna struktura gostiju.
Najbrže rastuća skupina od 31 do 40 godina koja je bilježila 7% rasta.
Prosječni gost u Opatiji pripadao dobnoj skupini od 41 do 50 godina, i iz te skupine ostvarena je gotovo 1/4 ukupnog broja noćenja.
To je segment na koji je LRH ciljala i jasno je da je to rezultat LRH:
“..Kao potencijalne nove goste detektirana je urbana visokoobrazovana populacija s emitivnih tržišta, stariji od 40 godina, srednje i više srednje klase koju, samo sa njemačkog govornog područja u okruženju, čini oko devet milijuna ljudi. Oni spadaju u skupinu takozvanog “plativog luksuza” – mogu si priuštiti luksuz koji zaslužuju u skladu sa svojim životnim statusom..”
Jasno je da je puno lakše pa i jeftinije rasprodati kapacitete kroz alotman tradicionalnim gostimai izvan glavne sezone dovoditi “hokejaše” koji puno ne traže ali ni ne troše, koje zadovoljava najjednostavnija ponuda no to je “ubilo” destinaciju. Sve je zamrlo. No sada vidimo da se stvari i te kako mijenjaju. Otvaranje butik hotela Bevanda, ulazak novih igrača u koncesije za plaže, interes za lokalima i otvaranje trgovačkog centra pokazuje da su poduzetnici namirisali prilike.
Ja sam čak osobno razmišljao o pokretanju nekog posla koji bi bio interesantan baš toj novoj strukturi gostiju koja je postepeno u proteklih 20 godina polako odustala od Opatije, a sada se vraća. To nisu gosti kojima možete prodavati “đinđe” na štandu, ovi gosti žele nešto drugo.
Ne želim nikog ovdje uvrijediti ali puno ljudi razmišlja vrlo ograničeno i iz svoje perspektive. Da, naravno da neke druge destinacije imaju svoje prednosti. Stvar je u preferencijama gosta; Rab ili Makarska imaju ljepše plaže koje mogu “prodavati”, Hvar ili Korčula imaju povijesne jezgre koje su same po sebi atrakcija, mala zanimljiva otočka mjesta itd itd.
No onda tu imate ono što imate, 3 mjeseca ludnice i onda skoro ništa izvan toga. Izvadio sam vam podatke za popunjenost hotela u Imperialu.
Imam prijateljicu koja 2 puta godišnje (rano proljeće i kasna jesen) odlazi na produženi vikend u SPA Olimia. Nimalo jeftina navika. Ima li Podčetrtek plaže, povijesne jezgre, bistro more? Uvjeren sam da neki hotel ima SPA ponudu na toj razini da bi ona rađe otišla u Opatiju. Iz Zagreba čak brže dođe iako je 3X dalje. Pa ako Olimia (i ostali SPA centri u Sloveniji) dobro radi kako tek može raditi nešto tako u Opatiji, a gdje po defaultu zbog ljetne turističke sezone (koja nije i glavna SPA sezona) imaš 100% popunjenost 4 mjeseca. Da ostatak godine radiš sa samo 50% kapaciteta imaš punih 250 dana godišnje.
Opet sam malo ugnjavio sa mojim vizijama, no ja ovdje pišem o jednoj dugoročnoj priči, a ne o nečemu zbog čega će sutra dionica 10% gore ili dolje. Ja sam sebi projecirao bilancu LRH za 5 do 10 godina i prema tome temeljim svoja očekivanja. Kada 3500 soba bude puno 65% sa cijenom od 700 kuna dan i EBITDA maržom od 40%. Pa kad na to primjenim “normalno” vrednovanje tvrtke od 12X EBITDA to je prilika za rast koju ne vidim u puno drugih kompanija.
Neki dan sam napisao da ja svakodnevno tu dokazujem da LRH vrijedi puno više nego joj je cijena na burzi, i mnogi to podržavaju i vjeruju u to, ali ipak nitko ne lupa po prodaji, što će reći da ipak postoji sumnja. (kod mene ne, kod mene postoji manjak novca 🙂 )
Naravno da vrijedi puno više, no ja osobno s obzirom da nemam nikakvog povjerenja u pravnu državu više ne investiram u RH jer su ovdje svaki put mali dioničari preveslani. Nije LRH jedini primjer, primjera je mnogo. Godine idu i ne želim ih provoditi pred sudovima dokazujući kako me Linić ili neki drugi političar pokrao ili kako je neki sudac postavljen od političara donio ništavnu odluku jer je koristio dokaze koji se ni u Zambeziji ne bi koristili jer to nisu.
Svaka čast kolegama koje i dalje vode sudske sporove i investiraju, za to se mora imati jaka vjera da će jednog dana (pitanje je samo za koliko godina 10-20-30) sudstvo u Hrvatskoj biti neovisno i da se političari neće petljati i pomagati svojim prijateljima kako da masno zarade.