Malih dioničara je ovdje malo, samo nekih 9% što je ako netko realno plati većinskima njih dio sitno da bi nešto previše muljao. Zamislimo da netko plati 1,3 booka tj onoliko koliko je plaćen cavtat.
To je ok 150 mil eur za cijelu tvrtku a na male dioničare otpada tek 13 mil a realno i dosta manje jer dio dioničara se ne javi pa da se netko zamara da samo na taj mali dio onda plati i 50% manje? Ne izgleda baš vrijedno truda jer za razliku od naših kokošara koji su firme kupovali za 1 kunu i izbjegavali objaviti ponude onaj tko izvali 150 mil neće praviti problem oko tih 2-3 mil razlike za male.
Kada netko nešto želi kupiti i ima novac, tj ponuda za preuzimanje je rezultat želje da preuzme tvrtku onda ponudi i nešto više jer želi okrupniti udjel a vjerovatno je dobro procijenio da će mu tih 150 mil eur vrijediti više kroz neko vrijeme pa zašto nebi zaradio i na vašem udjelu? Cavtat vem je dobar primjer.

Jedno pitanje oko novog zakona o preuzimanju:

ako Nova liburnija proda po npr. 3000 kuna i kupi jedan poznati turistički lanac.Ide ponuda. A onda ta isti lanac nakon 2 godine kupi cijeli paket od Ostoje po 10.000 kuna.

Jeli kod druge kupnje mali dioničari dočekaju ponudu za preuzimanja ili ne?

Ništa onda oni dočekati neće!!!
Nema onda ponude!!!
Jedino ako netko treći kupi i Ostoju i tih 25%!
jel to realno!
Tko bi kupio 25 % a da se prije nije dogovorio sa ostojom??
Samo netko tko mu vjeruje da će i on zaraditi kad Ostoja bude prodavao pa da i on utopi svoj udio!!
ima li danas takvih uopće???

AFAIK kod kupnje 25%+1 kupac je dužan dati poonudu koju ostali mogu prihvatiti ili ne, odn čekati bolju. Sa 90%+ može se napraviti istiskivanje preostalih dioničara ali ne ispod zadnjeg prosjeka.

Ako govorimo malo dugoročnije zašto gledati jedino preuzimanje kao razlog kupovine dionice?
Navest ću samo jedan primjer.
KORF
Dionica je bila nekih 30tak kuna kada je dana ponuda po 45 ako se ne varam. Kako vidimo oni koji su tada uzeli brzih 50% su izgubili nešto sporijih 500%
Pogledajte kako efikasna tržišta valoriziraju ovaj business?
Razmislite hoće li stvari kod njih krenuti u našem smijeru ili obrnuto?
Hoće li se netko jednom zapitati zašto “soba” u Opatiji vrijedi 30.000 eur umjesto 100.000 koliko se vrednuje na po meni neusporedivo lošijim lokacijama i destinacijama.
No za sada ja sam zadovoljan što nam je tržište neefikasno jer to vidim kao priliku.

@daliborop

Načelno si u pravu.
Ali treba obratiti pažnju na:

Novi zakon o preuzimanju ostavlja male dioničare na milost i nemilost većinskih.

Tamo gdje je država većinski vlasnik prodaje se po minimalnim cijenama.
Kod predstečajnih hotela Podgora i Živogošće država je pustila dokap po manje od 20.000Eura po sobi i to kad se u cijenu i ukljuće preostala dugovanja samih hotela. A dodatne vrijednosti kao što su kampovi, restorani itd je vrednovala nula kuna.
Ako se ne uključuju dugovi, odnosno novi vlasnici kažu da će ih otplaćivati iz samog poslovanja poduzeća, država je to prodala za mizernih 8.000 Eura po sobi uz dodatne nekretnine kao što su kampovi za nula kuna.

Jedina koliko toliko realna cijena transakcije je bila ona Hotela Cavtat i to samo iz razloga što je prodavatelj bio stranac.

Po meni je najveći rizik ova politički koruptivna vlast, koja će za nekoliko kuna u svoj džep napraviti veliku štetu ne samo državi već i malim dioničarima.

Iz toga razloga ja više preferiram ulaganje u LRH gdje država više nije vlasnik!! Ovdje je lokalna uprava samo vlasnik kontrolnog paketa koji dugoročno sigurno ne misle zadržati, a realno nemaju nekakav utijecaj na poslovanje, a kad su već tu treba ih gledati kao evenutalno neku zaštitu malih.
Većinski se već izjasnio da on ima u planu ovo podići na određeni nivo profitabilnosti i prihoda, staviti svu imovinu u funkciju i onda sve skupa prodati nekom “krajnjem” kupcu.
Uprava je jasno postavila planove i ciljeve, pa svatko neka odluči dali im vjeruje ili ne.
I sada možete otvoriti redom godišnja izvješća gdje je uprava jasno napisala što joj je cilj, i pratiti prolazna vremena. Koliko ja vidim, bolja su od zacrtanih.
Ovdje je vlasnik investicijski fond kojem je cilj u što kraćem roku zaraditi što više. Rekao bi da bi da i lokalna uprava slično razmišlja s tim da oni više gledaju na rok tj bitno im je da to bude što prije, a fond na postotak zarade.
Na kraju i jedni i drugi su za razliku od malih dioničara to dobili, a ne platili pa ih ne žulja da to prodaju po svaku cijenu, već će tražiti onoliko koliko to vrijedi. A koliko to vrijedi?
Uprava je rekla svoje procijene, a mi imamo priliku još neko vrijeme kupovati s popustom na te cijene.
Ako je uprava projecirala 2010 da će cijena do 2018 biti preko 6000 kuna to je samo 40% godišnje od sada, a novac je uložen u nekretnine u jednoj od najvrednijih lokacija u zemlji, pa još te nekretnine prihoduju godišnje samo 300-tinjak mil kuna od čega je 1/3 zarada a planovi su da se to udupla.
Vrlo neperspektivno. Sigurno ima jako puno boljih ulaganja.

Naravno možda popust bude i veći ali isto tako možda “robe” ponestane.

Danas sam nešto analizirao bilance LRH.

Službeno dobit od 2010 kad je prešla u ruke SN holdinga je:
2010: -48,2
2011: 4,1
2012: 16,4
2013 (3q): 62,7
Ukupno: 35 mil kuna

Sad pogledajmo koliko je stvarno novca LRH zaradio tj koliki je dio troškova knjigovodstveni (amortizacija, rezervacije, usklađivanja)
Rezultati su onda:
2010: 24,8
2011: 38,8
2012: 51,2
2013: 132
Ukupno: 241,8 mil kuna !!!!

Tu je naravno ušlo 35 mil kuna od vile, a izbio sam rezervacije, vrijednosna usklađenja imovine, otpis neotpisanog dijela srušenog hotela Zagreb i prodane vile, amortizacije tj sve ono što nisu nekome morali platiti.
Ok dio rezervacija će vrlo vjerovatno morati platiti (otpremnine i neki sporovi koji se vode) no to je dosta sitno.
To je oko 35% trenutne vrijednosti cijele tvrtke 🙂
Onda ni ne čudi da iz 170 mil kuna kratkotrajne imovine (od čega je 115 mil cash) bez problema zatvore sve kratkoročne obveze i ostane im još 100 mil kuna koji pokrivaju “samo” malo više od pola dugoročnih obveza. (180 mil)
Stvarno loše 🙂
Morat će to zaraditi u slijedećoj godini :)))

Da, i mene to brine. Jer sam mnogo puta vidio, kako mali dioničar popuši (kad očekiva, da će na stolu i njemu nešto ostat – ali baš i nije tako, jer veliki uzmiju sve – i nije jih briga što bi bilo kao fer bolje…)

Ali kako imam vrijeme, a novac vlastit tako mogu čekat.

Ali Daliborop ne zaboravi – to je novac, koji zaradi kompanija. Ne dioničar…

Na kraju možemo imati super brzu i efikasnu Formulu…ali kad jo možemo pratiti samo sa Učke a nikako provoziti…onda možda na kraju bolje sesti u Clio i profurati malo naokolo…

Mišljenja ste da kompanija treba:
a) isplatiti taj zarađeni novac kao dividendu, a investicije financirati zaduživanjem
b) prijavljivati veliku dobit i platiti porez na dobit, a ostatak investirati
c) u okviru zakona smanjiti knjigovodstvenu dobit, platiti što manji porez a zaradu investirati u obnovu i širenje

Da LRH umanji amortizaciju i svaku godinu podigne book za 100 ili 200 kuna bili bi spremni dionicu platiti više?

A što se tiče straha od muljanja većinskog vlasnika koji se ovdje često potencira. Ne mislim da se to ne može dogoditi ali ponavljam jedan bitan argument. Mali dioničari imaju relativno malo dionica i time neko veliko kemijanje gubi smisao.
Ali ako pogledamo samo malo okolo.
Više vjerujete državi kao većinskom vlasniku (HIMR, HMST itd), ekipi koja poništava odluke skupštine i ne isplaćuje dioničare (ARNT), vlasnicima koji sami sebi daju pozajmice (SLRS), Todoriću koji tvrtke kupuje minimalnim dokapitalizacijama (HZVG,HPDG), Zabi koja povlači dionice (ISTT) sa burze i tako prisiljava na prodaju, direktorima-suvlasnicima koji lažu i obmanjuju javnost u Jadranki ili Rusima (JDRA), itd itd
Meni se LRH čini kao bajka prema tim ostalim investicijskim prilikama, a vidim da tamo uglavnom ne manjka ulagača, a ni jedna od spomenutih se sa LRH (po meni) ne može usporediti po potencijalu i poslovanju.
Uprava radi vrlo jasno. I nije da im ne ide. Većinski vlasnik ovdje ne izvlači dobit i zaradu, ne kamatari tvrtku, nije osnovao vanjsku tvrtku koja im zaračunava neke fiktivne usluge ili upravljanje, ne rasprodaje ili izvlači imovinu. Potpuno je jasno da računa na kapitalnu dobit tj da svoju zaradu vidi u onom trenutku kada bude dobro unovčio svoj udjel. To ne ide preko noći ali to meni i odgovara.

Čitam sad ponovo svoj prošli post. Inače pazim da se ne upecam na ovakve komentare i da se na hvatam ovih polupolitičkih tema, zavjera i silčno.
Pokušavam se kada pišem na forumu držati brojki jer to je konkretno, provjerljivo i egzaktno (naravno nije mnepogrešivo) Ovakve priče izbjegavam komentirati pogotovo ovako javno iako naravno uzimam ih u obzir kada donosim svoje odluke. Ovdje sam sad napisao neke stvari o nekim tvrtkama koje su slične tvrdnjama da će Ostoja izigrati male dioničare u LRH. Već sam dobio neke postove i pitanja o ovome što sam napisao.
Ovo je bilo samo da ilustrira ono što se piše po forumima, kao i o zavjerama i muljažama protiv dioničara. Ne želim raspravljati o tome i nije mi bila namjera otvarati takve teme.
Javna isprika imaocima tih dionica što sam ih upotrijebio u negativnom kontekstu nije mi bila namjera ocrniti te dionice nego sam ilustrirao kako se o skoro svakoj dionici piše nešto negativno.

Svagdje ima nekih prooblema i devijacija i ako samo razmišljamo da nas većinski vlasnik želi izvarati treba se maknuti sa burze. Ostoja od kada je ušao u LRH nije koliko sam ja vidio napravio ni jedan jedini negativan potez, a ovdje ga se optužuje da manipulira cijenom na burzi, da će razvodnjavati kapital i raditi dokapitaliziraciju na teret malih, da će rasprodati imovinu, rasparčati tvrtku itd itd.
Sve što je napravljeno ide u smislu dizanja vrijednosti kompanije. Zapravo me čude izjave dioničara LRH koji konstantno stvaraju neku negativnu atmosferu.
Nije li to kontraproduktivno?
Ugledajte se malo na blogera, o “svojoj” tvrtki i dionici sve najbolje 😉