BEZ PROSVJEDA LRH NE BI BILO

Od prvog trenutka član sam IDS-a, a da u ranim devedesetim dok se je »jamilo« nije bilo IDS-a, gradonačelnika Luttenbergera i po nama organiziranih prosvjeda – LRH danas ne bi ni postojala. Tajkuna koji su je željeli bilo je više nego dovoljno. Nadajmo se da smo konačno pravna država, da nas odluke Visokog trgovačkog i Visokog upravnog suda neće prisiliti na ponovni izlazak na prosvjede. Ako bude trebalo na ulice i trgove treba izaći cijeli liburnijski kraj, jer to će značiti »biti ili ne biti« za liburnijsku budućnost.

Htio valjda covjek reci da je od pocetka s rukama u pekmezu. A sto se tice izlaska na ulice i trgove izlazili su i Norcu pa je isto dobija 12 kuka.

Grad je nevina žrtva

Ne slažete se s članovima Udruge malih dioničara LRH?
– Udruga malih dioničara LRH okuplja zapravo ljude koji žive na račun razlike u cijeni dionica u trenutku kada je kupe i kada je prodaju. To je njihovo pravo, ali na račun njihova opstanka ne može grad postati žrtva, tim više što je »nevina« žrtva, gurnuta u ovu situaciju postupanjem države. Jer nema logike da za istu stvar – obvezujuću ponudu – SN Holding je dužan dati 2.000 kuna, a Grad Opatija 6.000 kuna. To se bazira na zakonskoj osnovi, ali nisu pravedni zakoni koji rade u korist jednoga i na štetu drugoga…
Mislite da je država igrala neku »pozadinsku« ulogu u slučaju LRH i vrijednosti njihovih dionica?
– Mislim da je ta cijena dionica dignuta namjerno. Paralelu možemo vidjeti kod nedavnog slučaja s Petrokemijom. Čim je ministar Čačić kazao da se ide u privatizaciju, cijena je išla 25 posto gore. Tako je bilo i tada – počelo se govoriti o privatizaciji Liburnia Riviera Hotela, i dionice su rasle i rasle, stigle do najviših cijena koje su ikada imale. Kada je dionica dosegla zenit, država je odlučila dionice dati Gradu, vjerojatno znajući da Grad neće moći ispuniti obavezu preuzimanja dionica vrijednih 1,36 milijardi kuna. Nakon toga, prestalo se govoriti o privatizaciji, cijena je ponovo počela padati, a kada je dosegla dno, preostale su dionice predane SN Holdingu, tranzicijskom pobjedniku u vlasništvu tajkuna koji su činili krug famoznih 200 obitelji koje su trebale »izgraditi« Hrvatsku. Prevara, jer drukčije se to ne može nazvati, počevši od osporavanja izvornosti stečenih dionica i pored uvjeta pod kojim je Skupština općine Opatija dala suglasnost na program pretvorbe i unosa općinskih nekretnina u temeljni kapital društva 1992., osporavanje Državne revizije 1994. i osporavanje najviše državne instance Sabora 1999. Grad je uz 25 posto dobio i 1 dodatnu dionicu koja je trebala biti zlatna i koja bi Gradu dala određena upravljačka prava (isto kako i Sanaderova zlatna MOL-u čime je isti MOL stekao sva upravljačka prava nad INA-om). Upravo je ta jedna dionica najveća prevara, jer s tih samo 2.000 do 6.000 kuna vrijednom dionicom bez ikakvih dodatnih prava vlasništvo Grada prelazi 25 posto vlasništva zbog čega mora preuzeti obavezu otkupa svih preostalih dionica. Da je tu bilo poštenja od strane nadležnih Grad bi bio upozoren na tu činjenicu i sigurno bi bio odustao od nje. Shvatimo da je sve to činjeno namjerno, Vlada, HFP i Hanfa to je bio ustvari vrh HDZ-a, a znamo definiciju vrha HDZ- a po ministru Jovanoviću, pa i činjenica je da su ih puni sudovi.

Plaća – sto maraka

Kako su radnici uopće došli do dionica?
– Zaposlenici su svojevremeno dobivali dionice kao naknadu za dugogodišnja odricanja, vjerojatno da ih se obešteti za brojna izzdvajanja u razvoj tvrtke kroz svoj radni vijek. Radnici su kroz dionice htjeli doći do vlasništva nad jednim hotelom, no nisu nam to dozvolili, nego smo morali kupovati udjele u cjelokupnoj imovini tvrtke. Moglo se otkupiti 20 dionica, a ovisno o godinama staža, dobivalo se i do 50 posto popusta. Međutim, to su bila teška vremena devedestih godina, plaće su bile užasno niske – oko sto maraka, tržišna cijena dionica pala je is

tako da i oni koji su imali popust od 50 posto, plaćali su dionicu po 500 maraka. Mnogi su zbog toga odustajali. Na koncu, iako smo teoretski mogli doći do više od 25 posto dionica, nismo skupili niti četiri posto. Na naša traženja obećavane su revizije prekinutih ugovora o dodjeli dionica s popustom, čak se je govorilo i o dijelu besplatnih dionica ili kroz ESOP ili neki drugi za nas prihvatljiv način, no sve su to bila samo prazna i uglavnom predizborna obećanja. Da smo dionice zaslužili, zaslužili smo. Da nije bilo toliko odricanja počevši još davne 1962. ne bi se bili obnavljali stari i gradili novi hoteli, da ne spominjem od Države priznati dug od 40.000.000 eura nastao zbrinjavanjem prognanika i obnovom devastiranih hotela. To je bio dug države LRH, ali još više dug zaposlenicima bez kojih naprosto »Liburnija« ne bi bila opstala. Kao Udruga pisali smo na mnoge adrese i svi su priznavali naše pravo na dionice, no sve su naše nade definitivno pale u trenutku kad je Vlada sve raspoložive dionice naprosto darovala SN Holdingu.

Puna podrška Dujmiću

Vi ste otkupili dionice?
– Otkupio sam 13 dionica, toliko sam si tada mogao priuštiti. Još uvijek ih imam u vlasništvu, i ne namjeravam ih prodavati, pogotovo ne kroz tužbu Gradu.

Drugim riječima, kako ste odlučili da nećete tužbom od Grada Opatije tražiti otkup tih dionica, odrekli ste se stotinjak tisuća kuna koliko ste za njih mogli dobiti sudskim putem?
– Čak i u slučaju da Sud presudi na štetu Grada Opatije, ne vidim da ima načina da Grad ispuni tu obavezu, budući da se može zaduživati tek 20 posto svoga proračuna, ili dvadesetak milijuna kuna. Dakle, ne može doći do sredstava nužnih za otkup svih dionica. Pa zar mislite da Darko Ostoja i SN Holding ne bi prodali dionice u toj tužbi da misle da mogu dobiti takva sredstva?
Čini se da dobar dio malih dioničara ne dijeli takvo mišljenje.
– Velik broj nas u Udruzi umirovljenika LRH, koji smo izvorni mali dioničari, imamo taj stav da nema teorije tužiti Grad u kojem živimo, čak i kad bi ta zarada bila izgledna. Jer, što bi to značilo za Grad? Sve gradske službe automatski bi išle na 50 posto plaće, kako bi se financirali Parkovi, vrtić, stipendije. Pa tko bi mogao plaćati ekonomsku cijenu vrtića da ga Grad ne sufinancira. Inzistiranje na takvom scenariju srozalo bi standard u gradu na samo dno, i to desetljećima dok se ne oporavi. I što bi se dogodilo s LRH tada? Bilo bi to katastrofa, jer ako bi Grad postao vlasnik, sasvim sigurno ne bi imao sredstava za daljnja ulaganja i svaka bi eventualna dobit poslovanja morala ići na otplatu duga vlasnika – Grada.
I što sada?
– Sigurno da je u toj kako bih ja nazvao »HDZijadi« bilo promašaja i nespretnosti i lokalne samouprave, što su isti iskorištavali i kroz razne »kvake« u zakonima besprizorno pokrali i prevarili Grad i zaposlenike. To je bolna istina koju Opatijci, ali i stanovnici okolnih lokalnih samouprava moraju znati. Uslijedila je i druga presuda Trgovačkog suda u Rijeci za prisilni otkup dionica po cijeni većoj od 6.000 kuna. Sigurno će uslijediti žalba Grada Visokom trgovačkom sudu, a svi dajemo punu podršku gradonačelniku Dujmiću da pred Visokim upravnim sudom ospori i rješenje Hanfe.

I na kraju za ono gore boldano za izlaske na ulicu i trgove mogu.Izlazili su i Norcu pa je dobija 12 kuka. Ima bit da nas EDUARD GRIZILO ne laje radi sela nego radi sebe.U ovome ima ruke u pekmezu jos od samog pocetka kako se pohvalio.

Ma pustite čiču, netreba mu još dodatno davati prostor, to kroz njega Dujmić progovara.

kaže još gospodin Grizilo:

" Mali dioničari Liburnia Riviera Hotela važan su čimbenik u rješavanju čvora u koji se zapetljala priča oko gradskog vlasništva nad dionicama LRH, no treba znati da postojimo mi – »izvorni mali dioničari«, odnosno radnici koji su bili u prilici nakon rata otkupiti udjele u poduzeću, te mešetari udruženi u Udrugu malih dioničara LRH koji su uglavnom imali »povlaštenu informaciju« i kupovali dionice u »pravo vrijeme« i po niskim cijenama.

[/quote]

Hehehe, to me podsjeća na one stranke umirovljenika koje su prije izbora nicale kao gljive poslije kiše u cilju razbijanja HSU-a 🙂 No dobro, legitimno je pokušati… no nakon hrpe tužbi, bojim se da nikakvi pamfleti "izvornih" neće pomoći.

Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali …
Njemu za razliku od ostalih penzionera LRH te dionice i novci koje bi mogao dobiti za njih nisu toliko važni jer još sjedi u NO nekih gradskih firmi gdje ga je Dujmić postavio. Al nek to kaže udovici jednog izvornog dioničara koji me je neki dana zvala i pitala može li ona tužiti za dionice koje je morala prodati kad joj je suprug umro.

nek ide čiča popričat sa sucima na TS u Rijeci

koji im je vrag bio da donose takve odluke

kad znaju da je država (HDZ) zeznila njega i ostale članove gradskog vijeća

ma nema veze, kad se Dujmić napije od muke bar će imat dobro društvo [rolleyes]

jedno teoretsko

kolika je šansa da sn ide na tužbu

Moje je mišljenje, nikakva..

Čak me čudi da SNHO sad ne odvali jednu javnu ponudu po 6000 kn da se sve više utiša

(a sad kad zna da penzioneri to nebi prihvatili trebalo bi im manje od 100mil)

Ali to je 100 mil. Kn više nego što sada moraju!

A Ostoja nije postao to što je jer je plaćao što ne mora.

Istina, ali rekao bih da to i ovisi kojom brzinom bi ih mogao prodati dalje.

Stvarno netko misli da bi se SNHO kockao sa ovim što je DOBIO?
Osim toga što bi dobili podizanjem tužbe? Opatija nema tih novaca, znaći samo velika buka bez ikakve koristi.. Nisam siguran da žele buku i čeprkanje po nekim stvarima.

A možda je sve čisto i svi mirno spavaju ..

Ostoja ni u kojem slučaju ne želi zatezati odnos s vlašću danas. Ako ništa drugo a ono zbog činjenice da on spada u sve ono protiv čega se današnja vlast, barem deklarativno pokušava boriti.
[cool]
P.S.
@drazeni
"… a možda su u šumi."
P.P.S
Ne mogu se sjetiti tko je ono najvljivao rast s onim grafovima i tangentama koje su samo njemu bile jasne. Ali kako god, rast od 35% je respektabilan, i ako tako ostane pokazuje da je čovjek bio u pravu.
Na to mogu samo jedno reći (makar u taj graf n vjerujem niti danas) – respect!