@nostraduru
Tebi pak ništa nije jasno i treba ti se doslovno sve crtati. Da, dugovi se moraju vraćati.
Mozda tebi treba crtati.
Ukoliko nisu krediti MMF-a ili EU, dugovovi se ne moraju vratiti. Obveznice su investicija. Drzava ili firma moze defaultirati na sav ili na dio duga. Npr Rusija prije 15 godina ili Grcka nedavno. Ecuador je 3 puta defaultirao.
U odredjenom trenutku steta defaulta je manja od stete koja moze nastati ako se dugovi nastave servisirati i vlada se odluci na default. Da se dugovi moraju vratiti onda bi yield na sve drzavne obveznice bio priblizno isti; Njemacke, Grcke ili Portugalske.
[/quote]
Odlično. Dakle, ugledajmo se na Rusiju, Grčku i Ekvador. Rusiju koja ima gori Gini koeficijent i od UAE, Grčku koja čak ima uzrečicu “dužan ko Grčka” i banana-državu Ekvador. Ma krasno. To su dakle naši uzori.
Naravno da je “u određenom trenutku” bankrot najbolja opcija, ali pa zar nije logično se svim silama boriti da do tog trenutka nikada ne dođe, tj. da imamo što manji yield na svoje obveznice. Cijela ekonomija se bazira na povjerenju i treba se boriti za to povjerenje, a ne odustati i jedva čekati da se bankrotira i ne plati svoje obveze. Pa zar to nije osnovni zdravi razum?
Na stranu što uopće nema znanstvenika koju su rekli kako realne dugove ne treba vraćati, već samo da treba proučiti strukturu dugova, odnosno metodološki razdvojiti ono realno od fiktivnog u sumi dugovanja. Poznato je moneteristima kako je svega između 10 i 15% dugova realni privatni kapital, a da su sve drugo zapravo gubici pohlepne financijske industrije. Ako seljak koji proizvodi osnovne životne resurse može biti prozvan gubitnikom, onda to može biti i bankar koji proizvodi surogat novcu.
Dug je jedna uskladištena robe (stock) koja se, gle neoliberalne ludosti, upoređuje sa BDP, a koji je godišnji priliv opće neto dobiti.
Niti jedan ministar financija koji drži do svog znanja i do svoje zemlje ne gleda primarno kako vraćati dugove, jer dugove nitko nikada nije vratio (obzirom da je to nemoguće) već gleda primarno kako stvoriti monetarnu održivost. Ako je kontrakcija novca veća od njegove cirkulacije, kao što je to kod nas, onda dolazi do ludosti po kojoj u općem izobilju mogućnosti svi do gladi propadaju.
Jao, koje li hrpetine zamjena teza. Nitko ne proziva bankare i seljake gubitnicima niti su svi seljaci gubitnici niti svi bankari dobitnici. Tko je kakav, pokažu njihove poslovne knjige. I bankari isto propadnu, ali o tome manje znamo jer je malo teže blokirati prometnicu laptopom.
@ Sasha76
Linić nije u pravu tj u pravu je samo djelomično. Iz poreznih pihoda ih se ne može vratiti pa ćemo rasprodavati imovinu. To je s.anje kakvog nema – šta nakon dvije godine kad imovinu rastrajbaš a opet ne možeš platiti dugove iz poreza? Šta onda? Znači to nije nikakvo rješenje, već samozavaravanje sebe i počinjavanje veće štete.
Nešto imovine nam je ostalo i to će otići na bubanj na ovaj ili onaj način, to je neupitno. Ako već mora otići, bolje da imamo neke koristi od toga.
Nama su nužne nužne nužne REFORME. Referome nisu samo smanjenje plaća. Ili smanjenje mirovina ili tak neki ili 2-3 pojedinačna poteza jer to nas ne vodi nigdje. Potrebno je odraditi više poteza, gdje će 2-3 godine biti poprilično čupavo i za državne financije i za stanovništvo, ali to je nužno.
Npr. -ako već monetiziramo AC, zašto se ta lova (ili najveći dio ne) ne iskoristi za nove projekte koji će povući dio gospodarstva za sobom? Trebaš dobre projekte i povlačiš lovu IZ EU fondova. Kako treba sudjelovati sa 50% vlastite love u tim projektima – lova je tu, trebaju samo sposobni ljudi i projketi.
Adiminstracija se MORA smanjiti i pojednostaviti. Porezi su previsoki, a zakoni nejasni. Sudstvo je sporo i neučinkovito. Brutto 2 je previsok. Previše kojekakvih žmukljera koje cicaju proračun (imamo registriranih 50 000 udruga zašto? pa sigurno da imaju koristi i od države i lokalne zajednice – nema nikakvog financiranja udruga) Lažni umirovljenici (ovi i oni), povlaštene mirovine itd.
Sve se može ako se hoće – treba imati jasan plan i raditi po njemu, lova nije problem ak si pametan. A ovo što mi radimo (već poduže) je to da se parvimo kak je sve OK i usput padamo, padamo, padamo… A jednog dana kada dođemo do zida (a taj dan nije daleko) e onda ćemo krenuti u nekakve reforme. A tada nećemo doći do ovog standara (koji i nije nešto tj. među naslabijima u EU) možda 10, 15 i više godina.
Tako da ne – Linić nije u pravu i radi gluposti, tj. ne radi on toliko gluposti koliko je vlada totalno nesposobna i ništa ne radi već su samo pustili linića da harači jer jednostavno ne znaju šta bi. Stvar je ucijeloj vladi, ne samo u Liniću.
@nostraduru
Tebi pak ništa nije jasno i treba ti se doslovno sve crtati. Da, dugovi se moraju vraćati.
Mozda tebi treba crtati.
Ukoliko nisu krediti MMF-a ili EU, dugovovi se ne moraju vratiti. Obveznice su investicija. Drzava ili firma moze defaultirati na sav ili na dio duga. Npr Rusija prije 15 godina ili Grcka nedavno. Ecuador je 3 puta defaultirao.
U odredjenom trenutku steta defaulta je manja od stete koja moze nastati ako se dugovi nastave servisirati i vlada se odluci na default. Da se dugovi moraju vratiti onda bi yield na sve drzavne obveznice bio priblizno isti; Njemacke, Grcke ili Portugalske.
[/quote]
Odlično. Dakle, ugledajmo se na Rusiju, Grčku i Ekvador. Rusiju koja ima gori Gini koeficijent i od UAE, Grčku koja čak ima uzrečicu "dužan ko Grčka" i banana-državu Ekvador. Ma krasno. To su dakle naši uzori.
Naravno da je "u određenom trenutku" bankrot najbolja opcija, ali pa zar nije logično se svim silama boriti da do tog trenutka nikada ne dođe, tj. da imamo što manji yield na svoje obveznice. Cijela ekonomija se bazira na povjerenju i treba se boriti za to povjerenje, a ne odustati i jedva čekati da se bankrotira i ne plati svoje obveze. Pa zar to nije osnovni zdravi razum?
[/quote]
Kolega je lijepo poentirao. Default je moguć i u ovom trenutku poželjan.
Saša…ja te krstim a ti prdiš…
poslovne knjige svjetskih bankara pokazuje kako njihovi gubici šest puta prerastaju svjetski GDP (?)
@ Mister
Potpisujem. I ja tvrdim da je Linić u pravu samo djelomično. Ponavljam, najveći problem svake vlade i ponajviše svakog ministra financija jest da je “svaka stavka proračuna osinje gnijezdo od kojih neke ose imaju traktore, neke PTSP, a neke oboje”. Najveće osinje gnijezdo čak ima svoje stranke s kojima se obično mora koalirati da bi se uopće došlo u priliku upravljati državom.
Ova vlada je na početku imala priliku krenuti u ozbiljne reforme i smanjenje države, ali su za to bili nedovoljno hrabri i sposobni.
@ Rinzaj
Okani se teorija zavjera i čitaj provjerene izvore.
@ Mister
Potpisujem. I ja tvrdim da je Linić u pravu samo djelomično. Ponavljam, najveći problem svake vlade i ponajviše svakog ministra financija jest da je "svaka stavka proračuna osinje gnijezdo od kojih neke ose imaju traktore, neke PTSP, a neke oboje". Najveće osinje gnijezdo čak ima svoje stranke s kojima se obično mora koalirati da bi se uopće došlo u priliku upravljati državom.
Ova vlada je na početku imala priliku krenuti u ozbiljne reforme i smanjenje države, ali su za to bili nedovoljno hrabri i sposobni.
Ne smije biti nikakvih osinjih gnijezda. Sve sto se moze smanjii i racionalizirati – to treba napraviti. A lova koja ce se tu ustedjeti je lova od koje ce supstituirati prvotini pad prihoda od poreznog rasterećenja.
Al IMO bilo bi krivo samnjivati rashode proračuna i taj “višak” love koristiti za otplatu dugova jer kratkoročno i srednjeročno nisi ništa postigao osim daljnjeg smanjenja bdp-a tj. daljnjeg pada standarda. Nama trenutni prioritet ne smije biti samo smanjivanje dugova, već pokretanje gospodarstva na zdravoj osnovi. Kada se to riješi, tada će i dugove biti zntno lakše otplaćivati.
IMO u raspravi se je propustio uočiti ključan detalj; Linić ne govori o Vračanju Duga (smanjenju Iznosa Glavnice) već o Podmirenju Dospjelih rata Kredita (Pozajmica).
Dospjele Obaveze se vraćaju novim Zaduživanjem (Reporgramiranjem Duga); bili bismo sretni kada bismo mogli podmiriti Trošak Kamata (na Kredite/Pozajmice).
Dug (Ukupni Iznos) RH kao i velike večine zemalja raste; kada bi se željelo (a to gotovo nitko i ne zagovara) u najboljem slučaju smanjila bi se stopa rasta Duga.
Npr. ako je Deficit u 2013. 10 milijardi kn, u 2014. recimo 9, u 2015 8 a ako budemo velike sreće u 2020. recimo 5 milijardi
To znači da su za te Iznose Troškovi Proračuna veći od Prihoda te da se za taj Iznos povečava Ukupan Dug (Države – dug građana i kompanija je zasebna tema)
Pojednostavljeno, sa uštedama (u pozitivnom scenariju) Dug će porast oko 80 milijardi.
Zašto Prodati dio (neiskorištene) Imovine ?
Bankari nisu vise spremni značajno povečati Ukupan Iznos Pozajmica (Dug Države) bez značajnijeg povečanja kamata što bi (barem nekoliko godina) opravdalo povećani rizik rasta Duga na Iznos koji RH ne će moći vračati
Zaduživali bi se građani, stručnjaci i Slavko (a tek političari) kao ‘blesavi’ da Bankare ne ‘vata prpa’ kako će se Dug vratiti
Nema alternative ozbiljnim rezovima, smanjenju troškova.
Štednja je nužna čak i onima koji imaju višak novaca (prihoda, sredstava) – ili će uskoro i sami morati pozajmivati
S pozitivne strane; u krizi se ‘probijaju’ istine da Dugove treba vraćati, racionalno trošiti i umjereno zaduživati
Živjela Kriza