„Odricanje od potraživanja“- to su ključne riječi izlaska iz krize! Odricanje od potraživanja, koja su uvjetovana „spašavanjem radnih mjesta“ i „nastavkom proizvodnje“. Dakle, nisu bezuvjetna, tako da se ne mogu veseliti svi dužnici, pogotovo ne oni koji su kupovali jahte, nogometne klubove,trošili u razne nepotrebne i nedostupne luksuze,a zanemarivali poslovne aktivnosti.
Ako je tomu tako, i ako tako to bude, onda navedenu političku aktivnost ove vlade možemo interpretirati kao obeštećenje za „tranzicijsku vladavinu“ nesposobnih prethodnika. Međutim, kako obeštetiti one koji su poslovno „umrli“? Koji su nesretno, ne svojom krivnjom „poslovno mrtvi“? Kako obeštetiti nesretne djelatnike(ce),vlasnike,menadžere,vjerovnike, koji su žrtve nesposobnih„tranzicijskih vladara“, tajkunskih vladara i njihovih partnera „toksičnih kreditora“? Može li se osnovati na primjer, neki fond koji bi obeštetio i te osobe i osobnosti?
Zašto se misli da su odricanja od nečega jedina mogća riješenja. Ne trebamo se radovati tome da se neko mora odricati, jer to nam ničemu ne služi. Da banke treba pozvati na odgovornost, treba. Ali možda bi bolja idea bila kad bi ih se nekako natjeralo da lakše dođemo do kredita i time dozvolimo njima da zarade a i pokrenemo potrošnju. Oporezivati njihovu dobit, smanjiti im naknade za sve i svašta, blokirati im izliv dobiti u matične kuće, smanjiti in obveznu rezervu. Ako nekome regulativno smanjujemo dobit, to je miješanje u nečiju kalkulaciju i to je u slobodnim ekonomijama najveći grijeh koji možemo napraviti, a nisam siguran da je svrsi shodan. Banke će sigurno svoja odricanja naplatiti. Od koga, nego od nas.
opet će ga nasanjkati
Banke itekako profitiraju od regulatornih privilegija tako da im se nema što oduzimati već onemogućiti njima da oduzimaju…
Nabiti im obsaveznu rezervu na 50% i ukinuti im jamstva na štednju…to su dvije najveće privilegije koje im omogućuju
tiskanje nova bez pokrića…Pravi kapitalizam je robni standard,sustav sa centralnom bankom nije kapitalistički..već planski…
Što se tiče stranih ulaganja,nama trebaju partnerstva a ne ulaganja,a pogotovo ne preuzimanja…
Strana ulaganja vode ka katastrofi
IZVOR: SEEBIZ
Njujork — Otvaranje vrata stranim ulaganjima ima katastrofalne posledice i vodi ka ekonomskoj nestabilnosti, kaže Džozef Stiglic, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju.
“Nedovoljno regulisano tržište kapitala i liberalizacija finansijskog tržišta može doprineti nestabilnosti, a nestabilnost je loša za (privredni) rast i loša je za one koji su siromašni”, rekao je Stiglic na seminaru „Rats Azije“ koji je održao na Univerzitetu Kolumbija.
On je poručio da otvaranje finansijskog tržišta i liberalizacije tržišta kapitala nisu donele brži i održiv ekonomski rast, nego su dosledno vodile ka nestabilnosti.