Od rada jos nitko nije umro, tako da, znate sta vam je ciniti…

I sto se mene tice mozete sutra pomrijeti. Predstavljate samo trosak. VELIKI.

Broj zaposlenih u Ministarstvu poljoprivrede od prosinca 2002. do 29. srpnja 2013. rastao je s 413 na 939 službenika i namještenika plus 10 dužnosnika. Međutim, ovaj golemi skok zapravo nije konačna brojka o bujanju administracije u ovom resoru.

25,97posto budžeta Ministarstva poljoprivrede troši se na administraciju

Naime, u međuvremenu se pod “skutima” ministarstva razvilo nekoliko agencija i centara u kojima je danas sveukupno zaposleno više 1500 osoba. Prema odgovoru Ministarstva uprave samo Agencija za plaćanja trenutačno broji 580 zaposlenika. Do kraja ove godine, najavio je proljetos u Poslovnom dnevniku ravnatelj Ante Pezo, bit će ih 650 i to navodno zbog kriterija uvjetovanih od Europske komisije. Hrvatska poljoprivredna agencija zapošljava 317 osoba, Centar za poljoprivredu, hranu i selo 157, Agencija za hranu 21. Ministarstvu uprave (premda u dostavljenom odgovoru navodi da je izrađen u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede) nepoznato je koliko osoba radi u Poljoprivredno-savjetodavnoj službi i Agenciji za poljoprivredno zemljište.

Zbroje li se podaci iz Ministarstva uprave uz vrlo pouzdanu procjenu da u Savjetodavnoj službi ima oko 220 djelatnika, a u Agenciji za poljoprivredno zemljište najmanje tridesetak, uz najavljeno zapošljavanje u Agenciji za plaćanja do kraja 2013. broj zaposlenih u ovom će resoru iznositi između 2274 i 2344. Sam ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina nedugo je pak izjavio da kormilari timom koji broji oko 2600 zaposlenih. Time je potvrdio da je unatrag desetak godina u tom ministarstvu zaposlenost povećana za čak pet i pol puta.

150posto su od 2007. do 2013. porasli troškovi administracije

Bujanje zaposlenosti posljedično donosi veće rashode pa je tako ukupni trošak administracije (bruto plaće i materijalni rashodi) u ovom resoru državni proračun 2002. stajao 142 milijuna kuna dok bi ove godine mogao dosegnuti više od 943 milijuna kuna. Ukupni rashodi Ministarstva poljoprivrede u 2002. iznosili su 2,15 milijardi kuna što znači da je na administraciju potrošeno manje od sedam posto dok će u 2013. ostanu li na snazi usvojeni parametri trošak administracije pojesti čak 25,97 posto od ukupnih rashoda koji su planirani na 3,63 milijarde kuna.

U recesiji rasla administracija
Još 2007. administracija je godišnje trošila oko 11 posto ukupnog proračuna dodijeljenog Ministarstvu poljoprivrede, od te godine udjel raste munjevito. Činjenica da će ove godine svaka četvrta kuna iz blagajne Ministarstva poljoprivrede završiti ne na razvoju poljoprivrede već kao administrativni trošak zapanjujuća je. Pogotovo zna li se da je udjel poljoprivrednih potpora u ukupnom državnom proračunu primjerice 2004. iznosio 2,19 posto dok će za 2013. pasti na 2,17 posto. Ovo je snažan argument ne samo u rukama poljoprivrednika koji i dalje Jakovinu prozivaju radi necjelovite isplate potpora za 2012. i najavljuju vruću jesen. U razdoblju koje je trebalo znatno angažiranije iskoristiti za pripremu nacionalnog agrara za utakmicu na zajedničkom europskom tržištu te poljoprivredna gospodarstva učiniti konkurentnijim zakazala su sva tri ministra: Čobanković, Pankretić i Jakovina koji su se u ovom resoru izmijenili između 2002. i 2013.

Lažna tržišna ekonomija
Umjesto da ciljano sav raspoloživi potencijal planski upregnu u sektore u kojima Hrvatska ima ne samo golemi potencijal već i nedostižne prednosti zbog klimatskih pogodnosti naspram najvećeg broja članica EU oni su množili administraciju, a poljoprivrednike prepustili zamkama tržišta ustrajući u stavu da se farmeri sami moraju snaći jer, Hrvatska se odlučila za tržišnu, a ne dogovornu ekonomiju. Unatoč činjenici da EU redovito kroji sedmogodišnje planove.U tom košmaru relativno zadovoljavajuće zvuče podaci da je 2002. uz 1,8 milijardi kuna potpora otkupljena poljoprivredna proizvodnja vrijedila 5,4 milijarde kuna dok su za 2012. poljoprivrednicima isplaćene potpore u visini 2,4 milijarde kuna, a otkupljena poljoprivredna proizvodnja dosegnula je 9,6 milijardi

Zašto uvijek pomagati jednu skupinu građana.Zašto nebi počeli pomagati zaposlene u privatnom sektoru,to bi bilo učinkovitije od bačenih milijardi u poljoprivredu.Uvoz poljop.proiz.raste.
Liniću nedaj cirkusantima ni lipe više.

vidim da političko-medijsko pranje mozga putem nametanja dežurnih krivaca i politike zavadi pa vladaj našlo plodno tlo među članovima PDa…rađe se malo informirajte o problemima seljaka umijesto da pušite medijsko-politićko licemjerje

-nisu seljaci izmislili poticaje, uveo ih je upravo političar na lobiranje interesnih mecena a seljaci su tu tek kolateral koje politika sada nastoji iskljućiti…međutim, nema tu oš-neš bangladeš, seljaci su u pravu, ako im po zakonu ide poticaj onda im ga treba isplatiti dok se isti zakonom ne ukine, to se inaće zove pravna država…

…isto tako kao i sa seljacima, po zakonu treba od svih privatizacija uplatiti 7% u fond HB koje ministar sada nastoji izigrati demagogijom da će 140 M od privatizacije CROSa rađe dati za školovanje djece HRVI…kolika je to demagogija i licemjerje govori upravo podatak da je rat završio prije 18 god. i koliko te djece koja bi eventualno školovala od toga novca danas imaju godina…25,30,35,40 i koliko njih danas ima svoju djecu…dakle sasvim je jasno da će se ti novci zamračiti i potrošiti za potrebe partije samo ne za ono što bi eventualno bili namjenjeni po zakonu, stoga bi Liniću savršeno odgovaralo da dio Hr građana pomre i tako sve ostane samo partiji i podobnima

dok je ovaca nema straha da ćemo umrijeti od gladi…prilično neinteligentne životinje, ali za prehrau su OK…a najbolje je mladu ovcu tj. ovchicu na ražanj pa da vidiš gušta [emo_zloban]

Interesantan post d_sh

Mislim da bi se vlada trebala ozbiljno zapitati nad ovim. Ljudi vise ne zele placati masivnu administraciju u Zagrebu koja nicemu ne sluzi i koja je svrha sama sebi.

Daljni rast poreza i nameta moze dovesti ne samo do ekonomske nego i politicke destabilizacije zemlje. Krajnje je vrijeme da se prestane sa uhljebljivanjem i pocne sa otpustanjima drzavne administracije.

Pitanje:

U kojoj mjeri su ovaj rast poljoprivredne proizvodnje sa 5,4 milijarde na 9,6 milijardi zasluzni Agrokor i veliki proizvodjaci, a u kojoj mjeri ostali proizvodjaci? Ako se izuzme Agrokor koliko su rasli poticaji od 2002-e kao funkcija rasta proizvodnje? Odnosno, da li mali proizvodjac koji proizvodi danas istu vrijednost kao prije 10 godina, prima manje, isto ili vise poticaja?

To je smijesno sve skupa. Zasto bi se isplacivali poticaji za cijenu psenice. To je glupava izgubljena bitka i jako skupa demogogijaa. Zasto ne poticati proizvodnju borovnica ili tako necega na cemu se moze napraviti profit? Borovnice drze ogromnu cijenu. Ili ne znam, nekog drugog proizvoda. Kud ste u psenicu zapeli kad se u Kini i Juznoj Americi proizvodi besplatno. Poticaji moraju biti upravo to – poticaji za razvoj profitabilne poljoprivrede, a ne resurs za SANIRANJE PROPALIH PLANOVA ljudi koji ne znaju sto ce sa sobom. To su gliuposti. Po definiciji POTICATI treba nesto sto moze uspjeti. A ne nesto sto je vec davno propalo. Samo ovo da ja kazem u nekom uhljeebskom ministarstvu mislim da bi me gledali blijedo i rekli…da oni ti vec neko vrijeme nije u Hrvatskoj pa malo sanja i prica glupiosti. I jos jedna stvar: KKOJI ‘K’ JE POTREBNO 1500 ljudi u Min Poljoprivrede? Za sto? Kreirali ste sustav koji je izmakao kontroli i postao sam sebi svrha!!!

i ZASTO je GLIUPO na LISTI ZABRANJENIH rijeci Poslovnog Dnevnika? Mislim smijesno. U RH zabraniti rijeci GLUIPO, a toliko GLUup..IH stvari koje se moraju nazvati tom rijecju ! 🙂

Ako smo nesto znali raditi onda je to bilo galebarenje i obrađivanje zemlje.
Ne znam kako smo oboje uspjeli sje…ti ali više proizvodnje na selu nema kao niti stočarstva. A to je bilo plansko uništavanje što god tko rekao o tome jer znam o čemu se radi.
A od toga smo mogli živjeti! I ne samo mi nego i naši potomci.
Ovako ćemo ostati primjer sluga i kočijaša koji za bolje nismo.

Al ne možeš jest kruh napravljen samo od borovnica, ne? A pšenicu ćemo uvozit? I šta onda kad bude neki globalni poremećaj plaćat češ kruh 30 kuna?

Poticaje imaju i sve druge europske države i zna se zašto su oni uvedeni. Ono što druge europske države isto imaju, a mi ne, su jasna pravila igre – mora se točno znati koliko će iznositi poticaji za određenu kulturu, moraju se isplatiti na vrijeme i MORA se kontrolirati kome idu, tako da završavaju na pravom mjestu. I to je sva mudrost.

Onaj gore članak lijepo kaže da se broj ljudi i love koje potroši ministarstvo poljoprivrede enormno povećao. Rezultati – nema ih. Vjerojatno je i s ostalim ministarstvima. Gomila love ode na to, na ništa. A kao rezultat toga, moraš uzet kome možeš (realnom sektoru, poljoprivredi) što više da se taj parazitski sustav ne bi urušio.

A što se tiče blokada cesta – to je sran.e. Neće ništa postići samo će navući bijes ostalih na sebe. KAo što Pero7 kaže – nek tuže državu, sad smo u EU.

Što se tiče cijene pšenice – sad smo u EU, nek se konačno udruže u neke zadruge i prodaju onom tko da više. Il nek uzgajaju i borovnice uz pšenicu 🙂