U slijedu ovih pitanja, možemo postaviti i ovo: nije li, onda, lex Agrokor upravo spriječio skrivanje tog možebitnog kriminala? Ako je Todoriću kredit samo poslužio kao paravan za pranje novca, a Rusima za preuzimanje Agrokora, nije li lex Agrokor onda bio obrana od ove vrste suradnje Todorića i Rusa i takvog načina preuzimanja koncerna?
Pročitajte više na: https://m.vecernji.hr/premium/agrokor-sberbank-rusija-dmitrij-medvedev-1202383 – m.vecernji.hr
Temelj navedenog članka se nalazi u pitanju: Ako, s druge strane, ruska državna banka ulazi u posao financiranja prezadužene tvrtke, kojoj nitko drugi ne želi pozajmiti novac, koji je tu još njezin interes, ako nije samo financijski? Već takvo pitanje je postavljeno tako da sugerira odgovor i pretpostavlja nešto što autor ne može znati. Kao prvo, ne postoje nikakve indikacije da je Sberbank znao da je Agrokor prezadužen do te mjere da neće moći vratiti kredit, da je takvo nešto bilo općepoznato cijene Todexa ne bi u to vrijeme držale tako visoku cijenu. Druga pogreška je to da se presumira da je Sberbankova stvarna namjera preuzimanje Agrokora, iako ni to nije izvjesno, već je realnije da će čekati dok se dionice Todexa ne oporave i zatim ih prodati kako bi namirili čim je veći mogući dio svoje tražbine, a ovakvo stanje potvrđuju i izjave drugog čovjeka Sberbanka, koji tvrdi da namjeravaju prodati dionice unutar nekoliko godina. Treća pogreška je u pitanju da li je lex Agrokor obrana od suradnje Todorića i Rusa radi preuzimanja koncerna Agrokor? Da lex Agrokora nije bilo, nego da se provodi stečajni postupak isključivo nad insolventnim kompanijama unutar Agrokora, rezultat takvog stanja bi bio taj da bi dobili puno manji dio koncerna Agrokor nego na ovaj način. Tako da, ako je lex Agrokor i trebao funkcionirati kao obrana, što nije, bio je vrlo kontraproduktivan i omogućio Rusima preuzimanje kakvo ne bi bilo moguće da se provodio stečajni postupak. Jedini dio koji je meni impresivan u tom članku je što je novinar imao dovoljno muda da stavi svoje ime i prezime iza ovakvog članka, koji bi valjda trebao biti duboki i drukčiji uvid u situaciju, ali je duboko nelogičan i sugestivan u više navrata.
U slijedu ovih pitanja, možemo postaviti i ovo: nije li, onda, lex Agrokor upravo spriječio skrivanje tog možebitnog kriminala? Ako je Todoriću kredit samo poslužio kao paravan za pranje novca, a Rusima za preuzimanje Agrokora, nije li lex Agrokor onda bio obrana od ove vrste suradnje Todorića i Rusa i takvog načina preuzimanja koncerna?
Pročitajte više na: https://m.vecernji.hr/premium/agrokor-sberbank-rusija-dmitrij-medvedev-1202383 – m.vecernji.hr
Temelj navedenog članka se nalazi u pitanju: Ako, s druge strane, ruska državna banka ulazi u posao financiranja prezadužene tvrtke, kojoj nitko drugi ne želi pozajmiti novac, koji je tu još njezin interes, ako nije samo financijski? Već takvo pitanje je postavljeno tako da sugerira odgovor i pretpostavlja nešto što autor ne može znati. Kao prvo, ne postoje nikakve indikacije da je Sberbank znao da je Agrokor prezadužen do te mjere da neće moći vratiti kredit, da je takvo nešto bilo općepoznato cijene Todexa ne bi u to vrijeme držale tako visoku cijenu. Druga pogreška je to da se presumira da je Sberbankova stvarna namjera preuzimanje Agrokora, iako ni to nije izvjesno, već je realnije da će čekati dok se dionice Todexa ne oporave i zatim ih prodati kako bi namirili čim je veći mogući dio svoje tražbine, a ovakvo stanje potvrđuju i izjave drugog čovjeka Sberbanka, koji tvrdi da namjeravaju prodati dionice unutar nekoliko godina. Treća pogreška je u pitanju da li je lex Agrokor obrana od suradnje Todorića i Rusa radi preuzimanja koncerna Agrokor? Da lex Agrokora nije bilo, nego da se provodi stečajni postupak isključivo nad insolventnim kompanijama unutar Agrokora, rezultat takvog stanja bi bio taj da bi dobili puno manji dio koncerna Agrokor nego na ovaj način. Tako da, ako je lex Agrokor i trebao funkcionirati kao obrana, što nije, bio je vrlo kontraproduktivan i omogućio Rusima preuzimanje kakvo ne bi bilo moguće da se provodio stečajni postupak. Jedini dio koji je meni impresivan u tom članku je što je novinar imao dovoljno muda da stavi svoje ime i prezime iza ovakvog članka, koji bi valjda trebao biti duboki i drukčiji uvid u situaciju, ali je duboko nelogičan i sugestivan u više navrata.
[/quote]
Kaj god.
https://www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=vijesti&id=2002840
Skupstina 13.7!
Komedija!
AZ je u zahtjevu tražio da se skupština mora održati najkasnije do 3.7.2018.
Ma boli njih za zahtjeve dionicara.
Uh…
Sve to nam ide u prilog…
Vidi se da su i u upravi ljudi koji rade protiv interesa dioničara što se vidi iz datuma koji je zakazan za održavanje skupštine. Zamijenjuju se i članovi NO podobnima za koje se zna da će lobirati za priznavanje jamstava. Sve više ima elemenata za zajedničku tužbu. Dioničari, učlanjujte se u udrugu i ne čekajte da za vas netko učini ono što sami morate učiniti za sebe.
Udruga je trenutno jedino mjesto s kojeg mozemo braniti svoje pozicije. Udruga NIJE Agram. Udruga smo svi mi!
Perusko je svakim danom u sve vecim problemima. Mi ga svim zakonitim rjesenjima moramo pokusati gurnuti u provaliju. Ponavljam zakonitim da ne bi netko zakljucio kako zagovaram nasilje.
Gubitak po dionici 2017:
10.451,46 kuna , koliki je bvps sada.
Neto gubitak cca 3 mlrd kuna.
Dojam sa skupštine : otvaranje skupštine isto kao i prošli put , predcjedavajući je bio isto kao i prošli put, otvaranje točke 2, onda nam je gospodin iz uprave pročitao nekakva “obrazložljenja” po tim točkama , uglavnom kako su se fokusirali na operativnu dobit, radnike i dobavljače, da je račun bio u blokadi, nemogu pronači radnike, itd . Za jamstva je spomenuo da su TU već od 2013 godine i kako “nisu oni krivi” , kako oni nisu ništa mogli već je sve radila izvanredna uprava, kako je uprava se konzultirala sa pravnicima i savjetnicima koji su ih savjetovali da su jamstva valjana, uglavnom sam ja dobio dojam da smo mi dioničari krivi što su oni potpisali jamstva.
Onda su krenula pitanja: predstavnici miriovinskih fondova su pitali (nešto u stilu) dali se još vode nekakve parnice protiv LEDA (ili tako nešto) , uprava je odgovorila da da i “nešto” s Adrisom , Alkom i još nekima meni nepoznatima, ponovno mirovinski pitaju dali je uprava Leda dostavila nekom sudu (mislim opčinskom) nekakvu dokumentaciju koju baš ne kužim , opet mirovinski traže da se daju imena i prezimena osoba koji su sastavili elaborate(ili nešto slično) po kojima su jamstva valjana i te elaborate, ponovno su mirovinski napali upravu da nije samo izvaredna uprava za sve kriva već je i uprava Leda kriva (to je bilo jedno kratko prepucavanje sa odvjetničkim spikama koje nisam stigao sve polovit).
Onda se javila jedna gospođa koja je rekla da je radila u Ledu više od 30 godina i nije joj jasno kako nije bilo novaca za dobavljače , nije joj jasno kako su uspjeli napravit da je račun u blokadi, naglasila je da su sve vrijedne i pametne ljude otjerali (koji nisu htjeli potpisat jamstva) , naglasila je da su radnici stajali u redu da bi radili u Ledu a sada kao nemogu naći radnike i tražila je da se dostave imena i prezimena osoba koja su potpisali jamstva .
Onda se je javio gospodin sa opravdanjem da se u večini okolnih država takva jamstva smatraju pogodovanju jednom dioničaru te su zbog toga ništetna (nešto u tom stilu).
Javilo se još par osoba i postavilo nekoliko “odvjetničkih” pitanja.
Sva pitanja su zapisana i na ta pitanja je uprava se obvezala da će odgovorit u najkračem mogučem roku.
Bilo nas je manje nego prošli put, i to je sve što sam uspio popamtit.
Zanimljivo. Ulogirao sam se da pozdravim Tomislava i Maju. Nase stare prijatelje, a u kontekstu prethodnog komentara. Neka nemirno spavaju.
Sve ce doci na svoje. Sve mi znamo.
Pozivam upravu da odgovori ljudima na pitanja. Al UPRAVA TO NE MOZE i odgovorno tvrdim da nece dati cijelovite i potpune odgovore. Zasto? Ima vremena i o tome cemo pisati kad dodje vrijeme.