Baš me zanima da li ti bogataši žive kao podstanari i bacaju svaki mjesec u vjetar 3000 kuna dok stanodavac otplaćuje kredit za taj stan sa najamninom koju istima naplaćuju.
Bravo! To sam i ja htio pitat. AKo je to tako loša investicija, kako to da bogati nikad nisu podstanari?
[/quote]
Jesu,vrlo cesto.Zive po iznajmljenim kucama i hotelskim apartmanima.Umjesto u kuce investiraju u biznis.Mnogi dio novca investiraju u REIT-ove koji im nose redovne dividende i povrate kapitala svaka 2-3 mjeseca i od toga financiraju stanovanje.Mobilni su i troskovi stanovanja su im manji,a nisu izvrgnuti brigama o promjeni vrijednosti nekretnine.
Slažem se da je lokacija najvažnija stvar prilikom kupnje.
U ruralnim dijelovima RH cijene su drastično pale, s druge strane ljudi mogu tamo za 20-30 tisuća Eura riješiti stambeno pitanje.
I tamo bi morali plaćati najam da to ne naprave …ne 3.000 kn nego recimo 1.000 kn.
Razlika između najma stana i kredita je premala da bi se ljudima isplatilo biti u najmu.
S druge strane hrvati jednostavno ne znaju investirati i štedjeti na neki drugi način
eto vidiš kolega, o tome govorim, dakle može se stanovati i ispod 1500kn mj. ali ne u zg., može se kupiti ili unajmiti stan u ivaniću, zaprešiću ili jastrebarskom i putovati na posao, vlakom si za 30 min u centru zg ali mlađi bi preskakali i odmah na ferrarija pa tako uđu u dužničko ropstvo i zaokupljeni su narednih 30 najproduktivnijh god. u životu pojedinca a dokle god postoje takvi koji skupo unajmljluju ili kupuju nekretnine na lokacijama u zg dotle će biti i investitora koji će računati na te iste.
također, kredit od 100k eur u konačnici košta 180k eur, dakle 80 k eur razlike ili jedan manji stan…da li će nekretnina danas plaćena 100k. eur za 30 god vrijediti 180k eur ili je ipak realnije očekivati da neće, da li će to biti 30 zlatnih godina u komadu ili je realnije očekivati i koju gladnu, da li će se brak ili posao održati, nedo bog oboliti i drugi crnjaci….ne sve to treba misliti kod uzimanja kredita za razliku od najma
dakle, mlađi kolege koji riješavate stambeno pitanje, moja preporuka je krenite isključivo od sebe, radite i štedite, kada uštedite bar trećinu, stisnite roditelje i familiju za drugu trećinu i tek onda uđite u kredit ali zaboravite dobre i nove aute, najnovije iphone, brandirane đinđe i sl. snobovske troškove pa da vidiš vlasništvo stana u 10 godina a vi još mladi, pozicija na poslu, iskusniji i bez noćnih mora oko rate i troškova kredita…e to bi dalje trebao biti jedan dobar život
Barbosa, zadnji pasus Vašeg teksta je definitivno dobar prijedlog za mlade.
Ja ću osobno jednog dana dati djetetu dobar dio ili koliko već ali tek kad vidim da ono stvara/štedi/ da ide pravim putem inače će ovo što mu dam ako nema u glavi brzo “riješiti”.
Takvo mišljenje izrečeno u članku može imati samo investitor u kompanije koje žive od iznajmljivanja stanova. Pa se eto i Nijemcima dogodilo da su požalili što su kompanijama prepustile većinu nekretnina te sada žive kao podstanari koje se po potrebi izbacuje kada se investitorima svidi – a mirovine su smanjene do te mjere da više nema nikakve sigurnosti u sustav cjeloživotnog najma.
Nekretnine su ostale solidna investicija, a oni koji vas odvraćaju od njih imaju dijametralno suprotni interes od vašega.
Mlada sam osoba koja razmišlja o kreditu za stan, pa imam par pitanja vezano za logiku iza ovog članka. Prvo ću spomenit da sam istu liniju ramišljanja već primjetio u “how to get rich” best sellerima, pa moram rec da sam u startu skeptican. Netko je u komentarima poviše spomenuo da kredit od 100 000 eura, na kraju platite 180 000 eura, ali po web stranicama hrvatskih banaka i njihovih kreditinih kaluklatora, ta cifra je bliza 125 – 130 tisuca eura, što je puno manje, neznam jeli se to možda odnosi na nekakve skrivene troškove, volio bih čuti neko pojašnjenje.
Moja računica (100 000 eura u 15 godina, trenutni najam cca 300 eura) je otprilike takva da u slučaju da ne uzimam kredit nego nastavljam plačati stanarinu i ratu kredita stavljam na štednju, pa taj novac iskoristim za kupnju stana, ostajem u minusu od oko 200 000 kn što je razlika između plačenog najma u međuvremenu i ukupne kamate (25 – 30k eura) stambenog kredita. Kao mlada osoba imam priliku prijavit se za državni poticaj za kupnju prve nekretnine koja za razvijeniju sredinu nudi sudjelovanje u otplati rate kredita u iznosu od 30% unutar prvih 5 godina (za manje razvijene i do 50%) , a kao dodatnu demografksu mjeru nude i + 2 godine u slučaju da u periodu kredita dobijem dijete. S tom subvencijom gubitak od najma postaje i veči od onih spomenutih 200 000.
Razumijem da je logika da ostajanjen u podstanarstvu ratu kredita mogu uložiti, ali za nešto važno kao stambeno pitanje to ulaganje bi trebalo biti poprilično sigurno jer se inače praktički kockam sa životom. Dakle moje pitanje bi bilo, koji je konkretan savjet za mlade ljude, što da naprave s novcem ako se odluče ne uzimati kredit kao što članak predlaže, na koji način ga mogu uložiti da na siguran način nadoknade razliku koju će u međuvremenu izgubiti najmom.
Djelim mišljenje iz članka , razumijem kako uvijek ovakvi članci donose pomutnje jer ljudi su dosta emotivni po pitanju takvih odluka , slažem se i sa nekim komentarima , imao sam prilike s 21 godinom i poslom na neodređeno dići kredit , društveni pritisak u to doba je bio strahovit , novac dosta jeftin banke su se reklamirale i natjecale prosječna stambena kamata je iznosila 6% EKS , sada su kamate niže , ljudi u mom okruženju su dizali kredite kao da kupuju bombone , i bio sam 8 svjetsko cudo jer necu dici kredit za ništa , slušao sam priče nemoj najam plaćati , kupi si auto , kad ces ako neces sada , stan ce ti ostati djeci ( koju nisam niti imao , niti ih imam trenutno ) , naravno paralelno s pritiskom takvog tipa , slušao sam i ljudske ne baš tako sjajne financijske situacije i tipa rečenice dobro još samo 20 gldina kredita , danas 12 godina nakon toga , iznimno sam sretan što NISAM podigao kredit , izbjegao sam sudbinu ljudi koji su podigli kredite u Švicarskom Franku , nisam pretjerano pametan samo sam procjenio da je bolje da to ne učinim . Pokazalo se kao dobra odluka , sasvim slučajno . Danas od ISTIH tih slušam kako eto lako meni jer nemam KREDIT 🙂 Naravno trenutno su ljudi još i opušteni , panika i nemoć koja se osjećala kada je Švicarac podvljao te oči u strahu koje ne znaju hoce li moci podmiriti sve tekuce obaveze i taj osjecaj nemoci koji se osjetio kod ljudi , navelo me samo na jednu stvar , a to je da NIKADA ne posuđujem NOVAC od NIKOGA , a ponajmanje od banaka . Sve ove tragične podstanarske priče su doista dno dna , međutim iz stana izađeš , snađeš se , naravno stresno je kada imaš obitelj . Osobno priej odabirem najam vec 10 godina nego da priživljavam stresove kao moji gore opisani kolege , taj mir mi nikakva betonska 4 zida neće vratiti taman da su MOJA , iako niste vi vlasnik nekretnine dok ne otplatite potraživanja prema banci , a čak i ako vam se dogodi nekakav problem , bolest , otkaz i sl. kad još imate Kredit na grbači odjednom ta 4 zida koja ste nazvali SVOJIM-a prije otplate zadnje rate banci , u tom momentu shvatite da zapravo ništa nemate , financije uvijek otvore neku debatu i ima raznih mišljenja , međutim stječem dojam , da je IMATI nekretninu nekakav IMPERATIV koji je istovremeno i velika financijska obaveza , koja se nastavlja i kad vam zivot donese malo veće izazove , i dalje uredno stigne rata za kredit stana VAŠEG a zapravo vlasništva banke . Što se tiče nasljeđivanja nekretnine , ne daj Bože nekog životnog problema koji se u 20 – 30 godina može dogoditi , ostavlja vas na vjetrometini i nezasticene i Vas i vašu obitelj . Jer ako vam se nešto dogodi djeca nasljeđuju stan da , ali nije isto nasljediti stan na kojem postoji dug prema banci za kupovinu istog i stan bez kreditnog opterecenja . Jer dugovi ne umiru uvijek ih netko mora platiti , a KREDIT je DUG . Kako god,to netko sebi može opravdavati kako želi , ali samo jedna osoba vraća tu obavezu banci , a to ste Vi . Nije UVIJEK grozna investicija , ali ako kupite stan da bi zivjeli i njemu to uopće nije investicija po definiciji .
Netko je u komentarima poviše spomenuo da kredit od 100 000 eura, na kraju platite 180 000 eura, ali po web stranicama hrvatskih banaka i njihovih kreditinih kaluklatora, ta cifra je bliza 125 – 130 tisuca eura, što je puno manje, neznam jeli se to možda odnosi na nekakve skrivene troškove, volio bih čuti neko pojašnjenje.
evo upravo na zaba kalkulatoru, kredit 100k eur na 30 god daje mj. anuitet od 426 eur x 360 iznosi 153.360 eur dok isti u kunama ispadne 167k eur i tu još pribrojiš razne bankine troškove i naknade, bilježnika, osiguranje, procjenu, tečajne razlike i dr, dolaziš vrlo blizu tih 80 k eur
ne znam gdje si ti to gledao ali ovo na zabi su komercijalni kalkulatori a ne neki demografsko poticajni i umjesto da tražiš pojašnjenja po forumu, odi si lijepo u banku i traži detaljan izračun…
Na istom tom kalkulatoru od Zabe, ali poanta je da kamata ovisi o broju godina kredita, spomenio sam u startu da računam sa kreditom od 15 godina i od tu visina kamate od 25 – 30 k eura, kada bi pričali o kreditu na 30 godina, onda istina to se približava više onaj cifri od 180 000 eura, tocnije 150 – 160. Ali s te strane treba računati i dodatnih 15 godina najma što na kraju računicu čini istom, čak malo veći ispadne gubitak od najma u tom slučaju nego gubitak od veće kamate kredita.
Naravno detaljan izračun banke je poželjan :D, nisan ni planirao donositi odluke isključivo na račun forum komentara, samo prezentiran kako ja vidim to pitanje koje je meni i velikom broju mladih u hrvatskoj vrlo aktualno i bitno, pa eto možda neko kaže nešto pametno šta može bit od konkretnije koristi nego ovaj članak koji je po meni dosta zavaravajuć.
Nema tu puno filozofije, sve je u računici kod koje treba biti oprezan i navesti sve prednosti i mane jedne i druge opcije. Prije par godina najmovi su bili jeftiniji, a krediti skuplji. Period od 30 godina je jako dug i samim time je uvelike podložan rizicima (promjene kamatnih stopa, cijena najmova, kao i ostalih osobnih promjena u čovjekovom životu). Također ovisi i o uspješnosti ulaganja te razlike novca koja nam ostaje u slučaju najma, pogotovo ako se ulaže u dionice koje su prilično rizične. Teško je tu biti pametan i reći što će biti isplativije kroz 30 godina…
sve je stvar potrebe, taiminga, lokacije i da li možete novac negdje drugdje uložiti po povoljnijim uvjetima, ne treba smetnuti s uma da se prije 10-ak godina novogradnja mogla kupiti do 40-ak % jeftinije nego je danas