Jedinstvena je prilika da se nakupljene frustracije, usmjere ka stvaranju jake i snažne EU. Nakupljenu negativnu energiju usmjeriti ka energičnom i motiviranom stvaranju EU , nove veće i snažnije. I nije to tako daleko kao što izgleda. Mogli bi se iznenaditi brzinom promjena u narednom razdoblju, prije svega jer su nakupljene frustracije od raspada velike, a potrebne nove mjere poprilično hitne. U biti vidi se horizont i način izlaska iz krize EU, nakon trogodišnje krize, a to je u ovom trenutku najvažnije.
kriza ……….. " kao oblik nakupina negativnosti i zagađenja"
Na prvom mjestu je "kriza morala i grijeha politickih struktura" kod nas uzrok i stanje negativnosti i zagađenja stoga to je oblast i sektor koji je potrebno prvo oćistiti i rjesiti
Kriza kao oblik nedostatka perspektive i zaustavljanja procesa je u direktnoj veze sa istim i treba odustati od cinjenja istih radnji i ocekivanja drugacijih rezultata
pogresno je ocekivati da promjena politicke opcije i ljudi dovodi avtomatizmom do promjena to je vise puta viđena prevara i laz "jer cjelokupna politicka scena je unaprijed dirigirana pragmaticna i nemoralna" stoga generira samo negativnost i jos vecu kaljuzu stoga je potrebno pomjeniti sistem i sustav vrijednosti iz politickog u strucnost iz hoštopleraja-osobne pragmaticnosti u sutav vrijednost izrazen u kvaliteti rezultata iz politicke podobnosti u strucnu podobnost itd.
jednostavno promjeniti sustav od izbornog do imenovanja izvrsnog dijela itd.
ima posla koliko hoceš bez dodira i utjecaja "tumacenja krize kao alibija za sve i svasta"
prostor je ogroman a volje nema ni u tragovima "nespremnost unapred dirigiranih struktura je na prvom mjestu uzrokavana neznanjem besvjesnim stanjem na isti nacin dolaska na pozicije po istoj matrici vodi obavezi nastavka i odbrani sustava jer iz tog se crpi moc i primitivni oblik samozadovoljstva
stoga i ona izjava o ukljucenju mozga svake cetiri godine bavljenje stranackio-politickim kadroviranjem
nanosenje materijalnih i inih steta drustvu i prihvacanje istih sa podsmjehom i šprdnjom govori o prioritetima samobitnosti i iskljucenja od izvorne funkcije i pozicije opceg dobra