Averzija prema riziku? Jedini komitent „uvijek gladna država“ odnosno „ državni fondovi…središnja i lokalna razina vlasti“ koji uz to „ ne pokazuju ozbiljne namjere štednje“
Oni koji štede i koji nemaju „ volje za nova kreditna zaduženja su građani i tvrtke“. No da li samo banke,tvrtke i građani pokazuju averziju prema riziku ili to na suptilan i perfidan način čini i država?
Moje mišljenje, odnosno moja radna hipoteza je ta: država nije osigurala i nije omogućila nastanak tržišta osiguranja komercijalnih kredita, a ono što je u tom pogledu učinila je monopol jedne jedine osiguravajuće tvrtke za komercijalne kredite. U toj tvrtci država je suvlasnik i amaterski se ponaša. Čak i kao suvlasnik nije spretna!
Eto to je moja radna hipoteza, a druga radna hipoteza je da osim državnog ne postoje drugi garancijski fondovi!
E sad objedinimo li te dvije radne hipoteze, onda nije ni čudo da ono malo tvrtki koje nisu navikli na „državnu sisu“ ne pokazuje ne averziju prema riziku, nego nezainteresiranost za razvoj već samo volju za preživljavanjem sve do ulaska u EU. E, a tada , to je moja prognoza, možemo očekivati prosperitet ne toliko od domaćih tvrtki, koliko od tvrtki koje će doći u Hrvatsku iz EU-a. To su one tvrtke čija sastavnica poslovanja je „rizik“ kao normalna,predvidljiva i kontrolirana i utrživa komponenta, za koje postoji tržište osiguranja i reosiguranja komercijalnih i inih rizika!i

averzija prema kreditima , prema bankama i prema svemu u financijskom sektoru. Jednostavno vidjeli ljudi da ih šišaju cijelo vrijem ko ovce, i da neki lijepo žive na njihovom dugogodišnjem trudu. Kredite uzimaju samo oni koji moraju, i to je sve nekakvo prolongiranje obveza. i onda na kraju dok se banke uredno uspoređuju s svojim maticama, pa za početak dajte ljudima 2000 eura plaće, pa se onda uspoređujte, a ne 3000 kuna.