Ljudi nemaju novaca, ne za kruh, kamoli za stan… niti za 1000eur nemoze se prodati. Katastrofa je mala rijec za ovo ovdje.

I banke ce uskoro polako krenuti prema potonucu, one im nece pomoci. Situacija kakva je bila 2007. nece biti vise nikad, to je to.

Nisam pisao na ovom forumu već više od godinu ali ne mogu ovo ne prokomentirati. Dakle, najbolji financijski proizvod koji se do sad pojavio na hrvatskom tržištu je pred kolapsom i nikako ne uspijeva razviti svoj puni potencijal i ukorijeniti se u glavama ovog naroda kao najbolji model rješavanja stambenog pitanja. Velike zasluge tome imaju vrli pametni ministri, i ograničavanje, smanjivanje i sad još i potpuno ukidanje poticaja. Probat ću objasnit ovu problematiku iz drugog kuta. Da bi svi dobili potpuniju sliku, imajte na umu samo ovo: Znate li koja je institucija u republici Austriji drugi najveći developer u segmentu izgradnje stanova i obiteljskih kuća. Ne znate, e pa to vam je gore spomenuti Wustenrot. Dakle, gore se kod njih štedi, pa r.Austrija na štednju poticaj, pa oni projektiraju i grade, pa onda na temelju štednje odobravaju kredite(mislim da je nepotrebno napominjati da su krediti s fix kta od cca 2,5 – 3,8% i nikako nisu u jednoj divnoj valuti kodnog imena CHF), malo se usput bave i osiguranjem (životnim, imovinskim, motornih vozila i plovila). I tako otkad im je najveća štedionica jedan od najvećih developera, nikako da se vidi nekakvo divljanje cijena nekretnina gore ili dolje, nikako da potražnja, nekim čudom, dođe u nesrazmjer s ponudom. Nekad davno ti su čudni ljudi izračunali da jedan, tada još austrijski šilling, dan kao poticaj za stambenu štednju, u roku od 4 godine vraća 2,7 austrijskih šilinga u proračun. Kako onda to u ovoj divnoj Hrvatskoj mi nikako ne možemo postići? Ili još bolje kome to nije u interesu da se ikad ovdje postigne? Valjda ne trebam spominjati niti to da se u istoj toj Austriji, poticaj po stambenoj štednji može iskoristiti isključivo prilikom podizanja namjenskog kredita za nekretninu (adaptacija, proširenje; kupnja, komunalno uređenje parcele) ili ukoliko se ušteđevinom kupuje ili radi isto to. Naravno da smo mi pametniji pa smo dozvolili da se poticaji nakon pet godina štednje podignu zajedno s ušteđevinom i da se potroše kako je kome po volji. I u tom grmu je glavni zec. Štedionice koje su osnovane kao firme kćeri neke od velikih banaka se i nisu potrgale u kreditiranju ili u osnovi o edukaciji ljudi o svim benefitima namjenske stambene štednje. Lakše je bilo naočigled jako liberalizirati tržište komercijalnih stambenih kredita i to odmah, odmah kupiti, nekretnine najsigurnija i najisplativija investicija, cijena im može samo rast,…. bla, bla, bla… bonitet vam je u k….cu, ali evo akcijske kta na CHF, nego razvijati jedan društveno korisan proizvod prema njegovom punom potencijalu. I sad se svi čudimo. Na zakone koje imamo. I na mozgove koji ih donose po partijskoj stezi. A trebali bi se pitati jesu li ti vrli mozgovi samo naše ogledalo: A znamo da su onakvi kakve smo ih zaslužili. Jer niti mi sami nismo niti bolji niti pametniji od njih. Jer da jesmo ni ti mozgovi ne bi išli po dvi marke na kilo.

PBZ stambena štedionica
koristili su državne poticaje, koji su uplaćivani svake godine prilično redovito, na štednju i poticaje obračunavali 3% kamate i nakon 5 godina štednje na sve moguće načine izbjegavali dati stambeni kredit po 4,88 % ugovorene fiksne kamate, na 6 Ugovora o stam.štednji, jer svi ugovori nisu bili iz iste godine i to je predstavljalo veliki problem da se ne mogu objediniti svi ugovori, umjesto toga mi osobna bankarica nudi komercijalni kredit po 6,75 % kamate na rok od 20 godina, doduše ne mogu reći, nije nudila CHF, ali svejedno pomislih, ova je žena luda! otkuda ona u banci?
ali danas je puno jasnije koja je bila stvarna uloga tih službenika, naravno da smo na kraju pokupili svoj novac, poticaje i kamate, u međuvremenu su pale cijene nekretnina i sada sam joj opet jadnoj zahvalan ni krivoj ni dužnoj

valjda bi korektniji naslov bio “još jedno uspješno realizirano linićevo poslovno ubojstvo; broj žrtava masovnog patološkog ubojice hrvatske privrede se povećava”.

ne razumijem su u problematiku i kane-ov post mi daje dobru informaciju, ali jednu zdravorazumsku stvar znam – u nekoliko zemalja u kojima sam bio gdje je pitanje rješavanja kvalitetnog i ekonomski održivog stanovanja dovedeno do perfekcije – u svim tim zemljama stambene štedionice imaju veliku snagu i utjecaj; u zemljama pak gdje caruju “slobodni” komercijalni stambeni krediti – to su zemlje najgorih socijalnih nejednakosti, masovnog siromaštva i groznih uvjeta stanovanja za većinu stanovništva.

koliko treba common sense-a da se zaključi da je ovo još jedan linićev sulud rušilački potez….

KANE je dao dobru analizu. Slazem se da je ovo jos jedna porezna katastrofa… samo zelim napomenuti koliko su nam prikriveno digli poreze/smanjili dohodak.

Uz sva podizanja, ukinute su olaksice, sad ce otici ovi poticaji, pa kad se sve to zbroji, negativan ucinak ej jako velik.

Recimo u Kanadi nema stambenih stedionica i jedino postoje slobodni komercijalni krediti.

To bi po tebi bila zemlja najgorih socijalnih nejednakosti, masovnog siromastva i groznih uvjeta stanovanja?

Nekretnina je investicija kao i svaka druga. Drzavno poticanje bilo koje investicije uvijek zavrsava masivnom dislokacijom kapitala i krahom trzista.

Stambene stedionice su nacin da se novac otme od sirotinje i stavi u dzep onima koji imaju viska novaca. Da bi stedio moras imati viska novaca. Drzava je uvela ogromne poreze na sirotinju i zaduzuje se po 6-7% da bi natprosjecno imucni brali poticaje na 5-6 depozita.

Ako vec brinete o sirotinji i socijalnim razlikama onda cete im najbolje pomoci tako da smanjite PDV na hranu i osnovne potrepstine.

nekretnina nije “investicija kao svaka druga” ako je riječ o nekretnini za osnovno stanovanje, kao što kruh i mlijeko nisu namirnice kao svake druge.

iako sam veliki pobornik liberalne ekonomije, smatram da je jako važno praviti razliku između elastične i neelastične potražnje.

bez kruha se ne može a bez stana ipak može, no tko nije u mogućnosti kupiti stan na razini minimalnih zathjeva za prostor i komfor, taj živi ispod elementarne razine komfora.

stambene štedionice diljem europe uspješno služe i sprječavanju napuhavanja cijena nekretnina, posebno nekretnina za osnovno stanovanje. to država samo djelomično intervenira kako bi spriječila deformacije potpuno slobodnog tržišta. za to, naravno, treba imati stručne i sposobne ljude. do malverzacija može doći samo ako ih država svjesno dopušta.

kanada je zemlja koja dan-danas vapi za imigrantima, i mislim da se ne može uspoređivati sa europskim zemljama i zemljama atraktivnijim za življenje.

što se tiče “superliberalizma” dovoljno je pogledati sad i spanjolsku – u sad postoje milijuni beskućnika, a istodobno se diljem zemlje nekretnine ruše jer ne mogu postići ni minimalnu isplativu cijenu.

u španjoljskoj je cijela ekonomija pala kad se počeo ispuhivati nekretninski balon, a istodobno većina ljudi ima ogromne probleme s rješavanjem stabmenog pitanja. takvih problema nema u austriji, nizozemskoj ili skandinavskim zemljama.

naša situacija pokazuje sve simptome preliberalnog tržišta stambenih nekretnina, gdje je “liberalizam” poslužio samo za umjetno napuhivanje cijena, a nikako za razvoj tržišta i ekonomije.

kako je kane spomenuo, već kad bi ukinuli mogućnost da se stambena štednja slobodno nenamjenski podiže nakon pet godine, već time bi se drastično smanjile mogućnosi makinacija. jednostavno bi se tvrdo odvojili oni koji štede da riješe životno pitanje od onih koji manipuliraju.

no vladi, kao i prošlim vladama, u srcu je sustav koji omogućava ekstraprofit priviliegiranim, a ne onaj koji daje javnu korist. što je najgore, neokomunistima to služi kao argument za opći napad na liberalizam, a stvar je u tome da su upravo komunistički političari hdz-a i sdp-a iz liberalizma izdvojilii samo ono najgore, a sve što je dobro blokirali. sve da se ispuni vječiti cilj lake zarade bez truda.