Nju treba uništiti. Pogledajte samo kakav pritisak rade na našu vladu u vezi brodogradilišta.
Naša brodogradilišta im smetaju, jer konkuriraju Korejskima, koja su u njihovom vlasništvu. To opravdavaju slobodnim tržištem i zaštitom tržišnog natjecanja. Kad smo već kod slobodnog tržišta, da kažem i to, da je njihova teorija da sve što nije profitabilno, dakle što ne može na tržištu opstati, treba propasti. Ali to pravilo važi samo za neke, iako tvrde da smo svi jednaki (sve svinje su jednake, samo su neke jednakije = Orwell), pa pitam se zašto onda sada u ovoj krizi nisu pustili da propadnu sve banke u EU i SAD-u, jer su po toj logici trebale propasti, zašto su automobilskoj industriji dali financijsku injekciju, zašto je samo Amerika, da spasi svoje gospodarstvo, žrtvovala preko tisuću petsto milijardi USD? Zar mi dotacijama ne spašavamo svoje g ospodarstvo? Zar nije bolje da im pomognemo sa dva tri milijuna $, nego da ti radnici završe na burzi, gdje će koštati proračun desetak puta više? Dakle mi sve slijepo vjerujemo tim bjelosvjetskim lažovima. Možda ćete reći da sam pregrub u iznošenju svojih ocjena. Ne nisam pregrub, ja sam očajan, mogu ovo pismo poslati i u novine, ali one ovakav tekst neće objaviti. Goebbels, Hitlerov šef propagande, za ove današnje managere propagande je bio dječji vrtić. Ovi danas su učenici Američkog agresivnog marketinga rođenog u potrošačkom društvu (Marketing, što je to ustvari?) Jedna definicija kaže da je potrošačko društvo izgradilo marketing, koji je sposoban čovjeka uvjeriti da kupi nešto što mu ne treba, za novac koji nema (kreditna kartica). To pak znači, da čovjeka treba nagovoriti da se što više zaduži, jer je onda s njime lakše vladati. Ako č ov jek nikome ništa ne duguje, tada si može puno toga dopustiti, ali ako duguje, za auto, za kuću ili stan, dovoljno mu je priprijetiti otkazom i čovjek šuti, jer ako ostane bez posla, ostat će bez svega, a nitko ne želi ostati bez egzistencije i dobara koja je stjecao mukotrpnim radom, pogotovo kada iza sebe ima obitelj, koja je svakom radniku svetinja. Koliko su lažljivi, sjetit ćete se i sami, kada Vas podsjetim na obećanja stranih banaka. Dok nisu imali pristup u RH, onda su nas uvjeravali da ako im otvorimo vrata, da ćemo imati kamatu istu kao i u njihovim matičnim državama (kod njih je sada kamata 2 do 3%, a kod nas 13%). Kada su ušli obećavali su tvrtkama, koje pređu k njima iz ondašnjeg SDK, da će im platni promet raditi besplatno. No naše tvrtke na to nisu nasjedale, pa su onda dr. Šošić i dr. Đodan javno popljuvali SDK, nazvavši SDK komunističkim mastodontom, koji treba ukinuti (jer takvo &a mp;scaro n;to ne postoji nigdje u svijetu), a poslovne subjekte prebaciti u poslovne banke. Napokon su donijeli zakon koji je tvrtke prisilio da račune i novac prebace u poslovne banke, ali tog časa više nijednoj banci nije palo na pamet održati obećanje o besplatnom platnom prometu, štoviše cijena platnog prometa je poskupjela otprilike pet puta, a tek koliko su povisili kamate?!? U tim istim bankama danas možete dobiti kredit za auto, kamion, ili bilo što drugo proizvedeno na zapadu u roku par sati do par dana, dok za recimo farmu krava kredit će naš seljak ganjati par godina. Naša vlast je po meni učinila najveći propust 1992. godine, kada je u predpristupnim ugovorima s EU potpisala da će otvoriti naše tržište europskim proizvodima i da će prodati banke. Tim potezom smo uništili domaću industriju, poljoprivredu i tržište novca – ili rečeno šahovskom terminologijom, poklonili smo protivniku kraljicu i topove. Da nastavim sa šahovskom terminologijom: naša vlada igra šah s EU, a ima znanje početnika, koji zna samo kako se vuku figure, dok protivnik zna desetak poteza unaprijed i unaprijed zna gdje će nas navući na tanki led i matirati, odnosno postići sve ono što su naumili. Za ulazak u EU najprije su nam uvjetovali suradnju s Haškim sudom. Zatim smo morali izručiti generala Gotovinu, pa smo moral

pa smo morali odbaciti ZERP, sada ćemo morati dati Slovencima 90% onoga što traže i tako malo po malo, najednom ćemo se naći na koljenima bez hlača. Ako se samo malo suprotstavimo, izvući će asa iz rukava, a to je da će preko noći zatražiti povrat svih dugova, što je ovoga časa oko 50 milijardi USD. I što mislite što nas onda čeka? Čeka nas jedino moguće, a to je uvođenje maksimalnih poreza na sve moguće i nemoguće, od poreza na rogatu stoku za seljake, porez na višak stambenog prostora, po rez na vikendice, aute (neke od tih poreza već imamo, ali će sada biti nekoliko puta veći), porez na porez – i do čega će to dovesti? Dovest će do drastičnog pada cijena nekretnina i do općeg kolapsa u zdravstvu, školstvu i trgovini… Zar Vam nije jasno zašto EU inzistira na brzom sređivanju gruntovnice i zemljišnih knjiga?!? Prošle godine, naš bivši premijer je rekao da je Hrvatska jedna velika obitelj, sa čime se ja u potpunosti slažem, samo se pitam, da li je u njegovu malu obitelj dolazila policija i centar za socijalni rad raditi reda, ili je taj red radio sam, pa se pitam zašto mu u velikoj obitelji EU treba raditi reda? Nadalje, mnogi besplatni programi EU su izmišljeni za to da pripreme teren za dan D. na pr. program po kojem emisari EU uče naše lumene kako gospodariti društvenom imovinom, a za to im trebamo dati popis društvene imovine sa procjenom vrijednos ti. Da li Vam to nešto govori? (ovaj tekst hrvatskog stručnjaka za gospodarstvo N.N. odbijen u hrvatskim medijima) POTPISUJEM I PROSLJEĐUJEM DOBRONAMJERNIM PRIJATELJIMA LJUDIMA KOJI MISLE. autor – Joža Prudeus ja samo prosljedjujem da ljudi malo promisle

Političari če dobit svoje fotelje u EU.
Oni smatraju da je narod glup, a da su oni pametni, pa su si uzeli pravo da odlučuju u ime naroda.
Mene zanima zašto sad kad se organiziraju izbori, ne odlučuje o nekim problemima na referendumu.
Pa da i ljudi dobe mogučnost sudjelovanja u nekim odlukama.
Trošak referenduma je nikakav ako se spoji sa izborima.

Pa nije valjda da se stranke boje ljudi.

Smješno je da 20godina nije održan niti jedan referendum. Niti lokalni niti državni.
Zar nebi građani Zagreba trebali odlučivati na referndumu dali žele bolnicu ili stadion, fontanu ili vrtić.

takvi problemi se mogu nači u svakom gradu ili opčini.
u razvijeni zemljama zapada, pošto večina sredstava ostaje lokalnim sredinama. Pa se svako veče pitanje daje na referendum.
Pitam se koliko bi koštao referendum ukoliko bi se organizirao u opčinskim uredima(kvartovskim), a da ga obavljaju oni činovnici koje ionako plačamo da ništa nerade.
Možda bi oni htjeli radit nedeljom za 100kn!!!

autor – Joža Prudeus
tekst postavka ima veliku društvenu i ekonomsku širinu i u najmanju ruku zaslužuje pozornost da se o njemu kao jednom mišljenju i stavu promisli
emocija koja se osjeti upućuje na određenu iskrenost što mu u pozitivnom smislu daje težinu
pošto je očedruštven a direktno vezan na ekonomska ina kretanja treba dobro promisliti da u promišljanju o jenoj poziciji i zakljućku-opredjeljenju ne zaskoće ga druge dvije tri situacije
osobno podržavam promišljanja iz bilo koje pozicijske osnove ono bilo građeno a vodi polemici i suprostavljanju mišljenja i stavova ovaj tekst je na tragu tog