Mislim da vecina ljudi niti ne zna sto znaci recesija, odnosno znanje makreoekonomije je, necu ni napisati, zalosno[bye]

Recesija

Recesija (engl. recession, njem. Konjunkturrückgang, Rezession) su povremena usporavanja u privrednoj aktivnosti neke zemlje praćena istovremenim pogoršanjima opće ekonomske klime (pad realnog dohotka, porast nezaposlenosti, nizak stupanj iskorištenosti proizvodnih kapaciteta…). Recesija je manje duboka i ozbiljna od depresije. Ponavlja se u razdobljima od po nekoliko godina, uobičajeno započinje u jednoj zemlji i treba joj određen broj mjeseci, odnosno godišnjih kvartala da se preseli u druge.

Tri su osnovna obilježja (three D/S) recesije: trajanje (duration) – vremenska dužina, dubina (depth) – koliko duboko zadire, difuzija (diffusion) – koliko se široko rasprostire. Potrošači na recesiju odgovaraju promjenom ponašanja u potrošnji, tj. troše pažljivije, a za konkurentnu marketinšku akciju poslovnih subjekata u vrijeme recesije neophodna je analiza navedenih obilježja.

Vaš link

dolazi do rasta kam.stopa, pada investicija i negativnog rasta bruto domačeg proizvoda. kad se sve to ponavlja u više horizontalnih razdoblja (kvartala) možemo reći da je recesija pred vratima.
raste potražnja za gotovim novcem dok pada vrijednost financ.instrumenata (pri tome mislim na obveznice i dionice). kad uz sve to dodamo galopirajuću inflaciju tada imamo i stagflaciju a onda gotovo ne postoji niti jedan siguran oblik ulaganja osim brutalnog rezanja potrošnje i poticanja štednje.

koliko je ljudi razumijelo rohatinskog (naravno, ne zbog govorne mane) u dnevniku..kad je rekao da inflacija raste i to jako a gosp. razvoj pada i to jako..
..znači upravo suprotno od onoga što je sanader govorio, obečavao itd…
siguran sam da puno ljudi nezna što je inflacija, recesija, gdp…itd…

kad smo vec kod medveda
http://www.net.hr/webcafe/page/2008/01/25/0083006.html

Osim što je potrebno znanje, treba imati i snagu objektivno sagledavati stvari u koje smo i sami involvirani. Stvari je moguće gledati onakvima kakve jesu, pesimističnije ili optimističnije nego li jesu.

Najbolji je izbor, naravno, vidjeti stvari kakvima jesu.
Za to je potrebno: znanje, iskustvo, hladnokrvnost, financijska stabilnost, odlučnost, sreća i druge stvari. Čim čovjek ima više od ovih odlika, tim kvalitetnije plovi burzovnim vodama.

No i dalje – svi griješimo, više ili manje.
Griješi i sama Ekonomija, pa zbog toga i dolazi do korekcija, recesija, depresija i ekonomskih kolapsa.

u svim pričama o utjecajima recesije postoji jedna caka, naime o neizbježnoj recesiji se govori još od sredine ljeta i ona je već ugrađena u cijene koje su otada i u europi i u americi pale 20%. svaki dobar pokazatelj kojo pokazuje da nije sve tako crno kao onih nekoliko prošli tjedan (kina, ifo itd.) diže burze. pa nisu bez veze ovo nazvali najiščekivanijom recesijom u povijesti.

Ajmo pogledati opasnosti za hrvatski BDP u slučaju usporavanja svjetskog gospodarstva.

Prvo neke osnove:

BDP = (privatna potrošnja) + investicije + (državna potrošnja) + izvoz – uvoz.
Da bi dobili realni moramo još podijeliti sa stopom inflacije.

Ključni problem je što smo mi nisku stopu inflacije održavali jeftinim uvozom, a sada je skočila na 6%. Trenutno smo svjedoci povećavanja cijena hrane i energije koje puno više utječu na BDP zemalja u razvoju nego razvijenih zemalja. Znači uvezene robe postaju skuplje i time jako narušavaju rast GDP-a.

Rohatinski se time može boriti tvrdom monetarnom politikom i rastom kune i donekle ublažiti stvari. Ali takva monetarna politika nužno vodi do rasta kamata (ozbiljan pad investicija i malo manji privatne potrošenje) i pada izvoza. Što opet vodi do usporavanja.

E sad pogledajte dalje rizike:
* Ozbiljna kreditna kontrakcija u svijetu dalje dovodi do rasta kamata po kojem se naša poduzeća, država i građani smiju zaduživati. U razdobljima kriza kapital bježi iz nesigurnih područja, odnosno ono kapitala što ima ide u stimuliranje ekonomija velikih i moćnih.
* Države koje imaju sređenu platnu bilancu mogu privremeno povećati deficit i smanjiti kamatne stope. Međutim radeći to spašavaju sebe i inflaciju izvoze drugima. A drugi nesretnici koji su suhi barut deficita države i zaduživanja dobrano potrošili (poput nas) su u dosta nezavidnoj poziciji.
* Turizam u nas čini veliki dio BDP, i moguća štednja u državama otkud nam gosti dolaze direktno gura gospodarstvo dolje.

Šta možemo napraviti, što prije se suočiti sa ozbiljnošću situacije to bolje. Po meni će trebati nacionalni konsenzus, a ne štajkovi, prosvjedi sindikata, seljaka i umirovljenika koji bi otkidali ono malo mesa što ima na kostima privrede.

Ipak kako je kriza globalna, kreditori će nam se vjerojatno smilovati i omogućiti državi da se zaduži i uđemo u deficit. Ključno je na što će se to potrošiti. Ako će se potrošiti na socijalu onda smo gotovi. Ako smanjimo doprinose na plaće, namete poduzećima onda možda prođemo lišo.

kad nešto veliko dolazi to onda dođe tiho i na prstima a djeluje brzo i neumoljivo a ovo je nešto tome suprotno

lagana kriza koja malo duže traje i na kojoj se može profitirati

slažem se sa navedenim a ovo boldano dogodit će se nikad kod nas

Po meni kad se počne filozofirati, onda idemo gore. A to se upravo događa.
Znate onu staru: “Kad ne pada onda raste, stagnacije nema”[thumbsup]

hrvatska će rapidno stasat zato jer ima golemi strateški značaj kao i velike prirodne potencijale e sad dali kao Ruski satelit dali kao sluga EU ili možda Američka marioneta za tržište kapitala manje je važno