Evo jedan osvrt sa jednoga bloga o trenutnoj situaciji u Americi.Inače gospodin koji piše blog ulaže na njihovom tržištu

Kratkorocna logika vodi do zakljucka da slabiji dolar znaci veci izvoz za US kompanije. Odlicno! Znaci, u interesu US gradjana je da se vrijednost dolara obara sve nize i nize, jer ce tako US izvoziti i prodavati vise. Tako ce se ekonomija siriti, US proizvodi izbacivati konkurenciju iz igre, a to sto vlada printa jos vise bezvrijednih novacnica – tim bolje! Inflacija ce rasti, ali je isto tako niko nece ni primjecivati, jer inflacija se ne mjeri u povecanju cijena energije, hrane i mjesta prebilalista – vec u cijeni plazma TV, DVD i Nike. Za strane ulagace je nebitno sto je dolar pao u odnosu na euro za 40% i tim zapravo izbrisao sve dobitke “na papiru” sa marketa kuca. Kanadjani koji ulazu u USA isto tako ne birnu sto im investicije na US marketu u prosjeku rastu zapravo tek toliko da poniste devalvaciju US dolara u odnosu na kanadski dolar. I da ne nabrajam dalje… Naravno, sve je ovo tacno ako ste prethodno isprana mozga zabili glavu u pijesak i vjerujete da ce sve biti OK.

Najveca greska koju ulagac moze danas napraviti je slijepo vjerovanje da je buducnost definisana prosloscu. Naime, u USA postoji cvrsto vjerovanje kako ce sve trajati vjecno – od ekonomske dominacije pa nadalje. Cinjenica je da US kompanije izvoze vise zato sto dolar pada, ali je isto tako cinjenica da sve vise US kompanija ne ulaze u US potrosaca kroz otvaranje novih radnih mjesta. Ono u cemu US prednjaci u odnosu na ostatak svijeta je inovacija. Hajmo malo pricati o inovaciji… Pa, zar nije logicno da onaj cija valuta gubi vrijednost ima zapravo sve manje stvarne vrijednosti da ulaze u inovaciju kroz istrazivanje u odnosu na konkurenciju (ostale zemlje)? Kako vrijeme prolazi, a dolar nastavlja da tone, nadolazece ekonomije jacaju, tako sve vise strucnjaka pocinje da uzima opciju odlaska u neku drugu zemlju (osim US). Ovo je jos uvijek daleko od toga da mozemo reci da kinezi ili indijci hrle nazad kuci da bi nasli bolji posao, ali trend svakako ukazuje da se krecemo u tom pravcu.

Cinjenica je isto tako da ce sve manje stranih ulagaca ulagati u US kako dolar bude gubio vrijednost. Dolar ne pada – dolar zapravo tone. Svi americki predsjednici, od postanka US pa do 2001 godine, su posudili oko $1 trilion iz vana – bilo da se radi o posudjivanju kroz inostrane centralne banke, izdavanje bonds, i slicno. Od 2001 do danas, US je posudila za oko 40% vise nego u cijeloj svojoj istoriji do 2001?! Ovo je podatak od kojeg treba da se sledi krv u zilama. Ovo nije zemlja koja je u razvoju pa da mora pojacati stopu posudjivanja, vec zemlja koja bi trebala biti prvi svjetski kreditor – a ne najveci svjestki duznik. Prije ili kasnije, a prije prije, racuni se namire. Niko nece silom doci u US da bi uzeo svoj kapital, ali ce sigurno privrnuti pipu na postojeci zajam. Ljudi su vjerovatno pomalo i svjesni sta se desava iza paravana, pa je stednja iz godine u godinu negativna. Trosi se kao u ona “lijepa dobra” vremena pred raspadanje bivse nam zemlje (Yu). Prije 30 godina u US kredit se dizao iskljucivo uz 20% (individualni) i 30% (biznis) polog. Prije par godina smo dosli na nivo da se dize bez pologa, bez dokaza o primanjima, bez racuna na banci, i sve sto ti je zaista trebalo je bila glava na ramenima. Uslov cak nije bio ni da imas nesto u glavi – vec samo da glava stoji na ramenima. Vlada je prije par godina zabranila da se u javnost izbacuju brojevi o stampanju M3 serije, pa sada niko zapravo i ne zna kojom brzinom valuta pada zbog eksponencijalnog pojacanja stampanja iste.

Najgluplji razlog da vjerujete da ce sve biti OK je da se pozovete na proslost. Naravno, uvijek mozete reci kako je prije 20 bila kriza pa prosla, pa da je bila i prije 30 godina i tako mozete ici dalje u proslost. No, za nekoga kome je sad 100 godina, glad, zima i bankrot su bili realnost! Dovoljno je da samo jednom u zivotu upadne

I nastavak

Dovoljno je da samo jednom u zivotu upadnete u takvu krizu pa da se iz nje vadite narednih 20-30 godina. Mi ne zivimo vjecno i cilj je u sto kracem roku zaraditi sto vise, a to znaci izbjeci krize ovog tipa. Dakle, ako pogledate sta se danas desava, da li mirne duze jos uvijek slijepo ulazete u US, a samim tim i u US dolar? Da li godisnje zaradite dovoljno da bar spasite vrijednost svog kapitala, a da ne govorim da je povecate? Da li vam je ovo uopste bitno ili kao u vrijeme stare juge iz godine u godinu imate sve vise novcanica a sve manje stvarnog kapitala? Ako ulazete iz vana u US, moj savjet je da se dobro zagledate u brojeve i kursne liste, jer pad dolara povlaci za sobom prosjecan US yield kao od sale. Provjerite ako mi ne vjerujete, idite unazad godinu po godinu i uporedite povrat na kapital sa padom valute u odnosu na vasu valutu. Ako ulazete iz US u US, onda je savjet svakako neka vrsta zastite. Da li se radi o plemenitim metalima, stranim valutama, nepokretnoj imovini, nadolazecim ekonomijama ili bilo cemu sto zadrzava vrijednost (ili bar prati infaciju), nije bitno. Bitno je da imate neku zastitu od dmace valute, s kojom ne samo da moraju placati postojeci zajmovi kroz pojacano prinatanje, vec se dizu i novi, placaju ratovi, te isplacuju dva najveca bankrotirana programa u istoriji zemlje – “social security” i “medicare”. Vlada, sa danasnjim balansom i unutrasnjim i vanjskim obavezama (isplacivanja), je bukvalno bankrot. US je prestala otplacivati glavnicu prije 4 godine, i od tada se placa samo kamata. A svake godine dio neotplacene kamate se place dizanjem novog kredita. Identican scenario koji je vodio ex-YU u propast.

No, sve jos uvijek funkcionise kao da se nista zapravo i ne desava u pozadini. Ali ono sto treba imati na umu su dugorocne promjene. Niko ne kaze da ce se sistem srusiti sutra, ali je cinjenica da se stvarni rast plata prepoplovio u posljednjih 6 godina, da je stvarna inflacija u zestokom usponu, da je recimo izgubljeno preko milion dobro placenih poslova u 30 godina u samo jedno gradu (Detroit), te da isti zamijenjeni slabije placenim poslovima, i sve ove promjene se desavaju polako – iza paravana. Kasno je “reagovati” nakon 20 godina kada se vrijednost kapitala istopi kroz inflaciju i devalvaciju valute. Ulagac treba da se pozicionira u vremenu i prostoru – konstantno. Ako mislite da su Kina i Indija samo prolazni gig, onda se zapitajte kako je moguce da danas jedna Kina ima vise “Starbucks” coffee shops od US?! Prvi Starbucks u Kini je otvoren prije 3 godine. Zapitajte se sta ce se desiti sa kompletnom US auto-industrijom kada prvi kineski auto bude izbacen na trziste za $5000 ili nesto slicno. Prvi kineski kompjuter? I sve sto vidite oko sebe je manje-vise “Made in China”, a svake godine sve skuplji i skuplji proizvodi su “Made in China”. Sta vam to govori? Globalizacija nije nista do ekonomska korekcija pojedinacnih ekonomija.

U toj korekciji se moze itekako profitirati.

U toj korekciji se moze itekako i izgubiti, a pogotovo ako je glava jos uvijek u pijesku.

Ovo je ključni problem US, i to već od 2012. godine.

Odličan blog članak.

Odličan blog. Geronimo, molim nabaci link ako ti nije teško. Hvala

Šaljem samo na pm poslano Vodoinst

http://ameloni.blogger.ba/

Evo vam pa čitajte, kad ne znate koristiti google.[smiley1]

Inace post je od 09.09. ove godine , i zove se Glava u pijesku.[smiley11]

E jesime a baš sam htio vidjeti koliko je ozbiljnih i koji ulažu u svoje znanje

[smiley11], pa tu je sve na netu, i novci i znanje, samo ih treba znati pokupiti.

Alamo
pa tu je sve na netu, i novci i znanje, samo ih treba znati pokupiti.
[/quote]

Istina Alamo, samo meni je 16-17 sati dnevno premalo vremena za sve ono što pratim i svaka pomoć na korisne sadržaje je dobrodošla

Pregrijavanje balkanskih gospodarstava moglo bi ugroziti gospodarsku stabilnost – S&P

ZAGREB, 25. rujna 2007. (Hina) – Gospodarstva balkanskih zemalja bilježe visoke stope rasta i izložena su sve većem riziku pregrijavanja, pri čemu nagli rast cijena imovine i trgovinski manjkovi ugrožavaju gospodarsku stabilnost, ustvrdila je u najnovijem izvješću međunarodna agencija za kreditni rejting Standard & Poor’s.

“To će zahtijevati mudar odgovor političara, posebno zbog oskudnije likvidnosti na svjetskim tržištima i jačanja političkih rizika s obzirom na početak zadnje faze pregovora o konačnom statusu Kosova”, istaknuo je kreditni analitičar S& P’-a Moritz Kraemer.

Kontrolirano usporavanje gospodarskog rasta, poduprto mudrim političkim mjerama, povoljno bi utjecalo i na izglede zemalja regije za pristup EU. Većina njih priželjkuje postati članicama EU do 2015., naglašava Kraemer u članku “Povratak u europski mainstream: dinamična balkanska regija nadoknađuje izgubljeno vrijeme”.

U zasebnom izvješću “Najčešća pitanja i odgovori o zajmovima: Bugarska, Rumunjska i Hrvatska suočene su sa sve većim problemima zbog postupnog jačanja vanjske ranjivosti”, Standard & Poor’s ističe da je rizik pregrijavanja gospodarstava spomenute tri zemlje značajno porastao proteklih godina, i to usprkos tome što je nagli rast uvoza obuzdavao inflatorne pritiske pa je rast cijena bio tek umjeren.

Budući da je manjak u bilanci plaćanja ipak dosegnuo neodrživu razinu u Bugarskoj (rejting za domaću valutu BBB+/stabilan/A-2) i Rumunjskoj (rejting za stranu valutu BBB-/stabilan/A-3) i u nešto manjoj mjeri u Hrvatskoj (rejting za stranu valutu BBB/stabilan/A-3), taj gospodarski ventil, otporan na snažne pritiske, vjerojatno neće moći još dugo obuzdavati pritiske u smjeru pregrijavanja te će cijene početi značajno rasti, predviđaju u S&P’s-u.

Snažna kontraciklička fiskalna politika ključna je za minimalizaciju rizika naglog prijelaza iz razdoblja rasta u razdoblje recesije, konstatiraju autori izvješća.

“Spomenute tri zemlje bilježe neujednačen napredak na tom području, pa Rumunjska zaostaje na području fiskalne discipline, iako to dijelom nadoknađuje fleksibilnijom monetarnom politikom”, tumači S&P’s-ov analitičar i autor izvješća Remy Salter.

“Stoga je ključna mješavina političkih mjera kojom bi se prigušila prekomjerna domaća potražnja kako bi se minimalizirao rizik pojave i prskanja mjehura na tržištima imovine i dugova, što bi negativno utjecalo i na realno gospodarstvo”, ističe Salter.

U izvješću “Rast neravnoteža blokira rejting zemalja zapadnog Balkana a nad regiju se nadvija i oblak kosovskog pitanja” razmotreni su srodni problemi u Srbiji (rejting za domaću valutu BB-/stabilan/B), Makedoniji (rejting za stranu valutu BB+/stabilan/B) i Crnoj Gori (rejting za domaću valutu BB+/stabilan/B), te u Albaniji i Bosni koje nemaju rejting.

Iako su opći izgledi za rast poboljšani pa je prosječna stopa rasta realnog BDP-a u regiji u 2006. iznosila šest posto i predviđa se da će sličnu razinu zabilježiti i u 2007., te iako je ostvaren napredak i u procesu fiskalne konsolidacije, vanjska je likvidnost tih zemalja pogoršana zbog tvrdokornih trgovinskih manjkova čiji je glavni motor brzi rast zajmova.

[smiley6]

Tko to cuga dok pise ovakve nebuloze? To vrijedi jedino uz uvjet mozebitni da se nas ne racuna pod Balkan jer nasa stopa rasta ne da je smijesna nego je tragikomicna i takvim tempom cemo stici recimo Austriju negdje tamo 2345.