MANIFEST NENADA BAKIĆA Hrvati, dosta je krize! Imamo rast BDP-a, uopće nam nije tako loše. Još samo da nemamo taj depresivni mentalitet!
Svjedočimo značajno življem blagdanskom raspoloženju u Zagrebu nego prethodnih godina. Adventske gužve u centru su u potpuno drugoj kategoriji. Značajno je više poslovnih božićnih partyja i mnogi su veći od prošlogodišnjih. Jedan vozač taksija mi je iznio zanimljivu tezu: Možda su ljudi gledajući sve izbjeglice koje su prošle kroz našu zemlju shvatili koliko im je u stvari dobro!
Jedan dio odgovora je sigurno u rastu BDP-a. Ne ulazeći u to kolika je to zasluga Vlade, pogotovo u ovo politički osjetljivo vrijeme, činjenica je da je BDP u trećem kvartalu rastao skoro 3%, a da će godišnji rast biti malo veći od 1,5%. Rast je došao ponajviše od turizma, cijene nafte i malo boljeg poslovanja onih izvoznih biznisa koji su ožilavili u krizi i koriste članstvo u EU za lakše poslovanje. Svi ti utjecaji relativno lako dovode do pretakanja u potrošnju i profitabilnost, pa onda i optimizam. Za Hrvatsku iscrpljenu šestogodišnjom krizom, ovo je zaista osvježavajući pomak.
Uspješno kroz krizu
No, ta kriza je imala, i još uvijek ima, i veći utjecaj na psihu nacije nego na stvarne probleme. Pri tome ne minoriziram stvarne probleme. Zaposleni ljudi, pogotovo oni koji imaju sigurne plaće – ponajviše javni sektor – teško mogu zamisliti kako je biti nezaposlen. Iseljavanje je ogroman problem. Ali želim naglasiti da je pesimizam i negativa svake vrste u Hrvatskoj bila veća od stvarne situacije. U Hrvatskoj je prevladavajuća atmosfera vrlo negativna, iako barem jedan veliki dio Hrvatske živi odlično i kroz cijelu ovu krizu, što nam svjedoči neprestani rast štednje u bankama. Depoziti i štednja građana u bankama su sada oko 190 milijardi kuna, čak 46% više nego na kraju 2007., što možemo označiti kao kraj pretkriznog razdoblja u svijetu.
Kako se građani ujedno i razdužuju, neto štednja – razlika između štednje i kredita – brzo raste i na uvjerljivo je najvećim razinama ikada. Sada je oko 65 milijardi kuna, a krajem 2007. je bila svega 15!
I sve to kroz krizu, gotovo nevjerojatno!
Mislim da je najjači razlog hrvatske negative – ogorčenosti, defetizma, zavisti – mentalno naslijeđe socijalizma. Hrvatska je možda i metalno najsocijalističkija zemlja u EU. Objasnit ću poslije zašto je socijalizam ideologija negativizma, ali evo najprije zašto je ovakvo stanje u Hrvatskoj. Socijalizam je vrlo zavodljiv koncept, i svjedoci smo da je skoro uvijek u povijesti bio iskorijenjen samo kad je došao do svojih krajnjih granica, propao. Gledamo to upravo na primjeru Venezuele, koja je po potencijalima bila možda i najbogatija zemlja svijeta, pa je mogla prilično dugo spektakularno propadati, ali tek sada, kad je propast potpuna, socijalisti gube izbore.
Narodu treba jako dugo da osvijesti posljedice socijalizma. A Jugoslavija je bila vrlo poseban slučaj tranzicije u tržišno gospodarstvo. Bila je ekonomski propala, vidjelo se već puno posljedica. I tada su počeli ratovi. Oni su bili posljedica gospodarske propasti Jugoslavije, iako neki misle da je bilo obratno. Srpska agresija se ne bi nikad dogodila da je Jugoslavija bila bogata i uspješna. Za razliku od ostalih istočnoeuropskih naroda koji su svjedočili potpunom kolapsu svojih socijalističkih država, Hrvati i drugi narodi Jugoslavije nisu vidjeli potpun gospodarski krah, nego je on bio presječen ratom. Običan čovjek se sjećao socijalizma, u kojem je bilo kako-tako, ‘ma riješit ćemo nekako i te probleme, nestašice i ostalo’, doživio brutalne ratove i probudio se u kapitalizmu. Koji je, naravno, morao podnijeti sve ekonomske posljedice prethodnog neuspješnog sustava, teret ratne devastacije, i općenito kao mlad kapitalizam i liberalna demokracija nije mogao biti pretjeran uspješan.
‘Kuga modernog doba’
Na ovom mjestu mnogi će se zapitati nije li možda nepravedna privatizacija bila glavni uzrok odbijanja kapitalizma i žaljenjem za socijalizmom? Ne, ona je samo izgovor. Naime, iako je bilo mnogo slučajeva nepravde, kršenja zakona i brutalnog, iako zakonitog, iskorištavanja loših zakona, privatizacija u svojoj naravi je vrlo koristan proces. Ovdje će opet – a to pokazuje koliko smo indoktrinirani – biti upitnika iznad glava, ali tada se treba samo sjetiti razlika između Zapadne i Istočne Njemačke ili Sjeverne i Južne Koreje. Zanimljivo, čini mi se da zadnjih godina ima više ogorčenosti privatizacijom nego kad se ona ponajviše događala. Vjerojatno je to zato jer je tada svima bilo sve bolje – iako lošije nego danas! – bili smo optimističniji. Privatizacija nas boli – pri čemu često sjena nepravedno pada i na mnoge dobre privatizacije – zato jer nam sada ide lošije. A ide nam lošije jer smo velikim dijelom rasprčkali državu. A kako smo je rasprčkali? Pa nisu je odnijeli ‘tajkuni’ nego svi mi. Primjerice, od 1998. do danas smo uvezli roba za oko 255 milijardi eura, a uvezli za 135. Kumulativni minus u izvozu je dakle, od 1998., cijelih 120 milijardi eura! Samo automobila smo uvezli za oko 20 milijardi eura. Samo 2008. – kad je kriza već debelo drmala svijetom – uvezli smo ‘motornih vozila, prikolica i poluprikolica’ za više od milijardu i pol eura! Jako zanimljivo, iako sada mrgodimo zbog loše situacije, zapravo smo u nju uletjeli ponajviše ogromnom konzumacijom, koju nam je omogućio kapitalizam, a svi su je zdušno prihvatili!
To, i kamate na dug, financirali smo na razne načine: privatizacijom i stranim investicijama, doznakama iz inozemstva, zaduživanjem, i ‘izvozom’ turizma. Turizam je drugi najveći razlog našeg mentalnog socijalizma. Naime, on nam je omogućio da ne propadnemo više puta. Propast bi značila osvještavanje, kao kod drugih europskih naroda koji su živjeli u socijalizmu. A turizam na koji smo se oslanjali bio je rentijerskog tipa, skupljanje vrhnja sa ‘sunca i mora’, bez pretjeranih ulaganja. Što je dodatna poveznica s antikapitalizmom. Jer kapitalizam je sinergija rada i kapitala, rad je produktivniji kad ima više kapitala, pa i vrijedi više. Zašto rad njemačkog, švedskog, američkog, kineskog (!) ili singapurskog radnika vrijedi više od onog u Venezueli ili Burkini Faso? Pa zato jer ima više kapitala. No, sjetimo se: u našoj javnosti se ponekad čuju lenjinističke teze o ‘sukobu rada i kapitala’, pa je tako čak i donedavni predsjednik Sabora izjavio da je ‘neoliberalni kapitalizam kuga modernog doba’. S čime se možemo potpuno složiti, na primjeru Hrvatske: borbom protiv kapitala, kako krupnog tako i sitnog, smanjujemo vrijednost rada i broj radnih mjesta, pa se mladi iseljavaju u ‘neoliberalni’, a rađa se manje djece, što još zovemo i bijela kuga.
Socijalizam je sam po sebi depresivna ideologija preraspodjele. Nema stvaranja nove vrijednosti, ili se ona navodno stvara sama od sebe vrtnjom kotača povijesti. U kojoj mjeri se stvara, vidjeli smo na bogatstvu Venezuele, socijalističke Rumunjske ili Sjeverne Koreje. A radi se samo o tome kako tu vrijednost ‘pravedno’ raspodijeliti. Raspodjela znači uzimanje nekima, davanje drugima, dakle ogromnu količinu negativne energije, kako kod onih kojima se uzima, tako i onih kojima se daje. Zavist je moneta socijalizma.
ode crobex još niže..gdje mu li je dno??
tehnički gledano – oko 1620 , tamo je bio 2012 najniže u zadnjih 5 god
1500????
Jel to iz šalice crne kave viđeno?
Ja kažem da neće tamo.
Ovaj tjedan bi moglo biti zanimljivo na ZSE, samo danas promet 20 milijuna kuna, očito je zavladao interes za dionicama.
Ovo tone u bezdan bez dna i nastavit ce tonuti bez milosti mozda i dvije godine mozda i dulje. Firme lose posluju, nema novih ulagaca odavno, oni koji su unutra nemaju vise kapitala, ni za posuditi cak, oni koji imaju love, preplaseni pricama zrtava ne zele ubacivati lovu na neodređeno za bezvrijedne papiriće koje izgube 20% u tjedan dva, nadam se kojem odbijancu da se na trenutak dođe do malo keša. Pohlepa je tu, bit ce manjih odbijanaca sigurno uskoro. Inace pozdravite se s lovom dok ne dođe opet onaj lik koji ce loviti maymune po sumi i onda ih, kad nestanu, otkupljivat od nas po 10x vecim cijenama, a onda ce i on nestati i ostat ce samo maymuni. Zato ko zadnji nije mago, nego maymun, prodati sto se moze i cekati lika oko 2020 da otkupi nase preostale maymune nakon odbijanca, ako prezive do tad u bezdanu bez sunca keša i mjeseca, sa dugovima na vratu.
Crobi već šest tjedana u padu, negdje sredinom 2012 bio je na ovim razinama (1640)
Kako politička nestabilnost i neizvjesnost imaju negativan utjecaj na tržiše.
Međuvremenu svi pokazatelji od GDP, industrijske proizvodnje, izvoza u priličnom rastu.
Ukoliko se ubrzo formira vlada, dogovori ova ekipa….očekujem snažan rast CROBIJA.
To je samo moje mišljnje.
uživajte u šopingu
nema to veze s političkom nestabilnošću nego ponajprije s porezom koji starta za 15 dana i koji će uništiti do kraja ovu burzu, a i gospodarska situacija je i dalje loša jer ovaj rast je većinom rotterdan-antwerpen efekt, a ne pravi oporavak što se vidi po tome da zaposlenost ne raste…
Pa ove cijene su super, samo da ostanu ili još malo padnu pa da u miru šopingiramo.
treba imati neku stvar za sada kupovati 🙂