kreću li to kola ili se varam [thumbsup] ok, osim ingre, tu je nizbrdica
Je krećemo….čini mi se…
[img]http://bp1.blogger.com/_J9IIvHsryd0/RveVqhFy5GI/AAAAAAAAAAk/jkNGmcMNTbQ/s1600-h/c%26h.gif[/img]
Hehee
INA-R-A 2.800,00 0.81 % up 479 1.335.929,85
Top ask
CIJENA KOLIČINA
2.813,99 4
2.814,00 6
2.815,00 139
@panteon
Nisam zaboravio prenjeti naslov članka jer nebitan, a i stavio sam link!
Primječujem da je tebi važniji naslov nego što u članku piše, pa si se potrudio prenjeti ga da slučajno neko ne bi stekao pogrešan dojam čitajući moj post!
Po meni ovaj tjedan je to to, možemo se već okrenut prema sljedećem tjednu…..
Citam blog jednog mudrog covjeka (babl.blog.hr) i odjednom vidim nesto sto veliki autori pisu o investiranju. Samo ovdje je to napisano na malo drugaciji nacin:
"Imam ja jednog starog prijatelja, zove se Todor. Ne samo da smo prijatelji odavno, nego je i zaista star. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je u partizanima, gotovo od prvog dana. Proživio je sve i svašta, između ostaloga i tri neprijateljske ofenzive: na Zelengori, Sutjesci i Neretvi. Koliko sam čuo, većina partizana zahvaćeni ofenzivama su poginuli, a on ih je preživio, ne jednu nego tri. Često mi je padalo da pamet da to mora da je više nego slučajnost, sve dok ga jednog dana – sjedeći ležerno uz kavu – nisam i zapitao.
– Ofenzive su nazvane ratne operacije u kojima su Nijemci višestruko premoćnim snagama opkoljavali teritorij na kojemu su bili partizani – počeo je gotovo pučkoškolskim predavanjem. – Dovukli bi svoje divizije, pojačali ih četnicima, ustašama, Talijanima, domobranima, balistima, belogardijcima, navukli silnu ratnu tehniku, osigurali podršku avijacije, potpuno opkolili veliki kraj. Ofenzive su obično počinjale tako da su se elitne njemačke trupe sukobile s glavninom partizanskih snaga, razbile ih i natjerale u bijeg. Razbijene partizanske jedinice su bježale sve dok s druge strane nisu naletjele na obruč. Ondje su ih ponovo desetkovali i natjerali u bijeg nazad, i tako – kao da igraju pingpong s njima – sužavali obruč sve dok ih nisu sve pobili.
– I kako ste se Vi iz toga izvukli?
– Prvo, nisam bježao. Kad bježiš, okreneš leđa, ne vidiš što je iza tebe, gdje su i koliko blizu. Uvijek sam išao prema neprijateljima. Kad ih vidiš, vidiš i gdje se možeš probiti, provući. Nije ni njihov zid bio savršen, nisu nastupali jedan drugome do ramena. Iskoristiš konfiguraciju terena, prikriješ se, prođu te. Jednom kada te pređu, čak i ako primijete da se netko izvukao, neće se zamarati pojedincima ni rasipati na njih snage. Njima je bio cilj uništiti glavninu. Zato nikada nisam bježao s gomilom. Obezglavljena, uspaničena gomila je najlakši plijen. Tako je i u mirnodopskom životu. Ako čitaš izvještaje o nesrećama, požarima u diskoklubovima i kinima, najveći broj ljudi pogine zato jer svi nagrnu u istom smjeru. Najviše ih nastrada na vratima, u tijesnim hodnicima, međusobno se izgaze. Ne smiješ dozvoliti da te stampedo povuče, treba plivati protiv struje. Kadikad se više isplati oprljiti protrčavši kroz plamen nego bježati pred njim. Treba naći svoj put usprkos prijateljima i neprijateljima!
Dakle, Todorova strategija sastoji se od tri isprepletena elementa. Prvi nije ni spomenuo. Podrazumijeva se. Prvi je stvoriti globalnu sliku, sagledati cjelinu. Zadržati hladnokrvnost, pamet u glavu! Već prije početka ofenzive slušao je vijesti i glasine kako se neprijatelji okupljaju svuda naokolo. Shvatio je da je ono što izgleda kao zid neprijatelja koji nadiru više od toga, dio obruča, da će na isti takav zid naići ako bježi u bilo kojem smjeru. Drugo, krenuti u susret neprijatelju, ne bježati od opasnosti, nego je suočiti.Treće, ne povoditi se za svima ostalima, nego naći svoj izdvojeni, individualni, osobeni put.
"
Da li je ovo dobar savjet za ponasanje u ovom trenutku na burzi?
misliš da nam se sprema normandija? [lol]
Citam blog jednog mudrog covjeka (babl.blog.hr) i odjednom vidim nesto sto veliki autori pisu o investiranju. Samo ovdje je to napisano na malo drugaciji nacin:
"Imam ja jednog starog prijatelja, zove se Todor. Ne samo da smo prijatelji odavno, nego je i zaista star. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je u partizanima, gotovo od prvog dana. Proživio je sve i svašta, između ostaloga i tri neprijateljske ofenzive: na Zelengori, Sutjesci i Neretvi. Koliko sam čuo, većina partizana zahvaćeni ofenzivama su poginuli, a on ih je preživio, ne jednu nego tri. Često mi je padalo da pamet da to mora da je više nego slučajnost, sve dok ga jednog dana – sjedeći ležerno uz kavu – nisam i zapitao.
– Ofenzive su nazvane ratne operacije u kojima su Nijemci višestruko premoćnim snagama opkoljavali teritorij na kojemu su bili partizani – počeo je gotovo pučkoškolskim predavanjem. – Dovukli bi svoje divizije, pojačali ih četnicima, ustašama, Talijanima, domobranima, balistima, belogardijcima, navukli silnu ratnu tehniku, osigurali podršku avijacije, potpuno opkolili veliki kraj. Ofenzive su obično počinjale tako da su se elitne njemačke trupe sukobile s glavninom partizanskih snaga, razbile ih i natjerale u bijeg. Razbijene partizanske jedinice su bježale sve dok s druge strane nisu naletjele na obruč. Ondje su ih ponovo desetkovali i natjerali u bijeg nazad, i tako – kao da igraju pingpong s njima – sužavali obruč sve dok ih nisu sve pobili.
– I kako ste se Vi iz toga izvukli?
– Prvo, nisam bježao. Kad bježiš, okreneš leđa, ne vidiš što je iza tebe, gdje su i koliko blizu. Uvijek sam išao prema neprijateljima. Kad ih vidiš, vidiš i gdje se možeš probiti, provući. Nije ni njihov zid bio savršen, nisu nastupali jedan drugome do ramena. Iskoristiš konfiguraciju terena, prikriješ se, prođu te. Jednom kada te pređu, čak i ako primijete da se netko izvukao, neće se zamarati pojedincima ni rasipati na njih snage. Njima je bio cilj uništiti glavninu. Zato nikada nisam bježao s gomilom. Obezglavljena, uspaničena gomila je najlakši plijen. Tako je i u mirnodopskom životu. Ako čitaš izvještaje o nesrećama, požarima u diskoklubovima i kinima, najveći broj ljudi pogine zato jer svi nagrnu u istom smjeru. Najviše ih nastrada na vratima, u tijesnim hodnicima, međusobno se izgaze. Ne smiješ dozvoliti da te stampedo povuče, treba plivati protiv struje. Kadikad se više isplati oprljiti protrčavši kroz plamen nego bježati pred njim. Treba naći svoj put usprkos prijateljima i neprijateljima!
Dakle, Todorova strategija sastoji se od tri isprepletena elementa. Prvi nije ni spomenuo. Podrazumijeva se. Prvi je stvoriti globalnu sliku, sagledati cjelinu. Zadržati hladnokrvnost, pamet u glavu! Već prije početka ofenzive slušao je vijesti i glasine kako se neprijatelji okupljaju svuda naokolo. Shvatio je da je ono što izgleda kao zid neprijatelja koji nadiru više od toga, dio obruča, da će na isti takav zid naići ako bježi u bilo kojem smjeru. Drugo, krenuti u susret neprijatelju, ne bježati od opasnosti, nego je suočiti.Treće, ne povoditi se za svima ostalima, nego naći svoj izdvojeni, individualni, osobeni put.
"
Da li je ovo dobar savjet za ponasanje u ovom trenutku na burzi?
Neki koji nisu bježali su sad već 50% umanjenog portfelja. [thumbsup]
Kript – stotka [thumbsup]
Dakle, Todorova strategija sastoji se od tri isprepletena elementa. Prvi nije ni spomenuo. Podrazumijeva se. Prvi je stvoriti globalnu sliku, sagledati cjelinu. Zadržati hladnokrvnost, pamet u glavu! Već prije početka ofenzive slušao je vijesti i glasine kako se neprijatelji okupljaju svuda naokolo. Shvatio je da je ono što izgleda kao zid neprijatelja koji nadiru više od toga, dio obruča, da će na isti takav zid naići ako bježi u bilo kojem smjeru. Drugo, krenuti u susret neprijatelju, ne bježati od opasnosti, nego je suočiti.Treće, ne povoditi se za svima ostalima, nego naći svoj izdvojeni, individualni, osobeni put.[/i]
"
Da li je ovo dobar savjet za ponasanje u ovom trenutku na burzi?
Vrlo dobar!
Ne samo za burzu nego opčenito u životu!
Citam blog jednog mudrog covjeka (babl.blog.hr) i odjednom vidim nesto sto veliki autori pisu o investiranju. Samo ovdje je to napisano na malo drugaciji nacin:
"Imam ja jednog starog prijatelja, zove se Todor. Ne samo da smo prijatelji odavno, nego je i zaista star. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je u partizanima, gotovo od prvog dana. Proživio je sve i svašta, između ostaloga i tri neprijateljske ofenzive: na Zelengori, Sutjesci i Neretvi. Koliko sam čuo, većina partizana zahvaćeni ofenzivama su poginuli, a on ih je preživio, ne jednu nego tri. Često mi je padalo da pamet da to mora da je više nego slučajnost, sve dok ga jednog dana – sjedeći ležerno uz kavu – nisam i zapitao.
– Ofenzive su nazvane ratne operacije u kojima su Nijemci višestruko premoćnim snagama opkoljavali teritorij na kojemu su bili partizani – počeo je gotovo pučkoškolskim predavanjem. – Dovukli bi svoje divizije, pojačali ih četnicima, ustašama, Talijanima, domobranima, balistima, belogardijcima, navukli silnu ratnu tehniku, osigurali podršku avijacije, potpuno opkolili veliki kraj. Ofenzive su obično počinjale tako da su se elitne njemačke trupe sukobile s glavninom partizanskih snaga, razbile ih i natjerale u bijeg. Razbijene partizanske jedinice su bježale sve dok s druge strane nisu naletjele na obruč. Ondje su ih ponovo desetkovali i natjerali u bijeg nazad, i tako – kao da igraju pingpong s njima – sužavali obruč sve dok ih nisu sve pobili.
– I kako ste se Vi iz toga izvukli?
– Prvo, nisam bježao. Kad bježiš, okreneš leđa, ne vidiš što je iza tebe, gdje su i koliko blizu. Uvijek sam išao prema neprijateljima. Kad ih vidiš, vidiš i gdje se možeš probiti, provući. Nije ni njihov zid bio savršen, nisu nastupali jedan drugome do ramena. Iskoristiš konfiguraciju terena, prikriješ se, prođu te. Jednom kada te pređu, čak i ako primijete da se netko izvukao, neće se zamarati pojedincima ni rasipati na njih snage. Njima je bio cilj uništiti glavninu. Zato nikada nisam bježao s gomilom. Obezglavljena, uspaničena gomila je najlakši plijen. Tako je i u mirnodopskom životu. Ako čitaš izvještaje o nesrećama, požarima u diskoklubovima i kinima, najveći broj ljudi pogine zato jer svi nagrnu u istom smjeru. Najviše ih nastrada na vratima, u tijesnim hodnicima, međusobno se izgaze. Ne smiješ dozvoliti da te stampedo povuče, treba plivati protiv struje. Kadikad se više isplati oprljiti protrčavši kroz plamen nego bježati pred njim. Treba naći svoj put usprkos prijateljima i neprijateljima!
Dakle, Todorova strategija sastoji se od tri isprepletena elementa. Prvi nije ni spomenuo. Podrazumijeva se. Prvi je stvoriti globalnu sliku, sagledati cjelinu. Zadržati hladnokrvnost, pamet u glavu! Već prije početka ofenzive slušao je vijesti i glasine kako se neprijatelji okupljaju svuda naokolo. Shvatio je da je ono što izgleda kao zid neprijatelja koji nadiru više od toga, dio obruča, da će na isti takav zid naići ako bježi u bilo kojem smjeru. Drugo, krenuti u susret neprijatelju, ne bježati od opasnosti, nego je suočiti.Treće, ne povoditi se za svima ostalima, nego naći svoj izdvojeni, individualni, osobeni put.
"
Da li je ovo dobar savjet za ponasanje u ovom trenutku na burzi?
Neki koji nisu bježali su sad već 50% umanjenog portfelja. [thumbsup]
[/quote]
Ako raprodate portfelj u pravom trenutku, to vam je kao da ste u napadu a Kript 100% [thumbsup]
Ak smo do sad hodali po rubu sad hodamo po oštrici noža. Ako sa ovih razina u sljedeća dva tri
tjedna okrenemo prema dole definitivno grobi ide na cca 3200. Moje mišljenje.
Citam blog jednog mudrog covjeka (babl.blog.hr) i odjednom vidim nesto sto veliki autori pisu o investiranju. Samo ovdje je to napisano na malo drugaciji nacin:
"Imam ja jednog starog prijatelja, zove se Todor. Ne samo da smo prijatelji odavno, nego je i zaista star. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je u partizanima, gotovo od prvog dana. Proživio je sve i svašta, između ostaloga i tri neprijateljske ofenzive: na Zelengori, Sutjesci i Neretvi. Koliko sam čuo, većina partizana zahvaćeni ofenzivama su poginuli, a on ih je preživio, ne jednu nego tri. Često mi je padalo da pamet da to mora da je više nego slučajnost, sve dok ga jednog dana – sjedeći ležerno uz kavu – nisam i zapitao.
– Ofenzive su nazvane ratne operacije u kojima su Nijemci višestruko premoćnim snagama opkoljavali teritorij na kojemu su bili partizani – počeo je gotovo pučkoškolskim predavanjem. – Dovukli bi svoje divizije, pojačali ih četnicima, ustašama, Talijanima, domobranima, balistima, belogardijcima, navukli silnu ratnu tehniku, osigurali podršku avijacije, potpuno opkolili veliki kraj. Ofenzive su obično počinjale tako da su se elitne njemačke trupe sukobile s glavninom partizanskih snaga, razbile ih i natjerale u bijeg. Razbijene partizanske jedinice su bježale sve dok s druge strane nisu naletjele na obruč. Ondje su ih ponovo desetkovali i natjerali u bijeg nazad, i tako – kao da igraju pingpong s njima – sužavali obruč sve dok ih nisu sve pobili.
– I kako ste se Vi iz toga izvukli?
– Prvo, nisam bježao. Kad bježiš, okreneš leđa, ne vidiš što je iza tebe, gdje su i koliko blizu. Uvijek sam išao prema neprijateljima. Kad ih vidiš, vidiš i gdje se možeš probiti, provući. Nije ni njihov zid bio savršen, nisu nastupali jedan drugome do ramena. Iskoristiš konfiguraciju terena, prikriješ se, prođu te. Jednom kada te pređu, čak i ako primijete da se netko izvukao, neće se zamarati pojedincima ni rasipati na njih snage. Njima je bio cilj uništiti glavninu. Zato nikada nisam bježao s gomilom. Obezglavljena, uspaničena gomila je najlakši plijen. Tako je i u mirnodopskom životu. Ako čitaš izvještaje o nesrećama, požarima u diskoklubovima i kinima, najveći broj ljudi pogine zato jer svi nagrnu u istom smjeru. Najviše ih nastrada na vratima, u tijesnim hodnicima, međusobno se izgaze. Ne smiješ dozvoliti da te stampedo povuče, treba plivati protiv struje. Kadikad se više isplati oprljiti protrčavši kroz plamen nego bježati pred njim. Treba naći svoj put usprkos prijateljima i neprijateljima!
Dakle, Todorova strategija sastoji se od tri isprepletena elementa. Prvi nije ni spomenuo. Podrazumijeva se. Prvi je stvoriti globalnu sliku, sagledati cjelinu. Zadržati hladnokrvnost, pamet u glavu! Već prije početka ofenzive slušao je vijesti i glasine kako se neprijatelji okupljaju svuda naokolo. Shvatio je da je ono što izgleda kao zid neprijatelja koji nadiru više od toga, dio obruča, da će na isti takav zid naići ako bježi u bilo kojem smjeru. Drugo, krenuti u susret neprijatelju, ne bježati od opasnosti, nego je suočiti.Treće, ne povoditi se za svima ostalima, nego naći svoj izdvojeni, individualni, osobeni put.
"
Da li je ovo dobar savjet za ponasanje u ovom trenutku na burzi?
Neki koji nisu bježali su sad već 50% umanjenog portfelja. [thumbsup]
[/quote]
Nije to baš pametan savjet, niti je burza rat niti su fondovi švabe, niti sme mi partizani.
Treba biti realan i dugoročan investiror i to je sve što ti je potrebno. tko sad proda popušio je, tko ne proda zaraditi će
A ako već govorimo o bježanju, onda najbolje prođu oni koji na vrijeme pobjegnu, sve ostalo je velki rizik
Ovo je totalni sumrak hrvatskog tržišta kapitala. Na pola nekoć solidno likvidnih dionica, pojedinac uopće ne može izaći iz pozicije ako to želi/mora, a kamo li neki fond. Ne može doduše ni kupiti baš puno ako ne misli dići cijenu, ali je još uvijek bolje nego onima što moraju izaći. Di je sada onaj Frodo sa spikama "ma nemate frke, likvidnost je tu, uvijek možete prodati". Kad ova kriza jednog dana završi, detaljno ću preispitati/presložiti izloženost HTK-u uopće ma koliko likvidno u tom trenutku bilo. Ovo je sve djelo nesposobnosti vodstva OIF-ova koji umjesto da su, u vrijeme extra priljeva keša, smanjivali izloženost uz umjeren rast indexa, i dalje napucavali index uz jednaku izloženost. No na kraju cijenu plaćaju ljudi koji svoj vlastiti novac ulažu na burzu i samim tim iskazuju povjerenje u institucije, ali i tržište kao takvo.
Ne znam doduše, zašto bi individualni ulagač uopće i htio prodati po ovim cijenama, osim špekulacije da će iste možda biti niže jer su većina dionica ionako debelo ispod intrinzičnih vrijednosti. No to nije tema ovog mog posta. Tema je to da ti danas uopće nemaš tu mogućnost. No…Kako kažu, noć je najdublja prije zore. [thumbsup]