Postoji nešto što naša hrvatska javnost ne prihvaća, a to su kriteriji. Ako ne prihvaćaš kriterije, automatski ne prihvaćaš ni zakone.

Postoji još jedan veliki problem u Ovršnom zakonu, a to je da Obrtnik, dohodaš koji si ne isplaćuje plaću, nema ista prava kao i građanin (fizička osoba), niti ima prava kao tvrtka (pravna osoba).

Ne postoji način, na koji se taj obrtnik može zaštititi (zaštititi barem dio primanja), a u slučaju ovrhe ima iste obveze kao fizička osoba, i pravna osoba.

Znači Obrtnik se vodi kao fizičko-pravna osoba, ima takve obveze ali nema takva prava (točnije u slučaju ovrhe i/ili blokade nema nikakva prava).

Meni nije jasno da barem obrtnička komora (koja je poznata po svom neradu) nije ovdje barem malo reagirala.

briga njih, njima je bitno samo da im platiš tlaku.

HGK i HOK su braća po reketu! A ovce bleje i plaćaju!

Ne treba uopće dirati ovršni zakon. On je kompleksan i uvijek će biti kritika s ove ili one strane.
Treba zakonom smanjiti odvjetničke tarife za takve slučajeve na 10-15% sadašnje pa neće biti niti tolikih dugova niti tolikih blokada. Ne može slanje rješenja za neplaćenu RTV pretplatu od 80 kn koštati 800 ili 1000 kn, pa onda još kamate na to. A samo mijenja ime i prezime na špranci. Treba biti 100 kn i bok.

neke stvari trebaju biti isključene od mogućnosti ovrhe.. tj. nisu dio (ne bi trebale biti) ekonomsko-pravnog života kao takvog već privatnog i pitanje ljudskih prava.

Osoba ne može biti doživotno blokirana. Zastarni rok od deset godina propisan Zakonom o obveznim odnosima dovoljno je dug da bi ovrhovoditelj svoju tražbinu mogao naplatiti ako je ona naplativa. sprječiti gomilanje duga nerazmjernim rastom kamata kada se ovrha ne može uspješno provesti.