Gospođo Varošanec, umjesto da se fokusirate na suca koji je ukazao na propuste zakona o predstečajnoj nagodbi, radije malo prosurfajte stranicama Fine i pogledajte pokoji prijedlog predstečajne nagodbe i na što to u praksi liči.
Krenite od početka:
1) Ne postoji mehanizam kažnjavanja dužnika koji ne prijavi svoje obveze. Dakle, ja vama posudim 1.000 kuna, vi odete u predstečajnu nagodbu i na popisu svojih obveza ne morate uopće spomenuti svoj dug prema meni.
2) DUŽNOST vjerovnika je prijavljivati svoje tražbine, što u praksi znaći da svaka pravna ili fizička osoba mora pratiti koji njegov dužnik je prijavio predstečajnu nagodbu. Ako ja kao vjerovnik na vrijeme ne prijavim svoju tražbinu (a nitko me ne mora obavijestiti da je moj dužnik ušao u predstečajnu nagodbu), prema zakonu moje potraživanje prestane. Dakle, još jednom – ja vama posudim 1.000 kuna, vi odete u predstečajnu, ne prijavite svoje obveze prema meni; ja niti ne znam da ste u predstečajnoj i ne prijavim tražbinu – MOJA TRAŽBINA NESTAJE!!!
3) Poslovni planovi kompanija su često besmisleni i nerazumljivi, a pogotovo prijedlozi predstečajnih nagodbi. Osim samih financijskih pokazatelja, često se iz samih prijedloga UOPĆE NE MOŽE IŠČITATI što dužnik predlaže kao namirenje. Ne želim spominjati pojedine kompanije, ali otvorite sami pet, šest nagodbi pa ćete vidjeti i sami. Najsmješnije je što često takve nagodbe zbog lošeg institucionalnog mehanizma i prođu a vjerovnici nemaju blage veze što će uopće dobiti.
4) Predstečajna nagodba često je paravan za pljačku. Pogledajte predstečajne nagodbe za hotele Živogošće, podgora i sl. Država tim kompanijama otpisuje i po 30 milijuna EUR duga te formalno kompanijama koje više nisu insolventne već im kapital raste na navedenih 30 milijuna EUR čime bi bile poslovno sposobne samostalno nastaviti svoje poslovanje prodaje pojedinim osobama praktički za kunu. I sve je po zakonu! Zar je normalno da nakon privatizacije 90-ih imate ponovnu privatizaciju 2014. godine na još perfidniji način? Pogledaje inicijalni prijedlog predstečajne nagodbe firme HTPK – strateški investitor trebao je dokapitalizirati kompaniju po 10 kuna po dionici i steći većinsko vlasništvo. Tek nakon glasnog protivljenja svih ljudi koji su znali zbrojiti 2 i 2 je napravljen novi prijedlog gdje isti investitor za još manji udjel u vlasništvu plaća 50 kuna po dionici!!! Dakle, sada plaća 5 puta skuplje u odnosu na inicijalni prijedlog koji je gotovo prošao. Možete li izbrojati o koliko se stotina milijuna kuna pljačke ovdje radi???
5) Postoje kompanije koje uopće nemaju dospjelog duga već u dogovoru sa poslovnim bankama koji su najveći vjerovnici pokreću predstečajne nagodbe na teret ostalih vjerovnika! Na primjer, vaše ukupne obveze su 10 milijuna kuna, od čega je kredit banke 8 milijuna. Vi u dogovoru s bankom (ili bez nje) ne platite dvije rate, otvarate predstečajni postupak i tamo predložite da banci vratite kredit u potpunosti, a ostalim vjerovnicima otpisujete dio dugovanja sukladno zakonskim mogućnostima – državi do 70% glavnice, ostalima isto itd. Banka nije blesava – zna da ako otpisujete dug ostalima veća je šansa da će se oni naplatiti te ona glasa za predstečajnu i svi ostali vjerovnice moraju otpisati značajan dio potraživanja od firme koja je u suštini zdrava, samo je iskoristila zakonsku mogućnost da malo pootpiše dug.
6) I konačno giganti tipa Nexe ili ostale kompanije koje su si međusobno dale jamstva za povrat kredita pa danas same odlučuju o prijedlozima nagodbe budući da su same sebi vjerovnici i dužnici.
Ukupno gledajući, predstečajne nagodbe su jedna od najvećih svinjarija koje su se dogodile u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina. Proces predstečajnih nagodbi niti je brz (neke već traju i preko godinu dana) niti efikasan, niti pravedan, u konačnici niti ustavan, a u praksi rezultira takvim nepravdama i pravnom nesigurnosti za cijeli sustav da bi se pisci zakona desetljećima trebali posipati pepelom. Zašto to ne možete ili ne želite shvatiti?
slazem se
Članak je na tragu ostalih članaka gospođe Varošanac, plaćeni oglas za upravu INDG i DLKV. Srećom državno odvjetništvo ne razmišlja tako (sjetimo se samo hapšenja pojedinih članova uprava tih društva).
Gospođi Varošanac želim što kraću buduću karijeru u poslovnom i svakom drugom novinarstvu jer je odličan primjer svega lošeg u hrvatskim medijima, prije svega neznanja i neetičnosti.
Slažem se s svime što je rekao/napisao kolega ZAGRE1417. Na žalost! Predstečajne nagodbe predstavljene su kao spasonosna formula za insolventne, ili nelikvidne tvrtke, a zapravo se zaista radi o jednoj od “…najvećih svinjarija koje su se desile u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina!” Radi se o pogodovanju pojedinim interesima jednako kao što se to dešavalo u brojnim drugim legalnim pljačkama. Što je npr. tzv. II stup nego legalna pljačka? Pratite li višegodišnja dešavanja oko tzv. liberalizacije tržišta el. energijom – sustavno i ispod žita se sprema pljačkaška privatizacija HEP-a, a sve kamuflirano zakonskim tekstovima. Tzv. moentizacija? Tečaj? Pljačkom smatram čak i (pomalo banalno) okolnosti oko kupovanja digitalnih prijemnika za TV signal. Ima toga još i još… na žalost.
Toliko je svinjarija da se više malo što može pripisati ljudskoj gluposti i/ili nepismenosti, prije će biti da se radi o smislenom “pothvatima” kojima pojedini nositelji izvršne vlasti sebi i svojima osiguravaju budućnost.
Jako dobra analiza. Iako pratim predstečajnu problematiku za neke finte uopće nisam znao – npr. 4. i 5.
Preglasavanje tj. toč. 6. je nešto što sam najčešće susretao. Najveći apsurd je da se po svakom jamstvu dug umnožava.
Npr. vlasnik firme je bio jamac za kredite banci. No, vlasnik je kao jamca stavio i svoje članove obitelji pa je njih 4 jamac za 30 miliona kuna kredita.
Sada, svaki od njih ulaze u predstečajnu sa potraživanjima od po 30 miliona kuna tj. ukupno kao 120 miliona kuna.
Na kraju takva potraživanja vezana uz jamstva čine skoro 50% ukupnih glasačkih prava. Da ne bude “možda, ali..” tako je utvrđeno na ročištu za utvrđivanje potraživanja.
Tko ne vjeruje – predstečajna H1 Telekom.
Istovremeno dotični traži otpis 50% dugova od države i 40% od dobavljača i beskamatno refinanciranje. A od banaka se traži otpis samo 20% duga i refinanciranje uz kamatu.
G. ZAGRE1417 je zaboravio napomenuti da čarke izglasvanjem PSN ne prestaju jer slijedi Trgovački Sud, a oni usprkos zakonu znaju otezati i time dopunski kupovati vrijeme dužniku!
Dalje, nitko ne odgovara za operativno restrukturiranje, a apsurd je da firmu nastavljaju voditi oni koji su ju zavili u crno.
Iako je PSN jedna velika spačka, alternativa bi bilo tjeranje u druge mafijaške ralje (proces stečaja) i sveopći potop. Ovako imamo privid da se nešto vrti (događa) dok su već neki slučajevi iz PSN završili u stečaju!