Autor teksta ne ka da nije iz Splita, nego ko da ne zna di se isti nalazi na karti, a za Hajduk niti ne pretpostavlja šta bi to moglo biti. Po njemu su navijači Hajduka malobrojna i marginalna skupina u gradu koja terorizira ostatak poštena svijeta galamom i grafitima, dok su ostatak građana Splita švicarski i švedski emigranti kojih baš briga za nogomet a pogotovo za tamo neki Hajduk
Ova je rečenica super : Dalje, onih 56,1 posto dionica koje Grad ima u Hajduku vlasništvo su svih građana Splita, a ne samo navijača ili članova Hajduka. Pa zašto bi onda baš svi morali pristati da im o potencijalno vrijednom resursu odlučuje netko drugi…
Dobro je i ovo…
prešutno je prihvaćeno da ne smije nikome smetati kad se fasade škola i stambenih zgrada masovno pretvaraju u navijački rekvizit…
Bravo za autora, ma kralju, kralju, ma kakvo objektivno iznošenje činjenica, ko li ti je platio marendu da ovo napišeš…
izvrstan i realan članak, tko daje pravo grupici navijača da u ime svih građana donose odluke, a i ne znam tko može braniti tezu da je šaranje i pisanje grafita po fasadama normalna stvar.
zvonkac, nemoj pričat o onmome o čemu nemaš pojma, jes bio ikada u Splitu…
izvrstan i realan članak, tko daje pravo grupici navijača da u ime svih građana donose odluke, a i ne znam tko može braniti tezu da je šaranje i pisanje grafita po fasadama normalna stvar.
Ha reci mi kakve su bile fasade zgrada i kuća prije nego što su postali navijački rekviziti. Ako ne znaš a i autor teksta također bile su iščrčkane sa svim i svakavim žvrljotima, potpisima, izljevima ljubavi, spolovilima te ko zna kakvim sve drugim bedastoćama. Takve zidove je trebalo piturat svako 15 dana a fala bogu kad se oboja okrenula se nova stranica za žvrljanje po zidovima. Ovako sa torcinim grafitima malo ko se usuđuje šarat po istima a samim tim i ti zidovi ostaju ljepši te se moraju puno puno manje pituravat o gradskom trošku.
Fasade zgrada i kuća su bile pune žvrljotina ranije zato što su ih šarali i žvrljali isti oni koji su naknadno u sebi pronašli umjetnike. Zidovi u Splitu dobijaju Hajdukove znakove čistim reketom: prvo se šaraju kukasti križevi i druge svinjarije, pa se upravitelju zgrade ili ravnatelju škole dođe s prijedlogom da to može spriječiti ako dopusti crtanje klupskih murala. Kad on pristane odjednom sve bude u redu, i nitko se ne usudi dirnuti u klupska obilježja, jer, bože moj, svi moramo isto misliti, svi za jedan klub navijati i svi za istog gradonačelnika glasati. Uostalom, kako ono ide: “Tko ne voli Hajduka iz Splita, dabogda mu ćaća pomanita”