“Da bi otjerali te dvije prijateljice sa zabave, središnje banke u pravilu trebaju snižavati kamatne stope, kako piše na stranici ECB-a.” Ova rečenica me podsjetila na onu: “Piše i na plotu pi.ka…” 😉
Monetarni sustav je totalno iskrivljen, i pogrešno postavljen, a u udžbenicima piše ono što je naređeno da piše. Ljudi sa zdravom logikom i nešto malo ekonomskog znanja mogu vidjeti kako je sve naopako, i kako se predaju gluposti koje nemaju veze sa zdravim razumom.
Ono što kažu bankari vjerujem jednako kao i ono što kaže cigo (bez uvrede Romima) na placu kad mi želi nešto prodat. I bankarima je i cigi je cilj zaraditi i ne prezaju od laži i uvjeravanja kako bi ostvarili svoj cilj. S razlikom da to cigo radi da bi preživio, a bankari iz čiste pohlepe. Učili su me na ekonomiji razne idiotarije koje mi niti tada nisu držale vodu, a danas mi je jasno i tko i što stoji iza tih idiotarija koje se silom nastoje ugraditi u razmišljanje budućih ekonomista.

Kvantitativno otpuštanje je pozitivno samo u nekim slučajevima, i najčešće je to privremeno. U Japanu nije prošlo jer Japan ipak nije toliko politički moćan kao što je SAD. Ekonomija nema sa tim veze.
Kvantitativno otpuštanje kada uspije je kao novi fiks narkomanu, privremeno olakšanje, a zapravo još dublji zaron u problem. To je samo način da banke još više povećaju svoju imovinu.
Nezaposlenost u SAD-u je trenutno 5,8% ako se ne varam. Je, pala je, ali na temelju čega?! Na temelju novca bez pokrića (jedino pokriće tog novca je “riječ” pokvarenih institucija i moćnika) koji je upumpan u sustav. To znači da je FED otkupio državne obveznice i dodatno snizio kamate kako bi stimulirao banke da uzmu novac i budu suučesnik u dodatnom izrabljivanju građana kroz zaduživanje. Novac je onda plasiran građanima i gospodarstvu i poslužio je za pokretanje nove proizvodnje i otvaranju novih radnih mjesta. To djeluje savršeno, ali se pozitivan utjecaj toga poništava dugom koji nezaustavljivo raste i koji zahtjeva žešću poreznu presiju. Ima tu još faktora koji poništavaju pozitivan utjecaj, ali nemam volje toliko tipkat jer je ovo i tako stari članak i rijetki će čitati. I što ostaje? Negativan utjecaj i još dublji zaron u problem. Kao kad se narkoman nafiksa ili pijanac napije. SAD će morati doći k sebi kad tad, a onda kreće raspad sistema.

Danas su svima puna usta potrošnje. Gdje su ti pametnjakovići bili kada su se samo štednja i rezovi spominjali kao rješenje?! Ja sam i tada s prijateljima u birtiji za stolom zagovarao stimulaciju potrošnje kroz smanjenje porezne presije i minimalno zaduživanje države. To je jedini ispravan put za izlazak iz krize koji se jedini može dugoročno isplatiti. U teoriji 🙂 Jer praksa je nešto sasvim drugo radi interesnih lobija koji nikada, ali baš nikada ne bi dozvolili takav ispravan put jer to znači smanjenje njihovih prihoda i mogućnosti miješanja u unutarnju politiku, pripremanje terena za korporacije na čijoj su platnoj listi, preuzimanje svega što vrijedi i što može osigurati neovisnost nacionalnog gospodarstva itd itd.
Sve je to politika, kao što je na neki način politika i punjenje glave glupostima na ekonomskim fakultetima.

Deflacija i njena negativnost je jedna velika dogma. Tko zna zbrojiti dva i dva u najmanju ruku će posumnjati u tu dogmu.

Problem omjera 1:9 koji je najčešće na snazi se uopće ne spominje, a taj problem je jedan od najvećih generatora svih gospodarskih kriza. Bitno da nam pune glavu raznim glupostima jer računaju da smo svi neuki idioti i da ćemo vjerovati u idiotarije samo zato jer je ih izgovori netko tko je profesor ili nosi skupo odijelo i na poziciji je.

Ja sam uvjeren da će svatko tko danas nije star doživjeti globalni gospodarski slom kakav svijet još nije vidio.