[emo_palacg]

…joj,obožavam ovakove štednje…peče kruh,a onda maže margarin…pa jeftinije bi bilo da posadi pšenicu,kupi mali mlinac za žitarice,samelje brašno,ode na izvor uzme vodu i speče kruh u šparhetu na drva koje je cijelo ljeto pilio njen muž…

…onda uzme dvije koze pa napravi domaći maslac za doručak umjesto margarina…[emo_zloban]

…kuhati za dva dana je nezdravo,a i ne znam koje to jelo osim gulaša i fažolčine može otrpit…

…dragi moji,ovo je sve lijepo kad ti to predstavlja užitak a ne tlaku jer se mora da bi uštedio i preživio…

…štednja je samo odgađanje kraja…

Sarma sto duze stoji sve je bolja.

“Priređujući domaći doručak i kruh te kuhajući ručak svaki drugi dan mjesečno se, kaže, može uštedjeti oko 1000 kuna što znači da se godišnje dobije jedna lijepa štednja od 12.000 kuna.”

Jel to ova hoće reći da su oni dosad trošili više od 1000 kuna samo na struju za kuhanje,kruh i pekmez??????????? pa su onda tih 1000 kuna mogli uštediti??
neka je jedan kruh 10 kuna i neka pojedu 2 dnevno to je cca 600 kuna mjesečno. ako pojedu 10 pekmeza mjesečno (šta je previše ali eto) i neka jedan košta 20 kuna to je još 200.i koliko su onda oni trošili mjesečno na struju pa su uspjeli uštedjeti sve skupa 1000 kuna???

Pričajte vi što hoćete. Tko štedi taj i ima. Evo državna uprava štedi na nama i i našim pravima i svako malo se počasti novim Audijem A6.

lijepo je vidjeti kako narod prihvaća i samu političku igru bez kruha,
uskoro očekujem slogan, koji će narod podržati objeručke

” vi nemojte ni jesti, da bi mi mogli krasti ”

Ali to je štednja jer novi kredit za A6 ima 500 kuna manju ratu od prošlog! Znači, umjesto 5000 kuna rata je 4500…
i kako onda reći da naša Vlada i župani nisu štedljivi??

Tko se obogatio štednjom ?
Nitko !
Radom , ulaganjem , kreativnošću…
Da.

Ovo je san svake poduzetnice…..
Otići na selo, živjeti pravim seljačkim životom na skromnom ali dobro opremljenom
imanju, u suživotu sa zdravim domaćim životinjama, ekološki uzgojenom hranom,
mirisima kruha i jutarnjim pjevom ptica pod prozorom….
Prošlo je već podosta godina, ali taj san nikako da postane stvarnost.
Umjesto toga,rano ujutro natjeram muža po osnovne namirnice u prvi supermarket,
već za dva sata, trebam opet namirnice za rućak, zatim, novac za razne dnevne potrebe i kafić dopodne, ako nešto fali prije nego idem kući, svratim opet
u veći supermarket, a navečer, pregledavam zalihe, hoće li trebati nešto
dodati za sutrašnje potrebe ukućana…Idiličan život ostaje na internetu,
pečenje kruha prava avantura, a ručak za dva dana , utopija dresiranih
partnera koji se mrze…………..