Feri,

da se stanovi u Zagrebu mogu masovno prodati po 2000, 3000 ili 5000 eura, ekonomske krize uopce ne bi ni bilo. Hrvatska i jeste u krizi zato sto se drzava bavi prodavanjem stanova, gnojiva, ajvara, osiguranja i slicno.

Kupiti nekretninu u gradu gdje barem 3/4 stanovnistva ovisi od budzetskim transferima je vrlo rizicno. Da ne govorimo sto ce se desiti ako samo 5% onoga sto je u procesu legalizacije zavrsi na trzistu nekretnina.

Ti mozes eksperimentirati koliko god zelis. Ali sve dok imas represivan porezni sustav, nefleksibilno trziste rada i skolski sustav koji ne proizvodi konkurentnu radnu snagu napretka nece biti.

ja sam mislo da se treba živjeti od izvoza. ovi bi samo kule babilonske zidali.

Dobre stvari si rekao. Prodajte, rpodajte, prodajte… KOME? U drzavi koja nista ne izvozi, nista ne proizvodi, masa kopa po smecu, kome ce se prodati “kule babilonske”?

Gradjevina je sektor koji PRATI ostale. Ako cvjeta opci rpivatni sektor, ljudi imaju para, kupuju stanove. Firme grade tvornice, hale itd. Bez toga nista. Gradjevina ne zivi sama za sebe.

čovjek izgleda ne razumije osnovno načelo developmenta, a to je da developer ulaže sve svoje znanje, iskustvo i energiju u procjenu tržišne cijene koju njegov projekt može postići.

potpuno, dakle, snosi rizik. a troškovi su pak izravno vezani za odluku o razini luksuza koja se želi ponuditi, a gdje je cijena jako predvidljiva samo u urbanistički uređenom okruženju s mnoštvom raspoloživih stručnih podloga. toga nema nigdje u hrvatskoj, a u zagrebu se puno gradi s geomehanikom procijenjenom “na naviđeno”, što je na razini lutrije.

mnoštvo, daskle, nepoznanica, a iza svega toga mora stajati osobni rizik.

no ovaj gospodin to očito vidi kao mali perica, gdje očekuje da će “generalni sekretari komunističkih partija” svojim “političkim autoritetom” osigurati da recimo troškovi iznose 800 eura a prodajna cijena 2000, pa je onda “zarada zajamčena”.

ovo pismo je ogledni primjer nerazumijevanja tržišne ekonomije i dubokog vjerovanja u marks-engelsovu “političku ekonomiju”. gdje se smatra da politička sila može biti jača od ekonomskih zakonitosti.

iako je ta koncepcija donijela više gladi u svijetu nego ijedna druga u povijesti, u hrvatsko je se grčevito drži jedno 90% “ekonomista” i “poslovnih stručnjaka”.

A gdje nađe 200 slobodnih hektara na pantovčaku kukakvna mu majka

Što se dogodilo s Poslovnim dnevnikom pa je počeo objavljivati ovakve budalaštine? Ovakvim prijedlozima je mjesto jedino u emisiji GLobalno sijelo, među redikulima koji su otkrili perpetuum mobile i druge genijalne umotvorine, a ne u jednim ozbiljnim poslovnim novinama.

Ako gospon želi kupovati nađem mu u Lisabonu ( strogi centar ) kuću 150 m2 sa tri graže za 200000 eurića!!! NORMALNO – NEMA KUPACA!!!!
Jedno su želje a drugo SUROVA REALNOST i STVARNOST!!! BITI ĆE JOŠ GORE!!! Tko to prije svati – BOLJE ĆE PROĆI I MANJE ĆE SE ČUDITI ŠTO SE DEŠAVA.

Ma lako za Ferija i njegovu ekonomsku alkemiju, al nije mi jasan Poslovni dnevnik koji objavi ovako nešto.

a) o kojem pantovcaku govorimo? Pantovcak je ulica u kojoj nema slobodnih parcela za gradnju.
b) ako govorimo o predsjednickim dvorima, tamo nema gradjevinskog zemljista uopce, ali ima park šuma. Trebamo li srušiti šumu i gradit stanove?
c) osnovnoškolskom matematikom proizlazi da bi za zaradu od 2.5 milijarde eura, sa planiranom zaradom od 1200E po kvadratu trebalo sagraditi preko 20.000 stanova površine 100m2. Mozda najbolje da se onda na pantovcaku sagradi 100 mamutica sa po 200 stanova od 100m2, a ljudi ce onda ko ludi kupovat stanove u tom Novom zagrebu na vrh brda. Pozicija je mozda atraktivna dok je ekskluzivna, ovime bi postala mozda i najneatraktivnija lokacija u Zagrebu
d) 800eura po kvadratu cijena gradnje na brdu? o da!
e) trošak javne infrastrukture koji bi omogućio da taj novi grad od 100.000 ljudi živi na vrh brda je kolko? sjeverna zaobilaznica?

Poslovni dnevnice, uozbiljite se malo prilikom odabira sadržaja. Bilo bi šteta da i vi baš skroz požutite.

Poruka glasi: Nemojte prodati (iznajmiti) autoceste nego ukinite cestarine , a da bi se to moglo napraviti prodajte Pantovčak.

Država koja ima razmjerno u odnosu na druge države nerazmjerno puno više imovine, kao što je to Republika Hrvatska, ne treba se baviti prodajom auto cesta nego tih imovina koje su nerazmjerno veće u odnosu na svrhu zbog kojih postoje. Najeklatantniji a i po svojoj vrijednosti najzanimljiviji je Pantovčak.

Ako ste pažljivo čitali prijedlog je bio da se najprije proda deset posto Pantovčaka i to u pretprodaji jer ako se ne može prodati deset posto Pantovčaka u pretprodaji u projekt nema smisla ni ulaziti. Tek nakon toga bi mogla uslijediti druga faza prodaja trećine Pantovčaka.

Sa tako prikupljenim novcima mogle bi se graditi druge dvije trećine Pantovčaka ili kaj god drugega. Država i Grad Zagreb bi mogli od tih sredstava spustiti prugu pod zemlju i izgraditi metro. Opet ne na osnovu nekih javno privatnih pljački nego upravo po modelu koji sam izložio za Pantovčak. Jer se izgradnjom metroa oslobađa osamnaest kilometara zemljišta sadašnje nadzemne željeznice na dionici Sesvete Podsused. A to zemljište, priznat ćete ima jako veliku svoju vrijednost.

Gledajući postove onih koji su moj prijedlog ocijenili ridikulnim ili budalastim jer eto nema novaca primijetio sam da lajkaju građevinske projekte za koje investitori očekuju pozamašnu pomoć od države reda veličine od nekoliko stotina milijuna kuna do projekata vrijednih milijardu i više kuna. Lajkaju projekte za koje doslovce piše da čekaju zeleno svjetlo od Linića za milijardu plus kuna.

Tako je svi mogu investirati ako je u sve upletena i Javno privatna pljačka samo hrvatski građani ne mogu direktno utrošiti dio od svojih 150 milijardi kuna bilo za kupovinu stanova na atraktivnim lokacijama bilo za investiranje u dionice autoceste. Nego, u sve mora biti upletena javno privatna pljačka. Da, tako su napravljani arena centri tako je napravljen pročistač voda u Zagrebu…

Krajnje je budalasto bilo (ili krajnje lukrativno) dati zemljište i za uzvrat dobiti dvorene i još za to sada izdvajati u narednih trideset godina milijun nečega kuna, franaka eura, svejedno.

Zamislite da dotični gospodin koji piše o budalaštinama ima osamsto metara kvadratnih metara građevinskog zemljišta i da prihvati prijedlog privatno – privatnog partnera da to zemljište da za izgradnju kuće od 400m2 sa pet stanova od po 80m2. I da za jedan od tih stanova koji bi njemu pripao treba svaki mjesec za to plaćati tisuću eura, franaka ili kuna svejedno i to narednih trideset godina. Biće da bi se mudrijaš osvijestio i rekao kaj je ljudi vama pa svi ostali su dobili besplatno jedan stan u zamjenu za zemljište. Al’ eto jedna logika vrijedi za privatno – privatno a druga za javno – privatno partnerstvo.

Jednostavno, država koja ima toliko imovine koliko je ima Republika Hrvatska ne treba ulaziti ni u kakva javno – privatna partnerstva. Javno privatna partnerstva su se do sada praktički u sto posto slučajeva pokazala kao javno privatna pljačka. To ponašanje da su dobici privatni a gubici javni je jednostavno pogubno i to ne samo u Republici Hrvatskoj nego i svuda u svijetu.

Kada sam vidio ovu glupost, jednostavno sam se morao registrirati i napisati komentar. Radi zdravog razuma. Ono što je očito, jest da se dotični ne bavi nekretninama. Ideja da država nudi u vrijeme krize na tržištu nekretnina stanove je bezumna!
Drugo, Feri govori o Areni centru i WC-ima, ali je zaboravio spomenuti Sopnicu-Jelkovec?! Halo, stanovi zjape prazni! Svatko tko ima novca želi luksuz, a ne neki stan u masovnoj izgradnji makar to bilo na Pantovčaku, koji usput rečeno izgleda kao ružno pače u usporedbi sa Rokovim perivojem, Tuškancem, Zvijezdom ili nekim drugim djelovima grada. Dužnost države je da odredi smjer i osigura povoljne uvjete za razvoj gospodarstva, a ne nekretninskim kemijanjima.

Iako se slažem sa nekim komentarima Čiradžije, neka se on ipak drži podalje ekonomije i nekretninskih zamisli.