jer onda nece bit murije, vatrogasaca, hitne pomoci i ostalog…
…ili bi ti to ko Links, Đejms i Milton, isto privatizir’o, a, stručnjak? [yawn]

‘Oće sad Zoki, pošto se izletio protiv "poreza na banke", ubuduće ponovno tvrditi suprotno. [lol] [lol]

Vilim Ribić unutar 2 minute:

-treba oporezovat kapital
-treba uvesti porez bankama
-treba oporezivat imovinu
-treba oprezivat naslijeđivanje

[yawn]

pusti, ima ribić znanje.
držo je obveznice zandjih par godina sad kupuje stanove.
vidiš da je kontrarian, po brkovima.

JPY napravio novi high, sad je tik do ATH iz 1994. godine.
Ako su japanci pametni kak izgledaju sad će se počet krcat naftnim bušotinama, rudnicima, plantažama, ženama i dolarima.

nastat ce guzva u sesnaestercu… s kinezima.

Visoki izvor: Samo ove godine zadužit ćemo se 34,63 milijarde kuna!

http://seebiz.eu/hr/makroekonomija/visoki-izvor-samo-ove-godine-zaduzit-cemo-se-34%2c63-milijarde-kuna!,89541.html

Dijana Čuljak ispričala se za šovinistički ispad

Ona je, podsjetimo, izazvala zgražanje bosanskohercegovačke javnosti jer nakon što je u Dnevniku 3, emitiranom 23. kolovoza, upitala gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića "koliki problem mu predstavljaju jednodnevni gosti iz BiH koji ništa ne troše, a zauzimaju mjesto na plaži".

Osobno sam vidio kako isti troše više nego pojedinci iz RH, a da ne govorim o Poljacima, Česima i dr.
Koja je to luđakinja? [lol]

Trebalo bi povremeno pogledati statistike npr Državni proračun siječanj – lipanj.
Država je bila vrlo štedljiva i potrošila oko 59.107.383 milijuna kuna – sada će odriješiti kesu.
Pogurati potrošnju s cca 2,5 -3,0 milijarde kuna.

Kakav bi utjecaj na tržište kapitala imala nemogućnost vlade da se kreditno zaduži ili da izdanje obveznica propadne? Jasno mi je što bi to značilo za RH i proračun, ali što bi bilo sa TK?

Naime, tada bi uslijed panike cijene dionica vjerojatno još pale, dok s druge strane za dugoročne perspektive hrvatskog gospodarstva bi to bilo dobro, blagoslov, (Božja pomoć s neba?), jer bi to bio trenutak kada se ipak mora prekinuti konačno, i napraviti nužne strukturalne promjene u našem gospodarstva.

Dakle jednom riječju trenutno dobijete jeftinije cijene a same kompanije (ono koje neće bankrotirati zbog nedostatka kredita, dakle one kojima ne trebaju) zapravo realno odjednom vrijede više – time fantastična prilika za kupnju! (puno bolja prilika nego "neposredno prije" toga, ili u tom vremenu ali onom drugom scenariju sa uspješnim izdanjem)

A upravo ovo što će se događati, "uspješna prodaja obveznica", je dakle manje povoljno za dugoročne kupce dionica jer će tada dionice vjerojatno kupovati po višim cijenama nego u prethodnom scenariju, dok te firme zapravo vrijede manje nego u prvom scenariju jer će dugoročno gospodarstvo rasti po nižim stopama a time i zarade tih kompanija.

Dakle ključno je samo ne pogoditi baš one firme koje neće preživijeti tu eventualnu malu turbulenciju. A razdvojiti to žito od kukolja možda i nije tako teško. Tj. propasti će ono što što mora propasti, a napredovati ono što je zaslužilo.

Onaj vjerojatniji scenarij sa uspješnim izdanjem znači manje ovih koje će bankrotirati (manja šansa za veliku pogrešku u investiranju :D), ali ukupno daleko daleko manji rast kroz buduće dugoročno razdoblje (naredna "desetljeća"), puno manje ukupne zarade (i manji prosječni prinos investitora), i opčenito sporiji napredak Hrvatske, sporiji napredak životnog standarda, jednom riječju uništavanje budućnosti naše djece radi naše tvrdoglave, neodgovorne i kukavičje sadašnjosti.

Dakle rezove možemo napraviti sami odmah (od čega se izgleda odustalo), rezove možemo napraviti pod palicom MMF-a nakon što bi "propalo izdanje" (što vjerojatno neće biti slučaj), ili ih možemo ne nepraviti (nego raditi prisilnu postepenu prilagodbu) što je najgora opcija (jedina pozitiva za one koji bi ponovno htjeli osvojiti izbore…). Najverojatnije da se realizra ova zadnja šansa. A u tom slučaju što se tiče dugoročnog investiranja jedino pametno preostaje ulagati u ono što presudno ne ovisi o domaćem gospodarstvu (već danas konkurentni izvoznici, koji imaju malu šansu za tu konkurentnost izgubiti u sljedećih par godina, dok nakon toga će im vjerojatno i spontano posljedicom postepene promjene našeg gospodarstva biti sve lakše i lakše pa su oni dugoročno zgoditak).

Vrijednost drzavnih obveznica, i naravno korporativnih, bi znacajno pala. To bi znacilo da bi se prinos na obveznice znatno povecao. Kako se dionice "takmice" sa obveznicama da privuku kapital njihova vrijednost bi se morala takoder znatno korigirati da bi bile konkurentne jeftinim obveznicama.

Vrijednost dionica bi pala, a najaci udar bi bio na dionice onih firmi koje drze drzavni dug. To su uglavnom banke i osiguranja. Stradali bi jako i svi ovisnici o drzavnom proracunu, a najmanje bi vjerojatno pala vrijednost onih firmi koje nisu znacajno izlozene domacem trzistu.

U svakom slucaju nemogucnost drzave da vraca dug rezultirao bi negativnim udarom na domace trziste kapitala i vjerojatno bi trebalo dosta vremena da se oporavi od tog udara.

Jos jednom koristim priliku da pozovem na izmjenu naslova teme: "Kako prebroditi svjetsku krizu uz sto manje posljedica". Prvi korak u prebrodavanju krize je da shvatimo kako je ovo prije svega nasa kriza a ne svjetska, da je duboka, i da se nemoze prebroditi bez posljedica. Tek kada to shvatimo mozemo ici dalje. Trazenje nacina da se kriza prebrodi bez posljedica, odnosno bez korijenitih reformi, je gubljenje vremena. Ovako se samo jos dublje zakopovamo u rupu, koja je vec sada prilicno duboka.