kako ono ide… povijest se možda i ne ponavlja ali se svakako rimuje.

kad vrijeme malo izblijedi sjećanja… kada počnu priče da je ovaj puta sve drugačije biti će opet jako puno budala koji će svoje novce posuđivati raznim grčkama

Pozdrav

Ne znam da li ste svjesni, no kriza s Grckom, nesuglasje oko rijesavanja krize i pomoci Grckoj, te eventualni "krahovi" Portugala, Irske i/ili Spanjolske mogu znaciti definitivni krah ideje ujedinjene Europe. Europa je postigla visi stupanj od trgovackog saveza, no ona je i dalje samo jedan od globalnih regionalnih udruzenja za slobodnu trgovinu (najvecim dijelom, te manjim dijelom za slobodnu fluktuaciju radne snage). Takvih regionalnih saveza ima puno po svijetu, svakako su najpoznatiji NAFTA, ASEAN, CONCUSAR, tu su jos savezi zemalja Afrike te Bliskog istoka.

Europa je u daleko vecoj prednosti jer ima svoju valutu koja je svjetska, te dobrim dijelom konkurentna dolaru. Kolapsom eura, i daljnjom nestabilnoscu EU institucija mozemo govoriti o novom valu globalne krize; a ta kriza ce u narednim desetljecima rezultirati novim svjestskim preustrojem. Nazalost, nitko ne spominje novi model financiranja MMF-a koji su preuzele zemlje BRIC-a a koji moze (a vrlo vjerojatno hoce) imati dalekosezne posljedice na svjestsku politicku i ekonomsku scenu.

U takvom scenariju ovaj imaginarni svijet vrijednosnica ce dozivjeti potpuni krah. Multiplikacija i spekulacija izvedenica i ostalih burzovnih instrumenata mogu doci na svoje "stvarne" vrijednosti, a to je ono sto kvantni fizicari nazivaju ne-nulta pozicija. Naravno, metali, posebno zlato ce dosegnuti svoje rekordne razine od nekoliko tisuca dolara. Ovo je vrlo crni scenarij, no prevencija ili ev. ublazavanje takvih stanja kostat ce milijarde. Svatko tko prati i (donekle) razumije financijska trzista mora i sigurno je zabrinut.

Pozdrav

Europa se ujedinjuje u strahu od špekulanata

Kada se u petak ujutro sastanu na godišnjoj skupštini Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) koja se ove godine prvi put održava u Zagrebu, europski ministri financija i vodeći europski bankari prvi put će oči imati uprte prema starim članicama EU. Umjesto da raspravljaju o poticanju biznisa u novim rastućim europskim demokracijama – zbog čega je EBRD u travnju 1991. bio osnovan – ovaj put neće moći pobjeći od gorućeg problema koji pogađa njihov vlastiti teritorij, eurozonu i s njom najrazvijenija europska tržišta.

Efekt bumeranga

U ogromnom paketu pomoći koji su tijekom noći s nedjelje na ponedjeljak ispregovarali premijeri, ministri financija, guverneri središnjih banaka i vodeći bankari iz Europe i SAD-a, dogovorena je gotovo tisuću milijardi dolara vrijedna potpora koja bi europski monetarni sustav trebala spasiti od kolapsa.

Vjerojatno najveći financijski spasilački pothvat u povijesti (većega se u ovom trenutku ne mogu sjetiti) pogurao je noć prije američki predsjednik Barack Obama kada je u seriji brzih razgovora s europskim premijerima i predsjednicima od njih zatražio odlučnu akciju prije nego što se dužnička kriza, koja je potkraj proteklog mjeseca eksplodirala u Grčkoj i ozbiljno zaprijetila stabilnosti eura, ne prelije preko oceana.

Ameriku je zapravo od svega najviše prestrašio mogući efekt bumeranga, jer dosad su kao glavni krivci za slom globalne ekonomije uglavnom bili prozivani pomahnitali gramzljivci s Wall Streeta. S pravom, jer da njih nije bilo, možda bi se, u nekim boljim okolnostima, izvukla (privremeno) i neobuzdano rastrošna Grčka. Danas, međutim, kada se ekonomija u SAD-u oporavlja, malo tko priželjkuje povratni udar sa Starog kontinenta koji bi vrlo lako oporavak mogao pretvoriti u silaznu spiralu s posve neizvjesnim rokom oporavka. Strah se i ovaj put pokazao kao najsnažniji motor uvjeravanja.

EU, kao vjerojatno nikad dosad, mogla je doći glave poslovična (međusobna i unutarnja) politička razjedinjenost njenih najstarijih članica. Njemačka kancelarka Angela Merkel upravo je izgubila izbore i utjecaj svoje stranke u jednoj od njemačkih regija baš zbog nevoljkosti (pa i bijesa) dijela njemačkih poreznih obveznika da pomognu Grcima “koji su godinama živjeli od njih bolje i lagodnije”. Zube su, doduše ne samo zbog Grčke, pokazali i birači u UK-u.
Soroseva akrobacija

Europa se ovaj put ujedinila u strahu od špekulanata. Financijski krugovi u Uniji još dobro pamte 16. rujna 1992., kada je Quantum fond Georgea Sorosa u financijskoj akrobaciji teškoj 10 milijardi dolara strmoglavio britansku funtu za 15 posto u odnosu na tadašnju njemačku marku (i čak 25 posto u odnosu na američki dolar) i natjerao je na bijeg iz europskog monetarnog sustava od kojega od tad bježi do danas kao vrag od tamjana. Kada su u njihanju španjolske i portugalske ekonomije koje je uslijedilo nakon grčkog “polukolapsa” prepoznali simptome špekulantskog napada, Europljani su zaključili da više nema vremena za čekanje.

– Ovo je pakt konsolidacije i od ključne je važnosti za dvije zemlje čije su se ekonomije proteklih dana našle na udaru špekulanata – rekao je jučer Olli Rehn, povjerenik Europske Unije za financije. Bit će zanimljivo čuti povjerenika Rehna u petak u Zagrebu, gdje je na marginama skupa EBRD-a predviđen njegov “počasni” nastup predavača nakon završetka skupštine. Teško, naime, da će održati uobičajenu salonsku razinu takvih događaja i da se neće dotaknuti gorućeg problema europske ekonomije. Europa i euro ipak imaju u borbi s krizom nekoliko točaka po kojima se pozitivno razlikuju od SAD-a i dolara.

…

(nastavak)

…

…

(nastavak)

…

Kriza pod kontrolom

Kriza je, naime, pogodila SAD u trenutku kada je dolar bio (i još jest) vodeća globalna rezervna valuta, ali i u trenutku u kojemu se najveća količina dolara nalazi u rukama najvećih američkih trgovinskih i industrijskih konkurenata – Kine, Japana i još nekoliko galopirajućih azijskih tržišta. Euro je, za razliku od dolara, tek druga ili treća, a osim u zemljama koje naginju članstvu u EU poput Hrvatske gotovo isključivo zamjenska (i provremena, ovisno o trenutnom tečaju dolara) valuta za čuvanje rezervi, što Europskoj središnjoj banci ostavlja daleko više manevarskog prostora nego što je danas na raspolaganju Benu Bernankeu kao šefu američkih Federalnih rezervi. Trenutak jučer ujutro, kada su europske središnje banke u brzoj reakciji na sporazum započele s velikim otkupom obveznica zemalja članica eurozone, ipak se ne može smatrati i trenutkom završetka uzbune. Kriza je, doduše, pod kontrolom, ali nije završena. Euro je jučer vratio velik dio prošlog tjedna izgubljene vrijednosti, ali Europi sada slijedi dugo razdoblje dokazivanja sposobnosti da održi financijsku disciplinu prije nego što zajednička valuta Unije vrati kratkim potezom uzdrmano povjerenje.
Šukerova prilika

Sreća koja je jučer vladala na globalnim financijskim tržištima danas je krhkija nego ikada dosad i najdiskretniji znaci nečije slabosti investitore će strelovito izbaciti iz akcije. Tržišta pritom neće gledati samo u Grčku, Portugal ili Španjolsku. Pod povećalom su već danas i Italija i Britanija, a posebno London i Frankfurt kao dva najveća europska financijska središta. U neka bolja vremena Hrvatska bi takvu kriznu situaciju među “razvijenima” mogla relativno lako iskoristiti da se sama privremeno ukloni s radara uvijek prestrogih analitičara. U vremenu kada i sami tražimo izlaz iz krize koja je prije svega posljedica naše vlastite rasipnosti, Vladi ne preostaje drugo nego da iz dana u dan potvrđuje ozbiljnost svojih namjera. Jadranka Kosor i njen ministar financija Ivan Šuker imat će potkraj ovog tjedna jedinstvenu priliku da na samom početku provedbe svog programa sve relevantne igrače iz međunarodnih financijskih krugova ugoste kod kuće, u Zagrebu. Nadam se da su dosad uvježbali kako da i tim iskusnim liscima zvuče uvjerljivo.

Izvor: http://www.jutarnji.hr/europa-se-ujedinjuje-u-strahu-od-spekulanata/765166/

dionica npr (spada u vrijednosnice) je udio u vlasništvu. ne vidim ništa imaginarno.

To nije sporno, nego je sporna vrijednost dionice (posebno onih u ff) To smo imali prilike vidjeli prosle i pretprosle godine kako rapdino padaju (isto onako kako su prije rapdino rasli). U tom kontekstu govorim o imaginarnoj vrijednosti. Da se plasticno izrazim: sad je, sad nije.
Mozda je bolje to prikazati na primjeru novca u uvjetima hiperinflacije, imate odredjenu novcanicu od 1000 jedinica, i za nju mozete kupiti odredjenu kolicinu namirnica (recimo za mjesec dana), no za par dana hiperinflacija "unisti" vrijednost tih 1000 jedinica i nakon toga mozete kupiti recimo jedan burek (uzet cu za primjer toliko spominjanu prehrambenu namirnicu forumasa). Naimirnice za mjesec dana i ovaj burek su stvarni, dok ta novcanica od 1000 jedinica je imaginarna (iako je u datom trenutku izuzetno stvarna, no njena "stvarnost" je izrazito oscilirajuca).
Tako je i sa vrijednosnicama.

Onda nitko ne bi uzimao kredite i ekonomija se ne bi razvijala.

dionica npr (spada u vrijednosnice) je udio u vlasništvu. ne vidim ništa imaginarno.
[/quote]
Ne samo što nije imaginarno, nego je najstvarnije od svega ostaloga (od svake druge klase imovine).
Što je i logično, jer vrijednost nije nešto apstraktno – nije nešto vrijedno samo zato što je lijepo, što se sjaji, što se zove zlato… niti samo zato što ga ima u ograničenim količinama (zlato npr?) ali ničemu konkrentom ne služi – vrijednost izvire iz korisnosti, iz produktivnosti… nekretnina ti npr. ništa ne stvara (samo propada s vremenom), zlato ti ništa ne stvara niti ti daje kakvu kamatu… slično je i sa umjetninama npr., mogu one bitno ne znam koliko cijenjene, original najvećeg majstora renesanse… ali to "ničemu ne služi" i zato… sve takve stvari (nekretnine, umjetnine, zlato…) dugoročno mijenjaju svoju cijenu otprilike u rangu sa inflacijom – svakako ne puno više od toga.

Ono što nešto stvara, nove proizvode, novu vrijednost, dakle ono što stvara nešto što ljudi stvarno trebaju (ili samo misle da trebaju, iz bilo kojeg razloga su o tome "ovisni") to nešto (a to je u pravilu nekakva "firma") zbog toga vrijedi, zbog toga ima konkretnu i stvarnu vrijednost, puno stvarniju i puno konkrentiju nego li sve ostalo što nije (toliko) produktivno.

I zato – uopče nikome ne bi trebalo biti čudno, zašto su dionice, kao udjeli u vlasništvu kompanija, klasa imovine koja na dugoj skali daleko pobijedi sve ostale klase imovine. To stvarno nikome ne bi trebalo biti čudno – ako mu je čudno, onda je nešto u njegovoj glavi jako neobično.

Zanimljivo je primjetiti npr., u zadnjih 100 godina, na tržištima kapitala razvijenih zemalja… kako su se kretale dionice unatoč dvama svjetskim ratovima, unatoč mnoštvu manjih ratova, unatoč Velikoj Depresiji, unatoč skoro pa Velikoj Depresiji 2.0. sad ovo nedavno, unatoč mnoštvu manjih kriza, naftnih ovakvih onakvih, šokova, inflacija, hiperinflacija, hladnih ratova, toplih ratova, komunizma, i svega što već ne, kakvih sve prijetnji tom "kapitalističkom poretku", kakvih sve nedaća koje je imao, kakvih sve strahova i nesigurnosti, iz kakvih sve izvora, vanjskih (priroda, neprijatelj…), unutrašnjih (vlastita glupost, vlastiti problemi…) i da su unatoč svemu tome, dionički indeksi zapadnih gospodarstva (ne samo USA, nego i svih europskih zemalja… ) u tih i više nego turbulentnih i šarolikih 100 godina narasli daleko daleko više nego li je bilo koja klasa imovina.

Očito da je na ovome svijetu jedina prava vrijednsot kapital, tj. udjeli u kompanijama, koje nešto stvaraju, zbog toga na duge staze, kakve god bile turbulencije kratkoročno – jedino što vrijedi su dionice dobrih kompanija .

http://www.seebiz.eu/hr/valute-i-robe/euro-srezan-zbog-sumnji-u-paket-mjera-za-grcku-i-eurozonu,77423.html

[/quote]

bez kredita se neke stvari nebi nikad napravile i društvo bi bilo puno zaostalije..