Nisam shvatio pitanje

Ma kako će da se spasimo kad ne može ni krave da muzemo sa profit [lol]

Tri najveća mljekara tvrde da ih od dužničkog ropstva neće spasiti dogovorena veća cijena mlijeka. Traže red i pravila igre

ZAGREB – Država i mljekare su nas prije sedam godina tjerale u kredite, a sada kažu – vadite se sami. Nismo mi seljaci neuki, učili smo i mi matematiku, pa kad vidimo da mljekare posluju s profitom, mi u minusu, a građani se žale na skupe proizvode u trgovini pitamo se tko je u ovoj zemlji lud, očajnim glasom kazao nam je u Svetom Ivanu Žabnom jedan od najvećih hrvatskih mljekara Marjan Hartman. Ovaj mladi čovjek bio je pionir u hrvatskom mljekarstvu.

VEZANE VIJESTI
Vijesti
Traktori sada idu na Dukat
Savez seljaka izbacio mljekare
Mljekari sa 600-tinjak traktora stižu pred zgradu Ministarstva poljoprivrede
Hrvatskim će seljacima biti najteže u 2010.
Kamata od 2,5 posto
Na poziv države i mljekara ušao je prije osam godina u rizik, digao komercijalni kredit za podizanje farme, a delegacije Europske komisije, ministri i novinari obilazili su ga i pokazivali kao primjer budućnosti hrvatske poljoprivrede.

Danas je sa 750.000 litara proizvodnje mlijeka došao u bezizlaznu situaciju. Kako nam je potvrdio, samo mu država duguje milijun kuna, banke mu sjede za vratom, a s rušenjem cijene mlijeka njegovi se problemi gomilaju.

Google oglasi
Krediti i depoziti u HR
Usporedi bankarske proizvode u HR – besplatno
http://www.moj-bankar.hr
“Nisam se borio za ovakvu Hrvatsku”, kaže Hartman, te tvrdi da ovakav nered u poljoprivredi vodi u sigurnu propast i to najboljih proizvođača. Nedavno sam bio u Austriji i vidio kako posluje austrijski mljekar mojih gabarita. Ima kredit uz kamatu od 4,5 posto, a 2,5 posto mu subvencionira država i županija. Rok mu je 20 i više godina, a uz sve to on ima tradiciju u proizvodnji dugu 30 i više godina. Ista ta banka mene je kreditirala s kamatom od sedam posto, koja sada raste, a mljekare i država koje su mi govorili da je gradnja novih farmi i povećanje proizvodnje jedini način da budem konkurentan sada traže da se ponašam tržišno, kaže Hartman. Prema njegovom mišljenju, država mora znati šta želi – poticati male s jednom kravom i jednim hektarom koji uzimaju jednu trećinu poticaja ili velike tvrtke koje uzimaju glavninu poticaja.

Promašena investicija
– Gdje smo mi, velika obiteljska gospodarstva, koja bi trebali biti nositelji poljoprivrede. Novac se godinama rasipa, nema reda, a sada svi vrte glavom i govore kako smo trošili na aute, kuće i kako smo se preinvestirali – kaže Hartman.

S njim se slaže i proizvođač Vinko Babić iz Hagnja koji proizvodi oko 120.000 litara mlijeka, a primarna mu je djelatnost uzgoj bikova. – Od nas velikih se traži da plaćamo sve poreze, a prekupci se vozaju po selima, otkupljuju stoku na crno i država sve to tolerira. Tjeraju nas u sivu ekonomiju, i ne daju nam da se razvijamo – kaže Babić.

Na nagovor države i mljekara naglo smo krenuli u razvoj i uzeli kredite na kratak rok, a sad je došla kriza, rast kamata. Dodatna nevolja je i udar na cijenu. Država je i kod nas krenula s kapitalnim ulaganjima i sad je to ukinuto, novac poreznih obveznika je potrošen. Ne možemo se razvijati ako nemam stabilne uvjete i ako stalno mijenamo pravila igre, pod krinkom kako to od nas traži Europa, kaže najbolji hrvatski mljekar Josip Vinceković iz Vagovine kod Bjelovara. On proizvodi oko milijun litara mlijeka i tvrdi kako se nakon uspona prije nekoliko godina sada nalazi u beizlaznoj situaciji. Manjima od mene je daleko teže, ali je istina da i velikima prijeti da ostanu bez svojih farmi jer neće moći servisirati kredite. Novac koje je država godinama ulagala na kraju će se pokazati promašenom investicijom. Svi smo se ozbiljno zadužili, dali hipoteke na imanja i kuće, kaže Vinceković. Trebam li ja koji proizvodim milijun litara mlijeka, imam 150 krava i radim 150 ha zemlje na kraju propasti zbog loših poteza države, pita se Vinceković.

Nisam shvatio pitanje

U tom i je problem što mnogi ne shvaćaju ovaj omjer.NHF
[/quote]
[lol] [lol]

Nisam shvatio pitanje

U tom i je problem što mnogi ne shvaćaju ovaj omjer.NHF
[/quote]
[lol] [lol]
[/quote]

Ja jako dobro shvatam omjere, matematika mi je struka. Ali mislim da rečenica: "1.3 : 1 zaposleni/umirovljenik je zaduženje države koje traje već desetljeće i više." nema nikakvog smisla.

Premda, istina je što i neki kolege primjećuju, nisu samo problem ti koji ne rade, čak su problem i mnogi od ovih koji rade (i to možda i previše mnogo njih… pa je time naš problem mnogostruk).

Naime, obzirom da je svakom normalnom jasno kako i zašto su problem oni koji ne rade, par riječi o tome kako i ovi koji rade mogu biti (i jesu!, kod nas nažalost mnogi od njih) problem (dugoročno gledano: i vrlo ozbiljan!).

Netko je spomenuo čistačicu… super, častan i vrlo vrlo koristan posao, “društveno koristan”, odnosno koristan za onoga (onu ustanovu, firmu…) koji njene usluge treba.

E sad da li ona stvara novu vrijednost?? Moguće. Ali kada se radi o državnim firmama: i to je često upitno.

Treba za svaki konkretan slučaj vidjeti, “koliko toga ta čistačica očisti”, i usporediti tržišnu cijenu te usluge sa troškovima (bez plaće) obavljanja te usluge, dakle trošak deterdženta, krpa… svega potrošnog, i vidjeti razliku između tržišne cijene tih usluga i sredstava utrošenih za njihovu realizaciju. Kada to vidimo, ta razlika je ono što je novostvorena vrijednost, ono iz čega se može isplaćivati plaća zajedno sa svim porezima/doprinosima iz plaće i na plaću te DOBIT zajedno sa porezom na dobit – naime za svaku i uslužnu djelatnost je potreban bar nekakav kapital, recimo ovako samo za prijmer da je metla ovdje kapitalno sredstvo, a svaki kapital mora imati neki povrat (bar u vrijednosti “troška kapitala” određeno po tržišnim principima, dakle bezrizična kamatna stopa + neka premija… ako ima i duga i to treba analogno promatrati…) inače je to jedno veliko SRANJE, i to je jedna mala karika u cijelom lancu sranja.

Nije dopustivo niti da “male stvari” tj. “mali iznosi kapitala” budu loše alocirani, jer malo po malo… i nakupi se i onda nastaju dublji strukturni problemi u cijelom gospodarskom sustavu, a to su problemi koji se teško ispravljaju a sami od sebe su svakim danom sve dublji i “bezizlazniji” (kao u živo blato kada se tone!!!) i zato je krajnje opasno “ne imati razvijanu društvenu svijest” na način koji podrazumijeva da svaki pa i najmanji posao, “i onaj društveno najnužniji obzirom na sve” bude vođen na netržišnim principima dakle da “razlikom TRŽIŠNO određenih prihoda i troškova poslovanja” ne stvori dovoljno da financira plaće, bar određenu minimalnu (natuknuo sam što je minimum) dobit i sve poreze koje po važećim zakonima treba platiti.

Ukoliko ovo gore nije slučaj (priča o čistačici) tada ta čistačica (tj. njen posao) ne stvara novu vrijednost i društveno je opasna djelatnost (koliko god to nekome smiješno zvučalo).

I takvih je hrpu stvarnih primjera u ovoj državi, neki “odu i u minus” i prije isplate plaća, dakle nisu stvorili baš ništa za distribuciju, dakle uništili su kapital!, a plaće nisu zaradili u iznosu većem od 0 kn bruto – a onda ih još i isplate u iznosu većem od 0 kn bruto, i time samo za bruto iznos plaća prave još dodatni problem. A to netko mora financirati… u slučaju države – porezni obveznici. Spirala zaostajanja je već aktivirana čim dobit nakon oporezivanja nije primjerena razini uposlenog, a ne tek ovo kada je dobit zanemarivo mala, ili je 0 ili manje do toga – to je tada jako loše. Naravno da se u kapitalzmu mora događati svaki mogući scenariji, ali kada ovaki ružni prevladavaju, kada konsolidarni rez gospodarstva predstavlja jednu veliku sramotu… tada su to veliki problemi.

http://www.businessinsider.com/jim-rogers-if-europe-let-greece-go-bankrupt-the-euro-would-go-straight-up-2010-3
Jim kupuje Eure, zar više ništa nije sveto? [undecid]

Na gore opisani način mnogi zaposleni su dio velikog problem (moguće da novu vrijednost u dovoljnom iznosu ne stvara niti tih "700.000" zaposlenih koji se ovdje spominje a nekima izaziva zgražanje) a nezaposleni su samo još dodatni (ekstremno veliki, višestruki u odnosu na ove koji stvaraju) uteg koji još na jedan vanjski gerilski način koči izlazak iz ovih dubioza i dopušta im da se same (što je njihova priroda) dodatno trajno produbljuju (izaći iz živoga blata – i nije baš tek tako!).

Čim je nezaposlenost veća od "prirodne nezaposlenosit" (pri čemu bi i ovaj pojam trebalo pažljivo i malo modificirano shvatiti i koristiti, to bi prije svega bili oni koji ne žele raditi jer npr. mogu živjeti od svog kapitala koji radi za njih…) to je u pravilu vrlo ozbiljan problem (svaki postotak gore, je puno veći problem, to ide nealinaarno), a ako među ovima zaposlenima ima onih koji ne stvaraju dodanu vrijednost u dovoljnoj količini da zarade svoje plaće i u bar nekom primjerenom iznosu povrat na kapital kojega koriste u obavljanju svoga rada… tada je to skoro kao da su i oni nezaposleni, ne baš doslovno, ali pak one koji ne stvore ništa (NULA, čije se i plaće daju na teret kapitala a kroz zaduživanje u praksi) e njih odmah možete pribrojiti ovoj brojci nezaposlenih, u ozbiljnim razmatranjima oni su POTPUNO isto kao i ovi "statistički" nezaposleni, to što rade na papiru (i u praksi se narade ko konji, to je stvarno ovdje irelevantno) je nebitno, zbrajajte ih u nezaposlone (npr. "onih 70.000 građana koji rade a ne dobivaju plaću" njih skoro sigurno možete odmah prirodati, jer ne vjerujem da je moguće da im "gazda" ostvaruje neto dobit jedanku "minimalno poželjnoj" uvećanoj za njihove bruto plaće, a da im svejedno izbjegava isplatu plaća).

Hrvatska će stvoriti dugoročne pretpostavke svome razvoju kada postignemo punu zaposlenost (dakle rade svi građani minus oni koji ne moraju jer radi njihov kapital, iako je takav stav isto loš, i osim onih koji ne mogu iz psihofizičkih/zdravstvenih razloga "a ima se tko njihov" za njih svojevoljno brinuti jer to može i želi – "sponzorirati ih", ili to radi država – a takvih o kojima se brine država ne može biti puno i zato kao razvijeno i bogato društvo taj minimalan broj tada možemo podnijeti, pogotovo ako se radi o našoj djeci, "koja su naš dugoročni ulog" a ne trošak (pa zato dječji rad nije ono što preferiramo, nego obrazovanje koje još i plaćamo umjesto da oni sami nešto naročito zarađuju), ili je riječ o našim umirovljenicima za koje radi njihov kapital iz 2. i 3. mirovinskog stupa iz kojega dobivaju mirovinu, a 1. stup je ukinut!, pa s njima nemamo niša – oni su svoje zaradili, sada njihovo radi za njih). Tek kada tako stvari budu posložene – idemo naprijed!

Pitanje je na mjestu – koja je cijena socijalnog mira?
Poremećeni odnosi su imali niz uzročnika u zadnjih cca 30 godina – da ne nabrajam!
Sve je plaćeno relativno niskim standardom – ali ne zavaravajmo se – neke članice EU iako nisu imale rat imaju niži standard nego HR.
Isto tako HR izvozno gospodarstvo pokazalo je i u ovoj krizi da ima zube i da se može nositi s negativnim učinncima krize.

jao lynx daj to zipaj malo, ne mora svaki post započet od stoljeća sedmog.

btw Jim misli i da slijedi korekcija na stock marketu ali je i dalje bullish na commodities

A što se Grčke tiče, naravno da ju treba pustiti jer bilo kakav bail-out bi bio signal da se svi drugi opuste znajući da u slučaju problema uskače europska pomoć. Bankrot, s druge strane, bi bio vrlo jak poticaj svima ostalima za nužne rezove