Koliko uopće Hrvatska ima stanovnika ?
Istina ljudi koji rade vani šalju novac kući siromašnoj rodbini. Tužno ali istinito. Međutim ne mislim da je to tako veliki iznos. S druge strane i Hrvatska isplaćuje mirovine onima koji ne žive u Hrvatskoj pa je neto priljev mali. U Bosni i Hercegovini ili Calabriji to je značajan izvor "stranih investicija", ali Hrvatskoj nije.
Apricijacijski pritisak dolazi zbog činjenice da hrvatski građani troše sve manje i sve se teže odlučuju na kupnju sofisticiranih proizvoda (automobili, računala, bijela tehnika). Ti proizvodi se uvoze, pa smanjena potražnja za istim znači i smanjenu potražnju za devizama.
Oko 3,5% BDPa su nam inozemne doznake, značajan doprinos.
U Albaniji i BiH preko 20%, najviše relativno.
Indija, Meksiko, Filipini i Rusija imaju apolutno najveće.
Nije to nikakva sramnota ni tuga, inozemne doznake su financirale dobar dio Irakog uzleta.
Dakle mi živimo u zemlji koja ima 4,5 milijuna stanovnika. Radi oko 1,47 milijuna. Od tih 1,47 M barem polovica radi u državnoj upravi, državnim firmama, firmama koje preživljavaju zahvaljujući državnim poticajima, subvencijama, garancijama i pomoći. Ostaje dakle 0,7 M, u najboljem slučaju, koji stvaraju vrijednost. Odnosno 15% populacije daje u proračun više nego što iz njega uzima. Da su svi supermeni ne bi uspjeli prehraniti ovu zemlju bez zaduživanja.
Ovo je usudio bi se reći čak i bezobrazna tvrdnja da samo 700 000 ljudi u ovoj državi stvaraju vrijednosti. Zar liječnici ne stvaraju vrijednosti? Sveučilišni profesori npr. računarstva ili strojarstva?
Koliko uopće Hrvatska ima stanovnika ?
Istina ljudi koji rade vani šalju novac kući siromašnoj rodbini. Tužno ali istinito. Međutim ne mislim da je to tako veliki iznos. S druge strane i Hrvatska isplaćuje mirovine onima koji ne žive u Hrvatskoj pa je neto priljev mali. U Bosni i Hercegovini ili Calabriji to je značajan izvor "stranih investicija", ali Hrvatskoj nije.
Apricijacijski pritisak dolazi zbog činjenice da hrvatski građani troše sve manje i sve se teže odlučuju na kupnju sofisticiranih proizvoda (automobili, računala, bijela tehnika). Ti proizvodi se uvoze, pa smanjena potražnja za istim znači i smanjenu potražnju za devizama.
Oko 3,5% BDPa su nam inozemne doznake, značajan doprinos.
U Albaniji i BiH preko 20%, najviše relativno.
Indija, Meksiko, Filipini i Rusija imaju apolutno najveće.
[/quote]
Interesantno društvo.
Mislim da je Calabrija svjetski prvak. Svi koji su htjeli raditi su otišli u Ameriku. Oni koji su ostali žive od doznaka iz Amerike.
Vesli najava rasta BDP-a u 2010. od strane HNB-a. Ako su Šuker i Rohatinski dva suprotna pola a istina negdje na sredini onda nas čeka rast od cca 1%. Bez ovih mjera koje se trenutno poduzimaju s ciljem potpore bržem oporavku gospodarstva. Ako se one pokažu uspješnima onda bi rast mogao biti i veći.
Twixer: Dakle mi živimo u zemlji koja ima 4,5 milijuna stanovnika. Radi oko 1,47 milijuna. Od tih 1,47 M barem polovica radi u državnoj upravi, državnim firmama, firmama koje preživljavaju zahvaljujući državnim poticajima, subvencijama, garancijama i pomoći. Ostaje dakle 0,7 M, u najboljem slučaju, koji stvaraju vrijednost. Odnosno 15% populacije daje u proračun više nego što iz njega uzima. Da su svi supermeni ne bi uspjeli prehraniti ovu zemlju bez zaduživanja.
Nevjerojatno kako svi vide problem u ljudima koji rade bez obzira da li je to državna uprava, državne firme i dr. ali nitko u ovoj zemlji ne vidi problem u onima koji ne rade, a koji imaju veća primanja nego što je prosječna plaća u RH i starost ni približnu za zakonsku mirovinu. Postavlja se uopće pitanja uplate za mirovinsko osiguranje jer ovo u RH nema nikakvog smisla. [bye]
Twixer: Dakle mi živimo u zemlji koja ima 4,5 milijuna stanovnika. Radi oko 1,47 milijuna. Od tih 1,47 M barem polovica radi u državnoj upravi, državnim firmama, firmama koje preživljavaju zahvaljujući državnim poticajima, subvencijama, garancijama i pomoći. Ostaje dakle 0,7 M, u najboljem slučaju, koji stvaraju vrijednost. Odnosno 15% populacije daje u proračun više nego što iz njega uzima. Da su svi supermeni ne bi uspjeli prehraniti ovu zemlju bez zaduživanja.
Nevjerojatno kako svi vide problem u ljudima koji rade bez obzira da li je to državna uprava, državne firme i dr. ali nitko u ovoj zemlji ne vidi problem u onima koji ne rade, a koji imaju veća primanja nego što je prosječna plaća u RH i starost ni približnu za zakonsku mirovinu. Postavlja se uopće pitanja uplate za mirovinsko osiguranje jer ovo u RH nema nikakvog smisla. [bye]
Ja ne vidim problem u ljudima koji rade u državnim institucijama. Mislim da je većina njih izuzetno potplaćena (ljekari, sestre, policajci,…) s obzirom na težinu posla. Problem je što je broj državnih zaposlenika prevelik. Ima previše administracije, čistačica, domara, tajnica,…
Ja ne vidim problem u ljudima koji rade u državnim institucijama. Mislim da je većina njih izuzetno potplaćena (ljekari, sestre, policajci,…) s obzirom na težinu posla. Problem je što je broj državnih zaposlenika prevelik. Ima previše administracije, čistačica, domara, tajnica,…
Svaka ta čistačica, domar, tajnica i službenik nešto radi i stvara neku heb.. vrijednost za razliku od onih koji po cijeli dan vise u kladionicama i kafićima, a dobivaju duplo veća primanja od navedenih i starosti 40-50 godina. [bye]
Twixer: Dakle mi živimo u zemlji koja ima 4,5 milijuna stanovnika. Radi oko 1,47 milijuna. Od tih 1,47 M barem polovica radi u državnoj upravi, državnim firmama, firmama koje preživljavaju zahvaljujući državnim poticajima, subvencijama, garancijama i pomoći. Ostaje dakle 0,7 M, u najboljem slučaju, koji stvaraju vrijednost. Odnosno 15% populacije daje u proračun više nego što iz njega uzima. Da su svi supermeni ne bi uspjeli prehraniti ovu zemlju bez zaduživanja.
Nevjerojatno kako svi vide problem u ljudima koji rade bez obzira da li je to državna uprava, državne firme i dr. ali nitko u ovoj zemlji ne vidi problem u onima koji ne rade, a koji imaju veća primanja nego što je prosječna plaća u RH i starost ni približnu za zakonsku mirovinu. Postavlja se uopće pitanja uplate za mirovinsko osiguranje jer ovo u RH nema nikakvog smisla. [bye]
Tako je kolega, problem je u onima koji ništ ne rade a jedu svakodnevno i stalno su u kladionici, dobivaju mirovine ili žive na grbaći roditelja (iako imaju 40-50 god.)
Da bar hoće da rade ljimunadu za to im ne treba kvalifikacija
Svaka ta čistačica, domar, tajnica i službenik nešto radi i stvara neku heb.. vrijednost za razliku od onih koji po cijeli dan vise u kladionicama i kafićima, a dobivaju duplo veća primanja od navedenih i starosti 40-50 godina. [bye]
[/quote]
Većina njih radi ništa ili jako malo, odnosno uzima više nego što doprinosi proračunu. S druge strane oni koji rade u kladionicama i kafićima isključivo uplaćuju u proračun. Država se ne mora zadužiti ili povećati poreze da bi platila konobarice nego da bi platila tajnice, čistačice i mnoge druge koji rade u državnim institucijama.
To koliko neko ima plaću u privatnoj firmi je nebitno jer ga građani ne plaćaju nego vlasnik firme. Na kraju krajeva da je bolje raditi kladionici ili kafiću nego biti čističaica u školi ili ministarstvu ne bi imali ovoliku državnu potrošnju. Svako može napustiti državni posao i preći u privatni ako misli da je to bolje. Imaš dosta ljekara koji su prešli izu državnog u privatni posao, ali ja još nisam čuo da je to napravila neka tajnica.
Država se ne mora zadužiti ili povećati poreze da bi platila konobarice nego da bi platila tajnice, čistačice i mnoge druge koji rade u državnim institucijama.
Kolega nije valjda da vjerujete u ovu bajku. 1.3 : 1 zaposleni/umirovljenik je zaduženje države koje traje već desetljeće i više. [bye]
Hrvatska narodna banka procjenjuje da 18 posto zaduženih kućanstava ne može vraćati kredite, a ako se kriza nastavi i dođe do masovnih otkaza, rasta kamatnih stopa ili rasta tečaja, udio ranjivih obitelji mogao bi skočiti na 22 pa sve do 25 posto!
Ranjivih sve više
Analitički odjel HNB-a analizirao je razinu zaduženosti kućanstava tako što je raspoloživi dohodak zaduženih obitelji umanjio za godišnji iznos otplata preuzetih kredita i minimum potreban za život te je zaključio da se udio kućanstava s negativnom financijskom granicom povećao sa 15,9% u 2008. na nešto više od 18% u 2009. godini. Udio je njihova duga u ukupnoj zaduženosti stanovništva oko 17 posto, a u najgorem mogućem scenariju mogao bi skočiti do 32%. Premda HNB ne očekuje realizaciju najgoreg mogućeg scenarija, opisanog u najnovijoj analizi financijske stabilnosti, svakodnevica pokazuje da je otpornost kućanstva na financijske i makroekonomske šokove sve niža. Povoljno je što je sektor stanovništva smanjio ukupnu zaduženost, no oni koji su u dugu – njih 96,4% – imaju kredite s promjenjivim kamatnim stopama te rast udjela kratkoročnih, u pravilu skupljih kredita. Simulacija HNB-a pokazuje da bi pad zaposlenosti od približno 2 posto, deprecijacija tečaja kune otprilike od 5 posto ili rast kamatnih stopa od približno pola postotnog boda povećali udio duga ranjivih obitelji jedan posto. Kako HNB ne očekuje rast kamata u ovoj godini, a ni korekcije tečaja, glavnu opasnost za kreditnu sposobnost kućanstava vidi u padu zaposlenosti i realnih plaća. HNB tvrdi da je financijska pozicija banaka neupitna, a ranjivost zaduženih kućanstava utjecala bi na njihove pozicije tek u slučaju ekstremnih šokova.
Zalihe stanova
No, kako su zarade banaka smanjene, skupini manjih banaka uskoro će trebati dodatni kapital pa se očekuje novi val kapitalnog jačanja i konsolidacije bankarskog sektora.
HNB u analizi navodi da bi produljeno razdoblje nepovoljnih okolnosti u makroekonomskom okružju moglo kod pojedinih domaćih banaka, koje su na teškoće s naplatom potraživanja inicijalno reagirale produljenjem rokova otplate i reprogramiranjem kredita, dovesti do kumuliranja velikih kreditnih rizika, čiji razmjeri nisu sasvim vidljivi u njihovim bilancama. Rizici za domaće banke vezani su i uz sektor građevinarstva, koji ima znatne zalihe neprodanih stanova koji služe kao zalog za zajmove. Očekivani nastavak pada cijena stambenih nekretnina, koje su do sada tek blago smanjene, mogao bi dodatno narušiti stupanj naplativosti tih kredita. HNB kaže kako ohrabruju naznake da su banke sve manje voljne refinancirati svoje kredite sektoru nekretnina pa će se dobiti realnija slika o stanju u tom segmentu kreditnog portfelja banaka.