Izgleda da ja vama dvojici moram crtati. E pa nema problema. Evo crtam;
moja salata je 9 kuna/kg
kinesko-uvozna košta jedan euro ( to mu ga dođe 7,3 kn )
znači trgovac radije kupi uvoznu jel na njoj ima tri kune zarade i to znači uvoz i povećanje platnog deficita.
e sad, kad bi euro bio 10 kuna onda imamo slijedeću situaciju;
moja salata košta i dalje devet kuna
kinesko-uvozna košta i dalje jedan euro=10,00 kn i time su skuplji nego ja
sad trgovac radije kupi salatu od mene jer sam mu povoljniji
Eto, koji dio niste razumjeli
Kolko će tvoja salata koštat kad sjeme, hrana i zaštita (koju si kupio vani, nećemo se lagat)
bude koštalo 10kn(1€) umjesto 7,3kn(1€)?
Poštovani kolega James, vi mene vrijedajte.Kad bi ja sve uvozio što mi treba za proizvodnju onda bi to bio isti klinac kao da je i uvozna, u tome i je štos, samo se svi prave grbavi.
Salata će koštati će isto!
Ja imam potpuno zaokružen ciklus, hrvatsko sjeme, hrvatski đubar, hrvatski kompost, hrvatska zemlja, hrvatsko sunce i hrvatska voda i hrvatski rad (koji ne mogu uopće naplatiti ako želim prodati svoju salatu)
I da se razumijemo, salata je prirodna, nešpricana, sa tu i tamo pokojim pužićem kao dokazom da nije tretirana. Ukus joj je neuporedivo bolji od uvozne, ali to ne možeš nikome objasniti, svi samo govore salata je salata, jegiba.
Trebao sam dobiti plaketu izvorno hrvatsko ali sam odustao kad sam vidio da je daju raznim uvoznicima
Salata će koštati će isto!
To je nerazumno. Imat ćeš priliku podignuti cijene i to bi trebao iskoristiti. Naime kako se ne bude uvozila strana salata morati ćeš proizvoditi veće količine da podmiriš potražnju – a kako u kapitalizmu skromnost nije vrlina ne smiješ se zadovljiti samo većom količinom nego moraš podignuti i cijene pa uz približno iste troškova povećati marže. Povećanje marži/dobiti je svakako i nužno kako bi imao što reinvestirati u podizanje tih novih usjeva, širenje poslovanja… a za kojim će biti potrebe na tako povećanom domaćem tržištu. Za tebe kao proizvođača koji koristi domaće sirovine i domaću radnu snagu, deprecijacija kune znači nešto veće marže (negativno na njih djeluje povećanje nominalne cijene rada – dakle dobro je da ti posao bude što moderniji tehnološki) i veće količinske plasmane što je ukupno gledano "puno veću dobit" (nominalno gledano, a realno malo manje povećanje ali i dalje povećanje).
Bitno je samo da nominalno pa i realno povećanu profitabilnost po jedinici proizvodnje i ukupnu dobit povećanjem plasmana ipak ne gledaš kao na nešto "trajno sigurno" nego taj moment iskoristiš za reinvestiranje sve zarade u daljnja tehnološka unaprijeđenja, postavaljući si samo nebo kao granicu, kako bi postizao maksimalne uštede u proizvodnom procesu, time što veću konkurentnost… i time se dugoročno pozicionirao kao vruhnski proizvođač za domaće tržište, pa onda i sa mogućnošću izvoza…
to je sve divno, i biti će i dalje ako ti prva misao sa kojom se budiš i zadnja misao prije nego utoneš u san (a onda i u snu sanjaš nove ideje – najveća oktrića se dogode u snu! :D) bude to kako svakim danom uz što manje utrošenog rada, uz što manje svega ostaloga dobiti što više i što bolje salate. Najvažanije pravilo je da nikada ne smiješ biti zadovljan. Kao sport: uvijek nove rekorde obarati, jer rekordi su ono za što živiš!
Za neke od ovih inovacija moža treba određena tehnologija (hidrofonski uzgoj?), zanimljiva tehnička rješenja… koja implementirati košta… zato je bitno da si čim više profitabilan da to možeš financirati (bez zaduživanja… npr.).
I da se razumijemo, salata je prirodna, nešpricana, sa tu i tamo pokojim pužićem kao dokazom da nije tretirana. Ukus joj je neuporedivo bolji od uvozne, ali to ne možeš nikome objasniti, svi samo govore salata je salata, jegiba.
To je sve fino-krasno, ali niiiiiiišta od toga dok to ne ispričaš Bruketi i Žiniću, oni ti dizajniraju vizualni identitet ("branding") i snime reklame, i ti onda te reklame raspališ po TV-u, jumbo-plakatima i što već ispadne da se isplati. To sve također košta. Jako puno košta. A to je sve "investicija" (ulog u brending, marketinškim aktivnostima) pa stoga treba biti svjestan da predstavlja određni rizik, što može značiti da to nije mudro financirati na dug, i zato moraš imati "vlastita sredstva" (generirana poslovanjem) koja ćeš u to ulagati… riskirati radi postizanja cilja da tvoja salata bude sve prepoznatija, kao najbolja od svih… koju prodaješ dakle u svojem vlastitom "pakiranju" (ne da drugi otkupljuju čisto, kao sirovinu, nego kao: "preoznatljiv proizvod!") na dugoročnu korist tvog poslovanja .
Kada je rijec o devalvaciji kao instrumentu povecanja konkurentnosti, treba znati da se to uvijek prelama preko realnog standarda radnika i umirovljenika. Devalvacijom raste cijena uvoznih proizvoda i to je dobro za nase proizvodjace. Medjutim, svi oni uvozni proizvodi koji se kod nas ne proizvode (ili ne proizvode u dovoljnoj kolicini), a to su npr. automobili, autobusi, mnoga elektronika, celik, nafta, plin, neke vrste voca i povrca, itd., ce sada kostati vise (tj. cjene dijela proizvoda rastu), te ako place ne narastu, pasti ce realni standard ljudi. Tada ce svi traziti vece place i mirovine, pa ako im poslodavci (ukljucujuci drzavu) to daju, porasti ce svi troskovi i domacih proizvodjaca (place, porezi, cijene inputa proizvedenih u RH). To dovodi do poskupljenja i domacih proizvoda i jos vece inflacije, a pritom se gubi prednost koja je stvorena devalvacijom u odnosu na strane proizvodjace.
Dobivamo nista, a duznici uz valutnu klauzulu posebjo gube (tu ukljucujemo i drzavu, a i mnoga poduzeca koja ce zbog ovoga morati povisiti poreze/cijene –> inflacija –> pad realnog standarda). Dio negativnih posljedica se moze izbjeci ako place i mirovine ne porastu (valutna klauzula nuzno vodi do dijela negativnih posljedica), ali tada je sve prilagodba, kao sto sam spomenuo, preko standarda radnika i umirovljenika.
E sada ono najvaznije: ukoliko politika/poslodavci imaju snage ne povecati place radnicima nakon devalvacije, onda bi trebali imati snage drzati rast placa ispod rasta produktivnosti, pa ne bismo ni trebali devalvaciju. Kao sto znamo, u RH drzava i poslodavci su previse digli place u odnosu na rast produktivnosti (sto ima za posljedicu i povecanje fiskalnih nameta da bi se financirale vece place u javnom sektoru), pa onda tesko mozemo ocekivati da ce biti snage zamrznuti place nakon devalvacije i smanjenja realnog standarda.
Nadam se da je ovo dovoljno razumljivo. Previse je pojednostavljeno, ali nadam se da ce neki kolege shvatiti osnovni mehanizam i efekte devalvacije…
Izgleda da ja vama dvojici moram crtati. E pa nema problema. Evo crtam;
moja salata je 9 kuna/kg
kinesko-uvozna košta jedan euro ( to mu ga dođe 7,3 kn )
znači trgovac radije kupi uvoznu jel na njoj ima tri kune zarade i to znači uvoz i povećanje platnog deficita.
e sad, kad bi euro bio 10 kuna onda imamo slijedeću situaciju;
moja salata košta i dalje devet kuna
kinesko-uvozna košta i dalje jedan euro=10,00 kn i time su skuplji nego ja
sad trgovac radije kupi salatu od mene jer sam mu povoljniji
Eto, koji dio niste razumjeli
Ne košta tvoja salata devet kuna jer deprecijacija donosi inflaciju svih cijena i ti moraš dizat cijenu. I opet si skuplji od kineza i skuplje je sve što ti kupuješ za život i što si napravio? Nabio troškove života a izvezao si K od ovce.
De gledaj par koraka unaprijed.
I što ti je reko Lynx – gdje piše da je tvoja salata bolja od strane? Na "majke mi"? Otkud uopće znam odakle je salata? Ima deklaraciju i bar-kod na svakom listu?
Gledam Zlatnu kunu… jel’ to meni promaklo ili ZABA nije kandidirana u 5 za najbolju banku?
PBZ, HYPO, RBA, Splitska, Erste koliko sam čuo. [cool]
Gledam Zlatnu kunu… jel’ to meni promaklo ili ZABA nije kandidirana u 5 za najbolju banku?
PBZ, HYPO, RBA, Splitska, Erste koliko sam čuo. [cool]
…dobila je zlatnu kunu…
Kada je rijec o devalvaciji kao instrumentu povecanja konkurentnosti, treba znati da se to uvijek prelama preko realnog standarda radnika i umirovljenika. Devalvacijom raste cijena uvoznih proizvoda i to je dobro za nase proizvodjace. Medjutim, svi oni uvozni proizvodi koji se kod nas ne proizvode (ili ne proizvode u dovoljnoj kolicini), a to su npr. automobili, autobusi, mnoga elektronika, celik, nafta, plin, neke vrste voca i povrca, itd., ce sada kostati vise (tj. cjene dijela proizvoda rastu), te ako place ne narastu, pasti ce realni standard ljudi. Tada ce svi traziti vece place i mirovine, pa ako im poslodavci (ukljucujuci drzavu) to daju, porasti ce svi troskovi i domacih proizvodjaca (place, porezi, cijene inputa proizvedenih u RH). To dovodi do poskupljenja i domacih proizvoda i jos vece inflacije, a pritom se gubi prednost koja je stvorena devalvacijom u odnosu na strane proizvodjace.
Dobivamo nista, a duznici uz valutnu klauzulu posebjo gube (tu ukljucujemo i drzavu, a i mnoga poduzeca koja ce zbog ovoga morati povisiti poreze/cijene –> inflacija –> pad realnog standarda). Dio negativnih posljedica se moze izbjeci ako place i mirovine ne porastu (valutna klauzula nuzno vodi do dijela negativnih posljedica), ali tada je sve prilagodba, kao sto sam spomenuo, preko standarda radnika i umirovljenika.
E sada ono najvaznije: ukoliko politika/poslodavci imaju snage ne povecati place radnicima nakon devalvacije, onda bi trebali imati snage drzati rast placa ispod rasta produktivnosti, pa ne bismo ni trebali devalvaciju. Kao sto znamo, u RH drzava i poslodavci su previse digli place u odnosu na rast produktivnosti (sto ima za posljedicu i povecanje fiskalnih nameta da bi se financirale vece place u javnom sektoru), pa onda tesko mozemo ocekivati da ce biti snage zamrznuti place nakon devalvacije i smanjenja realnog standarda.
Nadam se da je ovo dovoljno razumljivo. Previse je pojednostavljeno, ali nadam se da ce neki kolege shvatiti osnovni mehanizam i efekte devalvacije…
Kako vidim svi koji su u zadnju godinu dana devalvirali svoju valutu bankrotirali, a kod nas teče med i mlijeko. Zar vam nije čudno što ne samo u godinu dana već i dalje nije bilo na TV nikakve stručne rasprave vezane za temu korekcije tečaja. Pa jel moguće da svi koji u ovoj državi odlučuju o bitnim stvarima imaju kredit po povlaštenim uvjetima (za neke od njih svakodnevno možemo čitati u dnevnom tisku, a odnose se na zastupnike u Saboru, čelnike političkih stranaka), a koji ne mogu imati obični smrtnici, posebno oni koji su zaposleni na određeno vrijeme. [bye]
@veki
Nisu bankrotirali, ali kao sto sam pokusao objasniti, teret povecanja konkurentnosti devalvacijom se najvecim dijelom desava kroz smanjenje realne kupovne moci ljudi. Pojednostavljeno, ako bismo smo bili spremni prihvatiti nizu realnu kupovnu moc kroz neko razdoblje (nize place i mirovine), povecali bismo konkurentnost i bez devalvacije, pa bi izbjegli i opasnost inflacijske spirale.
Kada je rijec o devalvaciji kao instrumentu povecanja konkurentnosti, treba znati da se to uvijek prelama preko realnog standarda radnika i umirovljenika. Devalvacijom raste cijena uvoznih proizvoda i to je dobro za nase proizvodjace. Medjutim, svi oni uvozni proizvodi koji se kod nas ne proizvode (ili ne proizvode u dovoljnoj kolicini), a to su npr. automobili, autobusi, mnoga elektronika, celik, nafta, plin, neke vrste voca i povrca, itd., ce sada kostati vise (tj. cjene dijela proizvoda rastu), te ako place ne narastu, pasti ce realni standard ljudi. Tada ce svi traziti vece place i mirovine, pa ako im poslodavci (ukljucujuci drzavu) to daju, porasti ce svi troskovi i domacih proizvodjaca (place, porezi, cijene inputa proizvedenih u RH). To dovodi do poskupljenja i domacih proizvoda i jos vece inflacije, a pritom se gubi prednost koja je stvorena devalvacijom u odnosu na strane proizvodjace.
Devalvaciju nismo imali a sve sto ste opisali se vec dogodilo. Kak to objasnjavate?
…dobila je zlatnu kunu…
[/quote]
Šta nije PBZ dobio?
[/quote]
Je, a ZABA nije nominirana.
Dakle: ne sudjeluju u kreditiranju obrtnih sredstava, nisu dali garanciju za Crnu Goru i nisu kandidirani za Zlatnu kunu… Vužgi ga Blaž [smiley]