A jel netko zna koliko nafte lezi pod kinom?
svatko zna 😀
Nešto manje nego pod USA. Pod Kinom 16 milijardi barela, pod USA 21 milijarada barela. Ni jednima ni drugima nije baš u velikom interesu da cijena nafte raste – ali ne mogu na to previše utjecati.
Kinezima je veći problem što ih Ameri u rezervama ugljena šišaju temeljitije, preko 2 puta. A s porastom cijena nafte… ugljen je sve zanimljiviji energent… Kinezi su svjesni da nemaju dovoljno mineralnog bogatstva i zato svoje devizne rezerve i diverzificiraju tom smijeru: kupuju rudnike, ležišta ugljena… i sl. "čvrstu imovinu". Kada sirovine previše poskupe vjerojatno će se smiriti sa tim kupovinama a krenuti dalje u diverzifikaciju što kupovinom drugih valuta (eur i yen) što kupovinom npr. cijelih firmi recimo baš USA. Riješiti se dolara u paprirnatom obliku u zamijenu za dobre i dugoročno održive kompanije koje djeluju na globalnom tržištu.. dobra je ideja, čak i kada su te kompanije sa sjedištem u USA pa makar i ovisne nekim dijelom upravo o tržištu USA, njima je to i dalje dobra diverzifiakcija.
A svim bankama rasli profiti masno… Nes ti konkurencije i borbe za opstanak u kojem svima profiti rastu. Valjda bi trebali padat, ako je konkurencija jaka?
Postoji mit u javnosti, ali i u poslovnom svijetu da bakama stalno rastu profiti, bilo da je kriza, bilo da je ekspanzija ili nekakav status quo. Međutim stvarnost je suprotna. Proučavajući cijeli financijski sektor, može se vidjeti zanimljivo kretanje zarada. Šteta što ne mogu staviti graf jer mi ga je pokazao jedan bankar, tj, nacrtao ga je predamnom. Naime, ispostavilo se da fin. sektor za vrijeme svake krize, recesije izgubi gotovo sve profite koje je generiralo za vrijeme prosperiteta. Graf je izuzetno zanimljiv i pokazuje rast za vrijeme ekspanzije i nagle padove zarada u vremenima kontrakcije. Međutim, kome najviše odgovaraju ovakvi rezultati? Bankarima! Ubiti, cijela priča se vodi oko bankara. Vezano na moj prethodni post, pretpostavimo da bankar zna da će za pet godina nastupiti kriza, a prije toga bit će 5 bogatih godina. Bankar će se ponašati kao da krize neće ni biti. Za vrijeme prosperiteta dobit će povišice i velike bonuse zbog uspješnog poslovanja. Za pet godina će vjerojatno dobiti otkaz zbog pretjerane izloženosti rizicima i velikih gubitaka. Dobit će, jadan, milijunsku odštetu i otići iz firme. I opet sve ispočetka. Njegovi interersi su zadovoljeni. Postoji jedna priča koja kaže da svi radimo za banke, ali ako je ona točna, svi u biti radimo za bankare. Oni su bit cijele priče.
Kakva je naplata anuiteta u našim bankama? Nema nekog rapidnog porasta nedospjelih potraživanja, a i rizični se pokrivaju rezervacijama?
Dalje, kako pokrenuti realni sektor? Nama je lako na Burzi sa par desetaka milijuna okrenuti trend.
Kako okrenuti trend u poslovanju? Izgubljeno je puno radnih mjesta, neki su zatvorili vrata zauvijek.
Što će biti s tvrtkama koje su poslovale pozitivno zahvaljujući poslovima za Državu? Prvenstveno građevina, koja je imala stotine podizvođača i kooperanata.
Ovo su u biti ključna pitanja. Zanimljivo da na njih kod nas još nitko nije sustavno, sveobuhvatno odgovorio. To je široka tema. Ne volim kada elitni ekonomisti na televizijama u takvim situacijama govore samo o promjeni poreza. Imam osječaj da, koliko ima ekonomista, toliko ima i poreznih sustava u njihovoj glavi. Zvučat će možda patetično, ali potrebno nam je društvo znanja. U tom kontekstu, prvi, mali, ali ipak veliki korak bio bi primjerice uvođenje obveznog predmetau škole o osobnim financijama.
Završio sam opću gimnaziju u Zg, imao sam sve moguće predmete: psih, logika, latinski, filoz…. Ali ni riječi o ekonomiji, niti slova. Rezultat? Dolazim u banku i čekam na red, blizu ispred mene sjedi gospođa srednjih godina i priča sa zaposlenicom na šalteru o svojoj stambenoj štednji. Počinje prepirka, žena čak počinje jecati, svi planovi su joj se urušili jer nije zaradila koliko su joj obečali? Koliko? Ni manje ni više nego 50%. Toliko je shvatli da će dobit. Pričam sa svojim prijateljima, nisu nikada ni čuli za obveznice, a za dionice znaju samo po ht-u, ali ne znaju ništa o tome. Kaj su to invest. fondovi? Nisu oni krivi. Svaki đak kada završi školu trebao bi znati barem osnove o kreditima, mogućim oblicima štednje itd. To će svakom trebati u životu. Kako planirati vlastite financije, zašto kupiti novi stan od 80 kvadrata i imati teret 30 godina? To su sve pitanja koja se trebaju razjasniti. Možda bi bili manje zaduženi. A možda je sve to moja tlapnja.
Mali korak, ali mnogo takvih bi učinilo napredak.
svatko zna 😀
Nešto manje nego pod USA. Pod Kinom 16 milijardi barela, pod USA 21 milijarada barela. Ni jednima ni drugima nije baš u velikom interesu da cijena nafte raste – ali ne mogu na to previše utjecati.
Kinezima je veći problem što ih Ameri u rezervama ugljena šišaju temeljitije, preko 2 puta. A s porastom cijena nafte… ugljen je sve zanimljiviji energent… Kinezi su svjesni da nemaju dovoljno mineralnog bogatstva i zato svoje devizne rezerve i diverzificiraju tom smijeru: kupuju rudnike, ležišta ugljena… i sl. "čvrstu imovinu". Kada sirovine previše poskupe vjerojatno će se smiriti sa tim kupovinama a krenuti dalje u diverzifikaciju što kupovinom drugih valuta (eur i yen) što kupovinom npr. cijelih firmi recimo baš USA. Riješiti se dolara u paprirnatom obliku u zamijenu za dobre i dugoročno održive kompanije koje djeluju na globalnom tržištu.. dobra je ideja, čak i kada su te kompanije sa sjedištem u USA pa makar i ovisne nekim dijelom upravo o tržištu USA, njima je to i dalje dobra diverzifiakcija.
[/quote]
Zato su kinezi počeli u držati bakat, aluminij i ostale metale kao oblik međinarodne pričuve umjesto dolara i ostalih valutu – namjeravaju u budućnosti krenuti u proizvodnju hibridnih automobila.
Cijela kriza je ustvari krenula iz namjere da se cijenom nafte regulira rast kineske i ruske ekonomije.
Naglim skokom cijene nafte zauzdane su ekonomije ali se je cijena nafte odrazila na cijenu zivota u americi, gdje su ljudi koji su nauceni zivjeti na kredit i balansirati između prihoda i potrosnje dosli pred zid. Da li platiti ratu kredita ili kupiti hranu? Ja bih odabrao hranu i zanemario kredit. Isto je poljuljalo bankarski sektor i desilo se to sto se desilo(danas svi krive banke [smiley]).
Kad prestane zelja jednih da vladaju i bogate se na racun drugih nestati ce i kriza, a to ce se desiti nikada zbog ljudske psihe.
Kakva je naplata anuiteta u našim bankama? Nema nekog rapidnog porasta nedospjelih potraživanja, a i rizični se pokrivaju rezervacijama?
Dalje, kako pokrenuti realni sektor? Nama je lako na Burzi sa par desetaka milijuna okrenuti trend.
Kako okrenuti trend u poslovanju? Izgubljeno je puno radnih mjesta, neki su zatvorili vrata zauvijek.
Što će biti s tvrtkama koje su poslovale pozitivno zahvaljujući poslovima za Državu? Prvenstveno građevina, koja je imala stotine podizvođača i kooperanata.
Ovo su u biti ključna pitanja. Zanimljivo da na njih kod nas još nitko nije sustavno, sveobuhvatno odgovorio. To je široka tema. Ne volim kada elitni ekonomisti na televizijama u takvim situacijama govore samo o promjeni poreza. Imam osječaj da, koliko ima ekonomista, toliko ima i poreznih sustava u njihovoj glavi. Zvučat će možda patetično, ali potrebno nam je društvo znanja. U tom kontekstu, prvi, mali, ali ipak veliki korak bio bi primjerice uvođenje obveznog predmetau škole o osobnim financijama.
Završio sam opću gimnaziju u Zg, imao sam sve moguće predmete: psih, logika, latinski, filoz…. Ali ni riječi o ekonomiji, niti slova. Rezultat? Dolazim u banku i čekam na red, blizu ispred mene sjedi gospođa srednjih godina i priča sa zaposlenicom na šalteru o svojoj stambenoj štednji. Počinje prepirka, žena čak počinje jecati, svi planovi su joj se urušili jer nije zaradila koliko su joj obečali? Koliko? Ni manje ni više nego 50%. Toliko je shvatli da će dobit. Pričam sa svojim prijateljima, nisu nikada ni čuli za obveznice, a za dionice znaju samo po ht-u, ali ne znaju ništa o tome. Kaj su to invest. fondovi? Nisu oni krivi. Svaki đak kada završi školu trebao bi znati barem osnove o kreditima, mogućim oblicima štednje itd. To će svakom trebati u životu. Kako planirati vlastite financije, zašto kupiti novi stan od 80 kvadrata i imati teret 30 godina? To su sve pitanja koja se trebaju razjasniti. Možda bi bili manje zaduženi. A možda je sve to moja tlapnja.
Mali korak, ali mnogo takvih bi učinilo napredak.
[/quote]
Postoji jedan mali problem. Jako tesko ces naci dovoljno kvalificiranih ljudi koji ce predavati ekonomiju za 4500 kuna mjesecno u srednjoj skoli. S druge strane mozes naci vrlo lako masu ljudi koji ce predavati filozofiju, etiku, logiku i slicno za te novce. Zbog toga i imamo te predmete u skoli, ne zato sto ce dijeca imati od njih koristi u zivotu. Mislim uvedena je i informatika u skole. Medutim, oni koji je predaju obicno znaju manje od svojih ucenika pa je to cisto bacanje drzavnog novca. Drugo, postoje ekonomske skole gdje se sve to uci pa klinci koji ih zavrse opet zanju malo o ekonomiji. Pitanje je koliko su klinci od 16 godina i sa 20 kuna u dzepu motivirani da uce o investiranju u obveznice, nekretnine i dionice.
Razumna osoba ce se educirati prije nego sto investira novac ili uzima kredit, ili ce zatraziti pomoc nekog kvalificiranog. Nerazumnoj osobi nece pomoci nikakva skola. Drzava moze pomoci na nacin da poveca broj izvora gdje zainteresirani mogu stjecati znanja. Recimo mogu se ponuditi tecajevi na puckim ucilistima i fakultetima, da troskovi obrazovanja budu porezni odbitak i slicno.
U nas postoji zabluda da je osobni bankar u stvari osobni financijski savjetnik. On to nemoze biti jer prodaje financijske instrumente i njegova karijera ovisi o kolicini prodanih instrumenata. On je u sukobu interesa. Odluku o nekoj investiciji ljudi trebaju donjeti na osnovu samostalnog obrazovanja i istrazivanja ili u konsultaciji sa neovisnim financijskim savjetnikom.
U nas je vise ljudi koji su spremni platiti automehanicaru da im pomogne oko kupnje polovnog auta nego financijskom savjetniku kod kupnje nekretnije ili ulaganja u dionice. Kao sto ni kupnja polovnog automobila nije za svakoga, tako se i samostalnim investiranjem uspjesno moze baviti vrlo ogranicen broj ljudi.
Uzgleda da bi moglo doći do oiplate duga Ljubljanske banke……
NLB je u problemima a KCB nema interesa za dokapitalizaciju jer mu je zatvoreno tržište bivše Juge.
Iz istih razloga ne može ni prodati svoj udio!
Evo da potvrdim svoja nagađanja izjavom slovenskog premijera!
Pahor je rekao da uzlazna linija odnosa s Hrvatskom djeluje na različitim područjima, što osjećaju i obični građani.
Istaknuo je i želju Slovenije da Nova Ljubljanska banka (NLB), unatoč neriješenom pitanju štednje hrvatskih građana, postane jaka regionalna banka na području Hrvatske, BiH i Makedonije.
Slovenija službeno, kako je dodao, i dalje smatra da je to sukcesijsko pitanje, ali je moguće tražiti i naći i "druge instrumente" kako bi se pitanje riješilo, "no o eventualnim drugim rješenjima bit će upoznat i parlament", dodao je Pahor.
Oko 300 milijuna maraka štednje građana je ostalo u Ljubljanskoj banci, a 600 milijuna je pretvoreno u javni dug.
Koliko je to sada – oko 400 milijuna eura ili čak i više!!!!
Nešto povećana inflacija u cijelom svijetu. No to je kratkoročni problem.
[/quote]
Ne vidim uzročno posljedičnu vezu ovdje
[/quote]
pretpostavka bi bila da bi zbog skuplje radne snage bili skuplji određeni kineski proizvodi koji se uvoze u mnoge zapadne zemlje a koji bi se i tada, po skupljim cijenama, pa bi se i prodavali na zapadu po nešto većim cijenama… i time bi cijene pri potrošačima rasle… dakle inflacija cijena. Naravno da taj utjecaj nije velik. Međutim, uzmimo baš i ono što je veliko – nafta. Zar se neće rastom kupovne moći kineskih građana povećati i potrošnja nafte u Kini? To bi svakako utjecalo na cijene nafte i time inflaciju puno direktnije nego li to što će "određeni segment jeftinijih potrošačkih proizvoda prestati biti tako jeftin".
[/quote]
Inflacija može postojati i bez rasta plaća kao što i rast plaća može postojati bez inflacije. Inflacija je monetarni fenomen, tj neto expanzija monetarne mase. Osim toga, moguća je i redistribucija troška unutar cijene proizvoda gdje raste trošak rada na uštrb materijalnog troška a krajnja cijena ostaje ista.
Nije šija nego vrat.
Osnovat će netko blizak fondu nešto u što će fond uvaliti svoje i državne novce. Opet se otvara vrata korupciji, nejasnim povodima i uvjetima financiranja. I onda će kroz IPO, SPO rasprodati udjele mirovinskim fondovima.
Glupost.
Poanta i jest u tome da PE fond posluje na trzisnim, a ne politickim, socijalnim ili nekim drugim principima. Kriterij ulaganja jesu poslovni planovi i metode financijskog odlucivanja (NPV, IRR i ostale).
Ovi poslodavci su smiješna ekipa….zamisli sada se plaše deflacije!
Ima li još ijedan pojam iza koje se skriva i dio njihove nesposobnosti da se nose s krizom.
Ove projekte Vlade podržavam samo se bojim da dio poslodavaca nije spreman prepustiti konce iz svojih ruku jer ako kiksaju eto im države u vlasništvu pa će im i poslovanje postati puno nezgodnije glede raznoraznih krivina koje sada love. Inačr i bez fonda država ima moćnu polugu u javnim poduzećima preko koje se moglo financirati određeni projekti koji su nužni – no nažalost iz toga sefmenta gospodarstva rijetko dolaze vesele i vedre vijesti.
Nije šija nego vrat.
Osnovat će netko blizak fondu nešto u što će fond uvaliti svoje i državne novce. Opet se otvara vrata korupciji, nejasnim povodima i uvjetima financiranja. I onda će kroz IPO, SPO rasprodati udjele mirovinskim fondovima.
Glupost.
Poanta i jest u tome da PE fond posluje na trzisnim, a ne politickim, socijalnim ili nekim drugim principima. Kriterij ulaganja jesu poslovni planovi i metode financijskog odlucivanja (NPV, IRR i ostale).
[/quote]
Obojica ste u pravu, samo Astralis govori o teoriji a SLK o praksi u banana državama.
Nešto povećana inflacija u cijelom svijetu. No to je kratkoročni problem.
[/quote]
Ne vidim uzročno posljedičnu vezu ovdje
[/quote]
pretpostavka bi bila da bi zbog skuplje radne snage bili skuplji određeni kineski proizvodi koji se uvoze u mnoge zapadne zemlje a koji bi se i tada, po skupljim cijenama, pa bi se i prodavali na zapadu po nešto većim cijenama… i time bi cijene pri potrošačima rasle… dakle inflacija cijena. Naravno da taj utjecaj nije velik. Međutim, uzmimo baš i ono što je veliko – nafta. Zar se neće rastom kupovne moći kineskih građana povećati i potrošnja nafte u Kini? To bi svakako utjecalo na cijene nafte i time inflaciju puno direktnije nego li to što će "određeni segment jeftinijih potrošačkih proizvoda prestati biti tako jeftin".
[/quote]
A jel netko zna koliko nafte lezi pod kinom?
[/quote]
[bye]
Cijela kriza je ustvari krenula iz namjere da se cijenom nafte regulira rast kineske i ruske ekonomije.
Naglim skokom cijene nafte zauzdane su ekonomije ali se je cijena nafte odrazila na cijenu zivota u americi, gdje su ljudi koji su nauceni zivjeti na kredit i balansirati između prihoda i potrosnje dosli pred zid. Da li platiti ratu kredita ili kupiti hranu? Ja bih odabrao hranu i zanemario kredit. Isto je poljuljalo bankarski sektor i desilo se to sto se desilo(danas svi krive banke [smiley]).
Kad prestane zelja jednih da vladaju i bogate se na racun drugih nestati ce i kriza, a to ce se desiti nikada zbog ljudske psihe.
Nema te količine koja će zadovoljiti potrebe povećanog standarda 1,3 mlrd ljudi u Kini i 1 mlrd u Indiji. Nisu bez veze sve češće spike o el. automobilima u zadnje vrijeme. Još uvijek mnogi ne žele prihvatiti realnost da Kina i Indija postaju megasile svijeta i mnogi će imati vrlo neugodno otrežnjenje. [bye]