Sto ce se dogoditi kada kinezi i ostali jeftikaner podignu cijenu radne snage?
Nešto povećana inflacija u cijelom svijetu. No to je kratkoročni problem.
Što se njih tiče, kada se u Kini poveća cijena radne snage, završila se prva faza usponga kineskog gospodarstva nakon koje slijeda druga – malo delikatnija. Istu putanju je prošao i poslijeratni Japan. Kina ako bude dovoljna pametana pokupit će sve dobro iz tog modela, a nastojati će izbjeći pogreške koje su drugi činili…
U strukturi kineskog gospodarstva domaća potražnja će igrati sve važniju ulogu i Kina će time postajati "malo normalnija zemlja" i dalje uspinjućeg gospodarstva ali i postepene strukturne promjene koje će ga činiti sve sličnijim razvijenim zapadnim gospodarstvima tržišnog kapitalizma.
Srednjoročno pitanje br. 1 je što sa proizvodnjom koja igra na cjenovnu konkurentnost i koja kao danas dominanta u strukturi njihovog gospodarstva neće tek tako lako biti zamijenjena visoko-tehnološkim proizvodima (poput Lenovo laptopa na kojemu upravo pišem)?
E, pa jedan od mogućih puteva je to da se ide na outsourcing svoje proizvodnje u nove zemlje koje će time tek postati "zemlje u razvoju" a koje su danas "nerazvijene zemlje" ("zemlje trećeg svijeta"). Prednost Kine u tome što može biti i kreditor tim zemljama istovremeno što stavlja u jako zanimljiv položaj.
Recimo već postojeći snažan kineski aganžman na afričkom kontinentu je možda priprema za taku ofenzivu. Možda Kinezi udare na tu kartu – da na svojevrstan način "koloniziraju Afriku" izvozeći svoju proizvodnju na taj kontinent. Moguć je model po kojemu bi Kinezi s jedne strane kreditirali afričke zemlje a koje bi za uzvrat davale poslove njihovim kompanijama u procesu gradnje infrastrukture a koja infrastruktura bi omogućila preseljenje proizvodnje u te zemlje.
Od toga bi, barem prividno, imale koristi te do sada "zaboravljene zemlje", dobili bi infrastrukturu, tvornice (radna mjesta), kredite… A Kinezi bi svoju ušteđevinu sigurno plasirali jer bi im se glavnica kredita odmah vratila posredno kroz dobivanje poslova koje s druge strane kreditiraju a kamata bi bio način "porobljavanja" tih zemalja i njihove milijunske jeftine radne snage u svrhu održavanja i tog dijela kineske proizvodnje na dovoljan rok dok ona u potpunosti ne bude zamijenjena proizvodnjom višeg tehnološkog stupnja.
A što se događa kada Kinezima s jedne strane Afrika više ne bude potrebna a s druge strane cijena radne snage i tamo počne rasti, inflacija na sve strane, kredite u stranoj valuti se ne može vraćati više… sve veća nekonkurentnost tih gospodarstava i destabilizacija financija tih zemalja? Oni će tada biti koliko-toliko sigurni (barem glavnice kredita im vraćene kroz tu multiplikaciju pojavljivanjem na obje strane odnosa) a onaj tko će se naći u problemima će biti tada bivši "afrički tigrovi" koji će svi odreda biti pred defaultom… čija propast bi bio kratkoročni udarac za Kineze-kreditore (ali samo prividno, jer su oni posredno već naplatili svoja potraživanja) a sigurno više za one novije kreditore te ostele strane s njima povezane (kao i ponovno pojačnu inflaciju u svijetu), i što će biti osnova jednoj novoj svjetskoj gospodarskoj i financijskoj mega-krizi – recimo za nekih 20ak godina (puno brže nego li ovih 77 godina razmaka od 1929 do 2007)… kada slijedi repriza ovih aktualnih događaja (2007-2011).
@Lynx
Afrika je vec porobljena. Tu mislim na beskrajno crpljenje prirodnih resursa koje te zemlje imaju
Nešto povećana inflacija u cijelom svijetu. No to je kratkoročni problem.
[/quote]
Ne vidim uzročno posljedičnu vezu ovdje
ne da se gleda kao normalna već ponegdje kao i poželjna pojava
[/quote]
Nije ponegdje, vec je uvijek pozeljna pojava, samo je nuzno da je kontrolirana (prirodna). Deflacija ne odgovara niti jednom gospodarstvu.
to nije zadaća države. svi primjeri planskog određivanja tko će što proizvoditi su neslavno završili. ti bolje znaš za koji proizvod imaš kupca a tržište će samo neuspješne natjerati na promjenu.
10 od 20 najtraženijih zanimanja u americi danas, prije 15 godina nije postojalo. uvijek će biti inteligentnih poduzetnika spremnih na inovaciju i rizik.
Potpis. Nazalost mentalitet socijalizma i dominantne uloge drzave u gospodarstvu je duboko ukorijenjen u vecinsko razmisljanje nase populacije i to je jedan od glavnih problema mogucnosti "zdravog oporavka" o kojem se ovdje pokrenula rasprava.
Dobro kažete, nije država ta koja treba određivati što će se proizvoditi. Možda svojim poticajnim mjerama pružiti podršku perspektivnim proizvodnjama.
Što se tiče najtraženijih i najplaćenijih radnih mjesta u HR – obično su u financijskim institucijama ili trgovini, zastupništvima i slično.
Direktnih potpora iz drzavnog proracuna treba biti sto je manje moguce.
Škegrin Questus osnuje tvrtku i uloži 100 milijuna i država mu "udvostruči sredstva"?
[/quote]
Ne osniva PE fond tvrtke nego ih financira u pocetnoj fazi (moze i u kasnijim fazama) pa nakon par godina izlazi van kroz IPO ili privatnom prodajom dionica prvotnim osnivacima i sl. To znaci ako otvoreni investicijski fond rizicnog kapitala s privatnom ponudom prikupi 100 milja kn od investitora, tad dobije jos 100 mil. kn od drzave pa ima portfelj od 200 mil. kn za ulaganja u razlicite SME.
Nešto povećana inflacija u cijelom svijetu. No to je kratkoročni problem.
[/quote]
Inflacija je kada "too much money is chasing too few goods". Ako huan ojaca kineski potrosac ce moci kupiti vise robe i inventories ce pasti. Medutim ako zapadne drzave pocnu povlaciti novac kojim su plavile sustav proteklih godina smanjit ce se kolicina novca. Dakle ne mora znaciti da ce poskupljenje kineske radne snage rezultirati inflacijom.
@Lynx
Afrika je vec porobljena. Tu mislim na beskrajno crpljenje prirodnih resursa koje te zemlje imaju
točno, a Kinezi su tu sve značajniji i na tome polju – međutim nije porobljena do kraja a ja mislim da bi upravo Kinezi mogli odigrati i tu finalnu fazu.
Jedini pravi suvremeni način porobljavanja, u potpunosti ekvivalentan nekadašenjm fizičkom porobljavanju ljudi koji tada rade u proizvodnji (poljoprivrednoj, industrijskoj…), je "financijsko porobljavanje".
Danas je "kredit" ono što je nekada bila "kuća za robove, zajedno sa čuvarima, predradnicima…" – dakle jedna puno jednostavnija i čistija metoda. Naime vuk dlaku mijenja a čud nikada. Stoljetna tradicija i dalje živi samo u drugom obliku. Što je žalosno… ali to je tako, svijet je u svojoj biti stoljećima isti – ovo su samo druge kulise, drugi glumci – ali scenarij se u svojoj srži uopće nije bitno promijenio.
Danas je puno lakše nekoga "zarobiti": samo mu daš kredit! To je i razlog zašto je u islamskom svijetu kamata zabranjena. Oni su jako davno shvatili fundamentalnu opasnost toga pojma i zato su se zaštitili na način da je zabrana ukompnirana u svetu knjigu. Naravno to se danas ipak izbjegava na maštovite načine, i da im i dalje to "nije grijeh"…
Kinezi su zapravo najstarija kontinuirana civiliazacija na svijetu… možemo biti malo "romantični" pa pomisliti možda zato i jesu toliko "mudri" da su postlai oni prvi u povijesti koji su uspijeli izigrati "zapadne osvajače" na način da ih pobijede na njihovom vlastitom tlu. To nisu niti Japanci uspjeli. I Japanci su bili jako dugo strašno ovisni o američkim kreditima.
Kinezi su uspjeli steći svoju financijsku neovisnost (to je jedina sloboda u suvremenom svijetu – tko ima financisjku slobodu on ima "apsolutnu slobodu", tko je "dužan" – taj je zarobljenik) i to im je preduvjet za daljnji razvitak.
Kinezi kao "nacija"/država sada nisu ničija igračka, oni su akteri svijeta. Tome treba ipak odati priznanje, ma koliko svi mi imali negativan stav prema njihovoj Partiji zbog ovih strašnih zatiranja ljudskih prava…
Kamo sreće da smo i mi Hrvati, "narod od stoljeća 7.", barem 20 % mudri kao Kinzei (oni "imaju preko 6000 godina", naših 1300 bi bilo 20 % P) ali nažalost nismo – mi smo se dali u potpunosti porobiti. Za razliku od Kine, baš nitko ne ovisi o našim novcima niti na koji način (nego sasvim suprotno) – dok Kinezi, mogu reći da su neovisni, a mogu misliti kako bi se Amerikancima ("najvećoj sili svijeta!!") tresle gaće da Kinezi "zavrne pipu"!
…. dok Kinezi, mogu reći da su neovisni, a mogu misliti kako bi se Amerikancima ("najvećoj sili svijeta!!") tresle gaće da Kinezi "zavrne pipu"!
Ili unajme nase brodove i istovare im $$ negdje na obale kalifornije. [smiley]
Nešto povećana inflacija u cijelom svijetu. No to je kratkoročni problem.
[/quote]
Ne vidim uzročno posljedičnu vezu ovdje
[/quote]
pretpostavka bi bila da bi zbog skuplje radne snage bili skuplji određeni kineski proizvodi koji se uvoze u mnoge zapadne zemlje a koji bi se i tada, po skupljim cijenama, pa bi se i prodavali na zapadu po nešto većim cijenama… i time bi cijene pri potrošačima rasle… dakle inflacija cijena. Naravno da taj utjecaj nije velik. Međutim, uzmimo baš i ono što je veliko – nafta. Zar se neće rastom kupovne moći kineskih građana povećati i potrošnja nafte u Kini? To bi svakako utjecalo na cijene nafte i time inflaciju puno direktnije nego li to što će "određeni segment jeftinijih potrošačkih proizvoda prestati biti tako jeftin".
Nešto povećana inflacija u cijelom svijetu. No to je kratkoročni problem.
[/quote]
Ne vidim uzročno posljedičnu vezu ovdje
[/quote]
pretpostavka bi bila da bi zbog skuplje radne snage bili skuplji određeni kineski proizvodi koji se uvoze u mnoge zapadne zemlje a koji bi se i tada, po skupljim cijenama, pa bi se i prodavali na zapadu po nešto većim cijenama… i time bi cijene pri potrošačima rasle… dakle inflacija cijena. Naravno da taj utjecaj nije velik. Međutim, uzmimo baš i ono što je veliko – nafta. Zar se neće rastom kupovne moći kineskih građana povećati i potrošnja nafte u Kini? To bi svakako utjecalo na cijene nafte i time inflaciju puno direktnije nego li to što će "određeni segment jeftinijih potrošačkih proizvoda prestati biti tako jeftin".
[/quote]
A jel netko zna koliko nafte lezi pod kinom?
Ne osniva PE fond tvrtke nego ih financira u pocetnoj fazi (moze i u kasnijim fazama) pa nakon par godina izlazi van kroz IPO ili privatnom prodajom dionica prvotnim osnivacima i sl. To znaci ako otvoreni investicijski fond rizicnog kapitala s privatnom ponudom prikupi 100 milja kn od investitora, tad dobije jos 100 mil. kn od drzave pa ima portfelj od 200 mil. kn za ulaganja u razlicite SME.
Nije šija nego vrat.
Osnovat će netko blizak fondu nešto u što će fond uvaliti svoje i državne novce. Opet se otvara vrata korupciji, nejasnim povodima i uvjetima financiranja. I onda će kroz IPO, SPO rasprodati udjele mirovinskim fondovima.
Glupost.
Nema proizvoda koji kinezi ne mogu proizvesti. Znaci njima ne trebaju "svjetski napredni proizvodi". Seljenjem proizvodnje u kinu preselila se i tehnologija. Danas firma koja proizvodi u kini ima za menagera ili inzinjera nekoga iz EU ili USA, sutra ce to biti kinez. Znaci nece im trebati niti uvozno znanje.
Ne bih se baš složio. Mnoge zemlje imaju zabranu izvoza naprednih tehnologija. Pa ako kina sama ne krene u velika istraživanja imat će dugoročnu potrebu za uvozom.
Da ne spominjem potražnju za brandovima koje kina ne može "izmisliti" za par godina. I kinezi su ljudi.
btw. tek su nedavno proizveli svoj prvi auto. Što nam to govori?
[/quote]
U Kini se ne isplati istrazivati jer ono sto pronades nemozes zastiti i kapitalizirati. Tako ce ostati dok ne unaprijede zastitu privatnog vlasnistva.
Ono sto se isplati u Kini je nabaviti zapadnu tehnologiju i onda zaradivati na jeftinoj radnoj snazi.
u principu potvrđuješ tvrdnju kako je sve krenulo iz "bankarskog" sektora. Tko stvara to prividno bogatstvo ako ne banke? kako je moguće da u 2006. svi imaju sve kakti, a sad odjedanput svi u problemima? materijalna podloga je ostala približno ista. samo se vlasništvo promijenilo.
Banke su na staklenim nogama davale svaki dan sve više kredita, da bi opstale među konkurencijom. Jednog dana, dotok pravog novca u banke nije bio dostatan da bi se kreditiralo dalje. I puko lanac.
Nečija klimava tvrtka više nije mogla dobiti novi kredit za opstanak, on dobio otkaz i nije platio ratu za kuću. I eto 2007. godine.
Negdje mora biti krajnja točka. Kao "stall" kod zrakoplova, kad pod prevelikim kutem želiš poletjeti visoko.
[/quote]
Vrlo je popularno u zadnje vrijeme pisati protiv banaka. Mnogi ih kritiziraju zbog loših plasmana i td. Međutim, ne poznaje se priroda bankovnog poslovanja. Banke se provode maksimalizacijom profite (novčanih tokova, bogatstva vlsnika kako god). U vrijeme ekspanzije banke dijele kredite šakom i kapom (u razvijenim zemljama još više nego kod nas – Island). Zašto? Zato jer znaju da njihov neodobreni kredit znači odobreni kredit toj istoj osobi od strane neke druge banke. U vrijeme prospreriteta banke su spremne progledati privatnim agentima kroz prste. Međutim, koliki je udio loših kredita može se vidjeti tek kada nastupi kriza. Kome onda banka želi kredite? Jednostavan odgovor gotovo nikome jer su rizici preveliki. Takvim svojim, rekao bih, prirodnim bankarskim ponašanjem, njihovo poslovanje djeluje prorecesijski. Tako je do sada bilo, tako će vjerovatno i biti.