Stvarati okruženje monetarnom i fiskalnom politikom za povećanjem domaće agregatne potražnje.
Upravo nas je poticanje domaće potražnje financirane vanjskim dugom dovelo u ovako lošu makroekonomsku situaciju.
Rohatinski je sve rekao. Riješenje je u otriježnjenju, što prije to bolje. Kreditnu aktivnost preusmjeriti sa potrošnje na proizvodnju, smanjiti državni sektor i orijentirati se na izvoz.
Stvarati okruženje monetarnom i fiskalnom politikom za povećanjem domaće agregatne potražnje.
Upravo nas je poticanje domaće potražnje financirane vanjskim dugom dovelo u ovako lošu makroekonomsku situaciju.
Rohatinski je sve rekao. Riješenje je u otriježnjenju, što prije to bolje. Kreditnu aktivnost preusmjeriti sa potrošnje na proizvodnju, smanjiti državni sektor i orijentirati se na izvoz.
[/quote]
Samo ne znam tko će to "Kreditnu aktivnost preusmjeriti sa potrošnje na proizvodnju"?
Zaba ili PBZ? [bye]
svi viđeniji ekonomisti pričaju istu priču: smanjiti porezno opterećenje, povećati proizvodnju i samim tim i izvoz. kao da je to jednostavno!? koju proizvodnju? koji su to proizvodi kojima možemo konkurirati na gobalnom tržištu? kao da drugi ništa ne rade i samo se nas čeka da krenemo.
hoću reći da još nitko ali baš nitko nije konkretno rekao čime bi mi to bili konkurentni i šta ćemo proizvoditi!
Kako pokrenuti proizvodnju, koje nije ni bilo? Potrebno ju je tek planski stvoriti, zar ne. Bez toga, jasno, nemamo ni što izvoziti.
Čime to pokrenuti? Dobrom voljom ne ide.
Pošto sam ja u praksi politolog, a ne bankar i ekonom – kakav je zaključak? I odakle kreće zdrav oporavak?
Isto odakle je krenula kriza. Od ljudi [smiley]
Upravo nas je poticanje domaće potražnje financirane vanjskim dugom dovelo u ovako lošu makroekonomsku situaciju.
Rohatinski je sve rekao. Riješenje je u otriježnjenju, što prije to bolje. Kreditnu aktivnost preusmjeriti sa potrošnje na proizvodnju, smanjiti državni sektor i orijentirati se na izvoz.
Ne bih baš rekao da je to bilo poticanje DOMAĆE potražnje u smislu potražnje za domaćim proizvodom. Prije je to poticanje POTROŠNJE (a kako smo uvozno orijentirani znamo kako to završava) gdje je samo država kroz poreze, carine i trošarine imala koristi.
Domaća industrija je u toj potrošnji stagnirala jer nije bila konkurentna "junk" uvozu.
@SLK
pa to i kažem. neka se i postigne konsenzus oko ekonomske politike za narednih 5, 10, 20 godina. šta onda? tek se onda treba početi boriti s konkurencijom koja je iskusnija, ima veća tržišta, uhodane poslove, veću financijsku stabilnost itd.
koji su to proizvodi kojima možemo konkurirati na gobalnom tržištu?
Dobro pitanje. Što mi to možemo danas proizvesti jeftinije od kineza? Cijeli svijet je preselio pogone tamo. Koji je to sektor?
– Poljoprivreda – nije. Nemamo izgleda za izvoz, jedino smanjenje uvoza.
– Brodogradnja – nije. Ne možemo konkuritati Kini, Koreji, Filipinima… Možda jahte, ali to je kap u moru a ne orjentir ekonomije.
– Turizam – na vrhuncu ili blizu njega. Nema mjesta drastičnom napretku.
– ?
svi viđeniji ekonomisti pričaju istu priču: smanjiti porezno opterećenje, povećati proizvodnju i samim tim i izvoz. kao da je to jednostavno!? koju proizvodnju? koji su to proizvodi kojima možemo konkurirati na gobalnom tržištu? kao da drugi ništa ne rade i samo se nas čeka da krenemo.
hoću reći da još nitko ali baš nitko nije konkretno rekao čime bi mi to bili konkurentni i šta ćemo proizvoditi!
To je pitanje koje ne možeš postaviti državi niti institucijama.
To je pitanje za mene, tebe i sve one koji se bave poduzetništvom. Za svakog ponaosob.
Svatko je sposoban (da li je?) pronaći tržišnu priliku i iz nje iscrpsti korist kako za sebe tako i za društvo oko sebe (osnove Adam Smith – Bogatstvo naroda…1723.)
Ne moramo biti prvi u svijetu u ničemu, ali već u krugu 20 zemalja je fin prosperitet. A to je kod nas moguće. Predispozicija ima.
svi viđeniji ekonomisti pričaju istu priču: smanjiti porezno opterećenje, povećati proizvodnju i samim tim i izvoz. kao da je to jednostavno!? koju proizvodnju? koji su to proizvodi kojima možemo konkurirati na gobalnom tržištu? kao da drugi ništa ne rade i samo se nas čeka da krenemo.
hoću reći da još nitko ali baš nitko nije konkretno rekao čime bi mi to bili konkurentni i šta ćemo proizvoditi!
to nije zadaća države. svi primjeri planskog određivanja tko će što proizvoditi su neslavno završili. ti bolje znaš za koji proizvod imaš kupca a tržište će samo neuspješne natjerati na promjenu.
10 od 20 najtraženijih zanimanja u americi danas, prije 15 godina nije postojalo. uvijek će biti inteligentnih poduzetnika spremnih na inovaciju i rizik.
– poljoprivreda i ribarstvo – možemo u najboljem slučaju proizvoditi kvalitetno za svoje potrebe. kao što sam kažeš i smanjenje uvoza je korak naprijed
ja već duže razmišljam šta bi to ponudili svijetu. nemam pojma ali pošto nisam ni neki makroekonomski kapacitet dijelom je utješno [lol]
ciceron i conan
u pravu ste. ne očekujem ja plansku proizvodnju i nove državne firme nego da država stvori okvir koji će omogućiti sigurnost poduzetniku. ne u smislu povrata investicije već stabilnog i brzog pravnog sustava